Već šest godina, na svaki Crni petak – taj izmišljeni praznik potrošnje – radnici Amazona se mobilišu širom sveta i organizuju koordinisane štrajkove i proteste. Na prvi pogled to može izgledati kao dobro poznato sukobljavanje džinovskog kapitalističkog poslodavca i ljudi koji ga izdržavaju. Ali Amazon nije bilo kakva korporacija. Amazon je najčistiji izraz onoga što nazivam tehnofeudalizmom: novog ekonomskog poretka u kom su platforme dobile priliku da se ponašaju kao veleposednici i gospodari novih feuda kojima su zamenjena tržišta.
Da bismo pojmili ogromnu moć Amazona, moramo se prisetiti starog sistema čijem rušenju Amazon doprinosi. Kapitalizam se nekada zasnivao na tržištu i profitu. Kompanije su investirale u produktivni kapital, unajmljivale radnike, proizvodile robu i propadale ili opstajale u zavisnosti od ostvarenog profita ili gubitka. U poretku koji sada nastaje, najmoćnije kapitalističke kompanije se oslobađaju zakona tržišta. Svi su prinuđeni da koriste digitalnu infrastrukturu u njihovom vlasništvu, za trgovinu, rad, komunikaciju i život.
Amazon je na vrhu piramide tog novog poretka jer poseduje najveću platformu za prodaju računarske snage u oblaku – Amazon Web Services (AWS) – platformu koju koriste druge tehnološke kompanije, kao što je Uber, ali i veliki delovi sektora bankarstva, zdravstva, logistike, javne uprave, medija i obrazovanja. Kada se ovi poslovi jednom postave na AWS, troškovi njihovog prebacivanja kod drugog provajdera postaju previsoki. Kompanije se tako pretvaraju u vazale na Amazonovom feudalnom oblaku, i dele s njim podatke svojih klijenata. Evropska komisija je 2020. optužila Amazon da koristi prodajne podatke drugih trgovaca za protivzakonito sticanje prednosti na evropskom tržištu.
Amazon objedinjuje logistiku i infrastrukturu oblaka, ekstrakciju podataka i algoritamsko upravljanje u jedinstven vertikalno integrisani lanac. Tehnofeudalna dominacija svoj opipljiviji oblik dobija u Amazonovim skladištima. Radnici su svakog minuta pod nadzorom: ručni skeneri i drugi uređaji prate njihovo kretanje; algoritmi mere njihov tempo, produktivnost i ponašanje. Amazon, međutim, tvrdi da optužbe za prekomerni nadzor „nisu utemeljene u stvarnosti“ i da su sva nadzorna snimanja neophodna iz razloga bezbednosti i efikasnosti poslovanja.
Potrošači su takođe usisani u sistem. Svaki klik, svako skrolovanje, pretraga ili kupovina obučava algoritme kako da predvide naše potrebe i manipulišu našim željama. Tako svojim radom praktično uvećavamo Amazonov kapital u oblaku. Svaki put kada nešto kupimo, Amazon uzima za sebe i do 40% iznosa prodajne cene na ime rente za korišćenje oblaka.
U načelu, države bi trebalo da regulišu poslovanje džinova kao što je Amazon, ali one su i same postale njegovi kmetovi, jer javne institucije koriste Amazonove servere za čuvanje podataka i komunikaciju. Guardian je objavio da se među ključnim državnim organima koji imaju ugovore sa AWS-om u Britaniji nalaze Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo za rad, Carinska uprava, Ministarstvo pravde, Kabinet i Ministarstvo poljoprivrede.
Ne iznenađuje to što je kapital u oblaku aktivan i u tajnovitom i mračnom svetu nadzora. Amazon Rekognition, servis pokrenut 2016. godine, ciljao je na organe za sprovođenje zakona, uključujući ICE u Sjedinjenim Državama. Palantir – kompanija za nadzor koja proizvodi softver za mnoge različite oblasti, od borbe protiv terorizma i prediktivnog policijskog nadzora do mašinerije za deportacije koju koristi ICE – u partnerskom je odnosu sa AWS-om. Amazon je takođe direktno uključen u projekat Nimbus, ugovor o pružanju usluga iz 2021. godine, na osnovu kog Amazon i Google pružaju izraelskoj državi usluge naprednih servisa u oblaku, veštačke inteligencije i sigurnog skladištenja podataka.
Amazon je tehnofeudalni rentijer, vlasnik digitalne infrastrukture od koje zavise privatna lica, države i društva. Srećom, pojavljuju se znaci otpora. Make Amazon Pay – kampanja koja okuplja radnike i građane svakog Crnog petka – prepoznaje ovu transformaciju. Nešto što je počelo kao borba za radnička prava preraslo je u koaliciju sindikata, klimatskih aktivista, grupa za poresku pravdu, zagovornika digitalnih prava i mreža solidarnosti sa migrantima i Palestincima. Oni shvataju da poslovanje Amazona zahvata logistiku, finansije, državnu upravu, uništavanje životne sredine, nadzor i rat.
Sindikalni zahtevi mnogih radničkih protesta su integrisani – pristojne plate, sigurna radna mesta, kolektivno pregovaranje, klimatska akcija, poreska pravda, ograničavanje ogromne potrošnje vode, prekidanje veza Amazona sa agencijama za nadzor i vojnim operacijama. Uzeti zajedno oni daju mapu za preko potrebno objedinjavanje otpora tehnofeudalnoj dominaciji.
U prvim decenijama industrijskog kapitalizma nije bilo lako graditi radničku solidarnost preko nacionalnih granica. Ali oni koji danas pružaju otpor kapitalu u oblaku mogu koristiti njegove alatke za koordinaciju na planetarnom nivou. Kampanje kao što su Make Amazon Pay nude uvid u to kakvi savezi su potrebni za borbu s novim gospodarima u oblaku. To je tek početak – ali u njemu ima mnogo nade.
The Guardian, 27.11.2025.
Preveo Đorđe Tomić