Crni i bijeli Jackovi
U američlim kaubojskim filmovima je, dakako, sve bilo jasno. Oni sa bijelim šeširima su bili dobri, oni sa crnim loši. Dobri su imali po 20-ak metaka u revolveru, loši obično samo jedan i bili su brojčano nadmoćni. Dobri bi s konja u trku popgađali „u sridu“, loši bi mašili i slona u hodniku. Vojska bi bila neutralna, kao kod nas nekada UNPROFOR, IFOR i SFOR, ubijali bi crnošeširdžije i indijance skalpadžije. Indijanci su u ranim kaubojskim filmovima bili loši, skalpirali bi bijelošeširdžije i kaubojsku nejač. Kasnije su bili dobri, zbog političke korektnosti. Ali, ljudi su bitke kauboja i indijanaca rado gledali, znalo se u toj gužvi konja i ljudi tko je tko, pada li indijanac ili kauboj ili vojnik. Milina jedna bilo gledat i navijat prosječnom Ameru.
Talijanska prerija
Talijanski, takozvani „Špageti“ vesterni, meni su se sviđali više od američkih. Lakše se bilo poistovjetiti s njima. Bili bi neuredni, pušli bi cigarilose i pili vhiskey, ne mlijeko kao američki bjelošeširaši. Pljuckali bi po lošim momcima kad bi ih ubili puškom. Prepoznavao sam ih po dubokom glasu, znao bih da su blizu i kad nisu bili u kadru, po zveckanju srebrnih ili zlatnih mamuza. Ipak, bili bi pozitivci i uvijek doživljavali kraj na konjskim ili vlastitim nogama. A i nisu baš bili skroz – naskroz pozitivci, pa su mi tako bili nekako stvarniji.
Misliti ili vjerovati?
Jednostavno je vjerovati, još jednostavnije izvesti zaključak kad se živi u svijetu za koji mislite da je bijel. Onda vam je sve što u tom svijetu nije na kolosijeku tog svijeta, crno. O sivom i ne razmišljate. Razmišljanje vas vodi u nevolju. Tada bijeli kaubojski šeširi u glavi potamne, crni posvijetle i počinjete shvaćati da je život beskrajna tapiserija raznih nijansi sivog. A onda dolaze unutarnji sukobi, razdiranja, sumnje i nesigurnost. Započnete se pitati da li je Aleksis stvarno toliko zla a Kristl odista tolika dobrica.
Era betona
Zato se u ovoj nesrećnoj Bosni i ne puno srećnijoj Hercegovini, povijest nastoji zabetonirati. Ipak, i beton ima rok trajanja. Recimo, u vodi može kojih 70 – 80 godina. Istina o II svjetskom ratu je dugo kod nas bila zebetonirana u priču o dobrima i lošima, ali se beton, eto, u krvi raspao. Prilikom raspada, obio se o glavu dobrima, lošima, zlima, crnošeširdžijama i bjelošeširdžijama.
Spas iz laboratorija
Povijesni beton BiH današnjice je slab, nagriza ga vrijeme, moderne tehnologije, pristup informacijama… Šteta da tehnologija tih devedesetih nije bila na današnjem stupnju, svatko bi sve snimao mobilnim telefonima od po par desetina Maraka, i nitko ne bi mogao skriti to što je činio u ime svih. A u našem potkazivaćko – uvlakačko – udbaškom društvu, svatko bi svakog nadzirao. Ali eto, nije bilo mobača sa kamerom u to vrijeme. Ni lap – topa da prenese sliku, kao danas iz Kandahara. Rijetki snimci se koriste sada, na suđenjima, kad je šteta već učinjena.
Eh, da mi je…
Ja bih, ovako goloruk i golouman, taj beton, za dobro svih nas, počeo odmah razbijati. Početi od toga da uniforma, recimo, ne oslobađa od odgovornosti za zločin. Da, recimo, dijete ubijeno u Vogošči ili Ilidži snajperom Armije BiH vrijedi koliko i dijete ubijeno snajperom VRS na Marijin Dvoru ili Hrasnom. Da nije heroj onaj koji ubija žene i djecu, odobrava paljenje i silovanje, da ne dobije svojih pola sata – sat na televiziji koju svi plaćamo već da ide na sud kao svaki pošten zločinac, da ne škrguče zubima na Tv, u snu se ne snio grdan! Da ne bude sve betonski crno – bijelo, da nam opet svjetlo i krv ne dođu skupa sa naknadnom pameću.
Špica ili kamen?
Znam, znam, ne treba miješati agresora i žrtvu, Kristl i Aleksis, Bijele i Crne šešire. Znam da je tako lakše, ne miješati, da se zna tko je tko a tko je kriv i tko je prav. I prihvatljivije. I nekad je bilo prihvatljivo znati da su Partizani bili dobri a svi drugi zločesti. Iskreno, ako usporedimo što su nam okupatori radili u II sv. ratu s onim što smo radili jedni drugima, Švabe, osobito Talijani, čine mi se blagim poput kamilice, skoro kao neki UNPROFOR, SFOR, IFOR… Ili da betoniramo, neka sve bude lako, crno ili bijelo. Pa, umjesto betona, opet ćemo, kad beton popusti, razbijati glave jedni drugima.