Ja sve radim po zakonu. Na crveno stanem, na zeleno predjem. Prije se nije smjelo drogirati i ja sam drogama govorio NE! (Nisam ja Vojko V). Međutim kad se droga legalizovala, to je bila već druga pjesma. Koja pjesma? Eh, koja? Pa ona sa Šabanovog albuma iz revolucionarne sedamdesetosme. Prva (A strana) je bila “Sanela”, a ta famozna druga pjesma koja se spominje i o kojoj je ovdje riječ se zvala “Lepi dani mog detinjstva”. Mislim, ako ćemo gramatički, još se zove, nije pesma umrla, Car je umro. Nažalost.
Ja kad nešto radim podam se tom poslu cijelim tijelom. Handrid persent. Tako sam i sa drogom. Njoj se nisam podao, njoj sam se odao, ali polako, savladaću ja i to početno slovo “p”. Tek sam kren’o. Elem, neki dan sam se opet najeo onih kolačića. Lijepi, slatki, mlatn’o sam dva-tri. Reda. Skoro pola tepsije. Hardkor doza.
I krenuše boje. Ringišpil. Ugodno utrnuće. Ja se sjetih prolaznosti života.
– I fakat…jarane…život prolazi (što bi rekla braća Bosanci).
I pođe iz mene kuljati:
– Oooo kako je teško biti star…a biti…mlad..biti star…bolje biti pijan…star…mlad…joj Tine…Tinu…ovu izgleda nisi sklep’o u “Blatu”, onomad.
Okanem se recitacija, izaberem pjesmicu. Odlučim, ‘naki “udrobljen”, da pustim muziku. Neki su mi rekli da slušaju dječije pjesme dok su “pod dejstvima kolača”. Kažu, oslobode se potiskivane emocije, stresa, pa plaču, daju si oduška, dobro je za zdravlje. A gdje sad, k vragu, da nadjem Branka kockicu, gdje, dođavola, naći Lakovića, gdje da uganjam Minju Subotu, kad je utorak?
Utorak…hm…Grašo! Ne, ne ide to sranje uz ovo stanje.
– Manu Chao!!!
Njega ću:
– Politik kils, politik kils, politik kils, politik kils….(’ajd ba Manu više, kreni) politik kils…politik kils…Dobar je ovaj Manu…samo dosadan. Mora poradit’ i na engleskom, tanak mu je (engleski) čim ga ja sve razumijem. K’o brata rođenog. Onog iz Čikaga.
Na kraju nisam više znao šta da puštam, pa sam kriomice pustio goluba. Tihomira.
Kad je čovjek u visinama (haj), on obično ogladni. Prije nego što sam “zašar’o” po braunijima, pripremio sam sve sastojke da napravim sebi sendvič. Slobodnozidarski. Mažem ja onu kiflu jetrenom paštetom od džigerice i između zalogaja ubacim u kljun komad paradajza. Na laptopu naš’o sliku Rovinja. I sve je tu. Pašteta – paradajz – more. Fali nešto. Upalim klimu da oponaša valove. Oponašala bi ona i talase (bratstvo & jedinstvo iber ales!), samo braća Srbi ne izlaze na more. Oni izlaze na splavove. A to se ne računa.
Jedem onaj sendvič. Kruh je bio “Vejn Runi”. Runio se više od kukuruza na prelu. Ja sam persona koja mnogo mrvi. Kaže žena da bi osvojio medalju u sportu “prosipanje mrva ispod stola”. A i u “flekanju majice” bi se sigurno domogao odličja. Bio bi neprikosnoven u tim disciplinama ko Felps. Možda i dodaju to, svašta dodaju. Već sam se počeo pripremati za Los Andjeles 2028. To je tu blizu, ispod nas, moći ću i autom na olimpijadu.
Kaže žena:
– Kakve pripreme, ti si već sad spreman. Imaš flekavih majica za rasprodaju. Svaka flekava, sve vičeš ova će biti dobra kad budem radio oko kuće, a nikad počet’, kad će ti radovi krenit’, je l’ bauštelac, majice jadne izblijedile od čekanja.
Žvačem ja onaj sendvič, razmišljam o cijeni barela nafte, gledam one mrve što se eksponencijalno množe na stolu. I kao da se jedna (najveća) pomjerila. Dobri ovi novi kolačići, pomislih u hipu. Tako je, prvo hip, pa onda reci hop. Sve se pomiče oko mene. Gledam ja u mrvu, fiksiro je. I odjednom ona se okrenu, pogleda u mene i reče:
– Šta gledaš u mene, JE8EM LI TI KRUŠNU MRVU?! Je l’ igra mečka?
{ Kru te molovo, mislim se u sebi, zato sam [za neupućene] stavio ovo (moje razmišljanje) u zagrade. Kao što vidite iz priloženog, možete koristiti tri vrste zagrada: ovu { , ovu [ i ovu (. A vi nijednu??? Ma ništa, ne morate se zahvaljivati, ja volim da podijelim znanje. S imanjem je već druga pjesma. Kako koja pjesma? Pa ona, Šabanova. No, dobro! (što bi rekla braća Hrvati) da se ja vratim razgovoru sa mojim novim legom}.
– Halo, momak?
– Izvolite! (persiram ja mrvi)
– Jes’ ti onaj što piše svakakve gluposti po internetu?
– Jes…jesam.
– I misliš da si smješan, da si duhovit?
– Ma ne..to ovi moji…pale me…a ja se primam…ko poziv u rezervu.
– Ajd ispričaj jedan vic!
– Joj…nemojte…ko će se sad sjetiti..
– Ajd..ajd..daj jedan da se nasmijem.
– Dobro…znam dva. “Crni vitez” i “Jaja”.
– Crni vitez? To svi znaju. ‘aj taj drugi..jaja.
I ispričam ja vic “jaja”. I stanem.
Gleda mrva u mene.
– Gotov vic?
– Gotov!
– Glup je ko i tvoje pisanje.
– Ja ne znam bolje.
– Tako sam i mislila. Nisi ti duhovit. Nemoj više pisat’, previše ti to nabacivaš, ko lopatom, ko kaki skriboman.
– Dobro, neću.
– Obećavaš?
– Obećavam.
– Reci, Tita mi!
– Tita mi!
– Pionirske mi riječi!
– Pionirske mi riječi!
– Dobro. I još nešto….nemoj da ti slučajno padne na pamet da o ovome nešto pišeš ili govoriš ženi.
– Ma neću ba, gdje bi ja..
– Aj sad, zbogom!
– Sbogom…zbogom..bog..bok!
Okrenu se mrva da kao ide svojim poslom, a ja je zgrabih i progutah. Dok je padala u moj stomak mogla se čuti kako viče:
– AAAaaaaaaaaaaaaaa!
Ode u helać. Putuj igumane. Ne okreći se, sine!
Nakon ovog razgovora počelo me polako popuštat’. Nisu ni droge ljubav prema domovini, da vječno traju. U to udje i žena s posla, pita šta ima, šta se radi?
– Ženo, nećeš vjerovati šta se maloprije desilo, sjedi da ti ispričam!
– Čekaj, što ti se oči cakle? Jesi se opet narok’o braunija?
– Jok, eto, ti si!
Vic: JAJA
Umire stari bilioner, leži u samrtničkoj postelji. Oko njega djeca. Kobajagi ožalošćeni, a ‘vamo čekaju da stari rikne, pa da dijele imovinu. Najstariji prilazi postelji, saginje se i tiho govori ocu:
– Oče, imaš li kakvu zadnju želju, da li bi još nešto pojeo? Hoćeš kavijara, biftek, ptičijeg mlijeka…?
A otac jedva otvarajući usta izusti:
– Jaaajaaa…
Odgovor iznenadi nasljednika. Pogleda načas zbunjeno u svoju braću, pa se opet obrati svom ocu na umrlu:
– Nema problema oče, kako hoćeš da ih napravimo…kajganu…na oko…omlet?
A otac mu nekako dade znak da se približi, da mu šapne na uho. Kad se sin primače, dodje uhom skoro do ćaćinih usana, ovaj zadnjim atomima snage prozbori:
– Počeeešiiii…
VAŽNO UPOZORENJE: ČITANJE OVIH ZABILJEŠKI NE PREPORUČUJE SE NORMALNIMA I OSOBAMA MLAĐIM OD 40 GODINA.