Neoliberalizam nije bio ni nov ni naročito liberalan kada je uspostavio svoju dominaciju pre 50 godina. Njegova značajna prednost bila je oštro odstupanje od klasičnog liberalizma. Mada je odavao priznanje liberalnim misliocima, neoliberalizam nije zadržao ni njihov metod ni koncept tržišta. Danas smo na pragu još jedne, jednako temeljne ideološke inovacije.
Za razliku od Adama Smita ili Džona Stjuarta Mila, neoliberali se nisu osećali dužnima da demonstriraju, teorijski ili empirijski, pod kakvim okolnostima nesputano tržište treba da preobrazi privatnu težnju za profitom u kolektivni prosperitet. Nevidljiva ruka je bila božanska, nepogrešiva. Čak i kada tržište propadne, tvrdili su, svaki pokušaj da se to ispravi posredstvom nekog kolektivnog dejstva osuđen je na još veću propast. Takav stav je savršeno odgovarao Volstritu.
Sedamdesete su jedva dočekale ovu doktrinarnu ravnodušnost prema dokazima loših posledica deregulacije finansijskih tržišta. Otkako je Amerika postala zemlja sa deficitom, a predsednik Ričard Nikson šokirao svet odvajanjem dolara od zlatne podloge 1971, niz američkih vlada ojačava globalnu hegemoniju SAD tako što povećava – a ne smanjuje – fiskalni i trgovinski deficit.
Naravno, bankama na Volstritu dodeljena je ključna uloga reciklaže dolara (u državne obveznice, akcije i nekretnine) koje su strani izvoznici gomilali zahvaljujući američkoj potražnji njihove robe izazvanoj deficitom. Ali da bi to bilo moguće – da postanu središte ove smele šeme recikliranja globalnih viškova – bankari su morali da budu oslobođeni regulatornih ograničenja, što je značilo da treba prevaspitati zakonodavce i javnost koji su od 1929. godine učeni da se plaše nekontrolisanog Volstrita. Fundamentalistička ortodoksija neoliberalizma koja slavi svetost deregulisanih tržišta, što se ogleda u rastućem uticaju pokreta za „zakon i ekonomiju“, savršeno je ispunila taj zahtev.
Danas prisustvujemo usponu novog oblika kapitala – kapitala u oblaku, ili umreženim algoritamskim mašinama koje svojim vlasnicima daju posebnu moć da modifikuju naše ponašanje. Tom kapitalu je potrebna nova ideologija koja bi ga opravdala. Ovaj novi sistem sam nazvao tehnofeudalizam. To je oblik proizvodnje i distribucije koji pokreće kapital u oblaku i koji tržišta zamenjuje feudima u oblaku (kao što je Amazon), a kapitalistički profit rentiranjem oblaka.
Da bi ostvarili punu moć kapitala u oblaku, njegovim vlasnicima (ljudima poput Džefa Bezosa, Pitera Tila, Marka Zakerberga i Ilona Maska) potrebna je nova ideologija. Baš kao što je finansijerima sa Volstrita bio potreban neoliberalizam posle Niksonovog šoka, nova ideologija mora da podrži ekspanziju domena kapitala u oblaku na tri načina.
Prvo, mora da legitimiše kolonizaciju ljudskih napora. Počev od popuštanja pravila koja regulišu, recimo, samovozeća vozila ili medicinske i pravne usluge zasnovane na veštačkoj inteligenciji, ta ideologija mora da opravda neograničenu zamenu greškama sklonih, neposlušnih ljudi – mašinama kapitala u oblaku, u svakom domenu, uključujući rad koji nam pruža zadovoljstvo (recimo, prevođenje poezije) ili koji bi trebalo da želimo (recimo, odgajanje dece). Što dublje kapital u oblaku može da prodre u zadatke koje zasad obavljaju ljudi, više se novca od rentiranja oblaka preliva tehnofeudalnoj klasi.
Drugo, nova ideologija treba da legitimiše kolonizaciju državnih institucija, naročito privatizaciju javnih podataka kroz njihov transfer u kapital u oblaku velikih tehnoloških kompanija. Tako, na primer, mora da opravda Maskovo korišćenje Ministarstva za efikasnost vlade (Department of Government Efficiency, DOGE) za povezivanje svog kapitala u oblaku sa različitim federalnim agencijama, uključujući poresku kontrolu (Internal Revenue Service), ili čvrsto uvezivanje Tilove odbrambene kompanije Palantir i Gugla sa Pentagonom, što njihov kapital u oblaku čini nezamenljivim za vojno-industrijski kompleks.
Treće, mora da legitimiše kolonizaciju Volstrita. Zakerberg je bio prvi tehnofeudalac koji je pokušao da napravi vlastitu digitalnu valutu, Libru. Volstrit ga je u tome osujetio. Ali onda je Maskova kupovina Tvitera, danas X, evoluirala u hrabriji pokušaj da se napravi „Aplikacija za Sve“ koja bi osporila monopol Volstrita u platnom prometu. Krupne tehno kompanije, koje nastoje da obezbede nesputane finansije u oblaku izvan tradicionalnih finansijskih tržišta, ohrabrene su izvršnom naredbom predsednika Donalda Trampa kojom se Federalnim rezervama nalaže da stvore strateške rezerve kriptovaluta. Sad im je više nego ikada potrebno da opravdaju spajanje svog kapitala u oblaku sa finansijskim uslugama.
Nova ideologija je već tu. Nazvao sam je tehnolordizam, mutacija transhumanizma – doktrine koja zagovara brisanje granica između organskog i sintetičkog sve dok ovako „prošireni“ ljudi ne ostvare istinsku slobodu, ili čak besmrtnost. Baš kao što je neoliberalizam pozajmljivao ideje klasičnog liberalizma, ali ga je uzurpirao dodavanjem vrhovnog božanstva (nepogrešivog tržišta), tehnolordizam služi kapitalu u oblaku i njegovom trojakom projektu kolonizacije, tako što će neoliberalnog Homo economicusa zameniti amorfni „HumAIn“ (kontinuum čovek-AI).
Tehnolordizam je našao zamenu i za vrhovnog boga neoliberalizma. Novo božanstvo je algoritam koji signalne funkcije decentralizovanog tržišnog mehanizma čini zastarelim, pružajući (u obličju amazon.com) potpuno centralizovan mehanizam za uparivanje kupaca i prodavaca.
Dugoročne posledice društvene transformacije, ubrzane tehnolordizmom, ostavljaju bez daha. To su, između ostalog, makroekonomska nestabilnost bez presedana (kako rentiranje oblaka desetkuje agregatnu tražnju), propast demokratije, čak i kao ideala (pozicija koju zastupa Til, rani prorok tehnolordizma) i kraj univerziteta (koje će zameniti personalizovana „proširena stvarnost“ zasnovana na veštačkoj inteligenciji).
U tom svetlu, Tramp je božji dar za tehnofeudalce. Njegova agenda – potpuna deregulacija njihovih AI-usluga, jačanje kriptovaluta i oslobađanje renti za oblak od poreza – uvećava moć kapitala u oblaku. Za novu vladajuću klasu, koliko god novca da izgubi na kratke staze zbog Trampovih deluzija sa carinama – to izgleda kao veličanstvena dugoročna investicija.
Project Syndicate, 30.04.2025.
Prevela Milica Jovanović