Indija i Pakistan su se nedavno ponovo našli na ivici rata. Casus belli je, opet, okupirani Kašmir. Kontrola nad ovim spornim regionom od 1947. godine predstavlja glavnu prepreku normalizaciji odnosa dve države. Ove godine, tačnije 22. aprila, grupa kašmirskih militanata ubila je 26 turista koji su uživali u lepoti cvetnih livada u Pahalgamu, kristalno bistrih potoka i planina prekrivenih snegom. Odgovornost za napad najpre je preuzela, a zatim brzo porekla malo poznata organizacija pod nazivom Front otpora. To je bila naročita uvreda za indijskog premijera Narendru Modija (dugogodišnjeg branioca antimuslimanskih pogroma, čija radna biografija uključuje funkciju glavnog ministra Gudžarata 2002. u vreme pokolja oko 2.000 civila). Hinduski nacionalista krajnje desnice koji je trenutno u svom trećem mandatu na mestu premijera, Modi je prethodno proglasio da problem Kašmira više ne postoji. Mislio je na svoje konačno rešenje tog problema – ukidanje autonomije Kašmira 2019.
Ništa ne opravdava pokolj turista u oblasti Pahalgam, i vrlo je malo kašmirskih ili indijskih muslimana koji bi podržali takve akcije. Ali za razumevanje ukupne situacije u pokrajini, neophodan je istorijski kontekst. Čak i Izrael ima list Haaretz. Ne i Indija. Kašmir ostaje nedodirljiva tema. Toj pokrajini sa muslimanskom većinom nikada nije bilo dozvoljeno da sama odlučuje o svojoj sudbini, kako su obećavali lideri Kongresa u vreme sticanja nezavisnosti. Umesto toga, podeljena je između novonastalih republika, Indije i Pakistana, posle kratkog rata u kom je britanski komandant pakistanske armije odbio da angažuje vojsku, ostavljajući neorganizovane borce da se sami nose sa redovnim indijskim trupama. Slavni pacifista, Mahatma Gandi, blagoslovio je indijsku invaziju. Članovi 370 i 35A ustava Indije trebalo je da garantuju poseban status Kašmira, između ostalog i tako što su zabranjivali ne-Kašmirima pravo da kupuju imovinu i tamo se naseljavaju. U kombinaciji sa brutalnom represijom nad bilo kakvom artikulacijom nezadovoljstva, Kašmir je pretvoren u policijsku državu sa vojnim jedinicama koje su uvek bile pripravne u blizini. Ubistva i silovanja bila su uobičajena. Otkrivene su masovne grobnice.
Hrabri indijski građani – Arundati Roj, Pankaj Mišra i drugi – neumorno su razotkrivali te zločine. Antropološkinja Angana Čaterđi objavila je brojne primere otkrivene tokom njenog terenskog rada u novembru 2006. godine: „Mnogi su bili primorani da svedoče silovanjima žena i devojčica iz svojih porodica. Majka kojoj je navodno naređeno da posmatra kako njenu ćerku siluju vojnici, preklinjala je da joj puste dete. Odbili su. Zatim je rekla da nije u stanju da gleda i zatražila da je ili odvedu iz sobe ili ubiju. Jedan vojnik joj je prislonio pištolj na čelo i rekao da će joj ispuniti želju; pošto je ubijena, nastavili su da siluju njenu ćerku.“ To nije bilo protivzakonito. Zakon o oružanim snagama (specijalnim ovlašćenjima) iz 1958. dopušta nekažnjivost uniformisanih branilaca centralne države u „poremećenim oblastima“, što je potvrdio indijski Vrhovni sud.
Modijeva strategija 2019. bila je da preplavi Kašmir indijskim trupama, uvede policijski čas, pohapsi lokalne lidere i novinare i izazove taman dovoljno straha među stanovništvom da ne bude protesta koji bi mogli privući pažnju zapadnih sila. Cilj je bio da se ova dolina pretvori u mlekarski centar Indije. I činilo se da su ove represivne mere uspešne – do sada.
***
Indijska vlada je uverena da je ubistva turista orkestrirala pakistanska vojska. Zasad nije pružen nijedan dokaz za to, ali optužba je verodostojnija od tvrdnje pakistanske strane da se radilo o tajnoj operaciji. Da zabuna bude veća, pakistanski ministar odbrane Kvaja Asif potvrdio je 24. aprila za britansku televiziju da Pakistan ima dugu istoriju obuke i finansiranja takvih terorističkih organizacija: „Radimo ovaj prljavi posao za Sjedinjene Države oko tri decenije.“ Nekoliko dana kasnije, Asif je takođe predviđao indijski upad u Pakistan, ali je kasnije povukao svoju izjavu.
Indijski političari iz većine stranaka pozivaju na rat. Šaši Tarur, kongresmen i bivši visoki zvaničnik UN-a, izjavio je: „Da, teći će krv, ali više njihova nego naša.“ Popularno raspoloženje favorizuje kratak, žestok osvetnički rat. Izraelski genocid u Gazi se pominje s odobravanjem, ali je verovatniji jedan drugi model. Kada je Izrael bombardovao iransku ambasadu u Damasku u aprilu 2024, CIA je požurila da organizuje pažljivo kontrolisanu reakciju Irana, dok su američke, francuske, britanske i jordanske snage za protivvazdušnu odbranu u regionu bile spremne da obore iranske bespilotne letelice i rakete.
Indijska vojska i vazduhoplovstvo trenutno rade na planiranju napada, ali bi on mogao biti izveden i po tom iranskom scenariju. Penzionisani generali se hvale indijskim rezervama bespilotnih letelica. Najekstremnija mera o kojoj se razgovara jeste okupacija dela Kašmira pod kontrolom Pakistana i njegovo pripajanje bratskoj polovini u Indiji. Pretnje da će se prekinuti vodosnabdevanje Pakistana predstavljaju ispraznu galamu, a odgovor Bilavala Butoa – „Ako ne bude tekla voda, poteći će vaša krv“ – bio je nezreo i glup, čak i za bivšeg pakistanskog ministra spoljnih poslova.
Indijska štampa navodi da je znak za akciju u Pahalgamu zapravo bilo zapaljivo javno obraćanje vojnog zapovednika, generala Asima Munira, predstavnicima pakistanske dijaspore 17. aprila. Neki drugi, uključujući bivšeg majora pakistanske vojske Adila Radžu, tvrde da je napad bio Munirova lična inicijativa za jačanje svog položaja i trasiranje nove vojne diktature. Tome se navodno protivila pakistanska obaveštajna služba. Kontrola štete ili istina? Teško je reći, mada Munirov odvratni govor nudi neke naznake.
Obraćanje je jasno smišljeno tako da bogatim Pakistancima u dijaspori bude jasno da zemljom upravlja vojska. Mora da su neki u publici bili plaćeni da ovacijama pozdrave neviđeno grube, neotesane i ignorantske opaske vojnih komandanata. Ne sećam se da je ijedan vojni diktator u zemlji ikada govorio na takav način. General Ajub Kan, obučavan na britanskom vojnom koledžu u Sendherstu, inače je bio pristojan sekularista. General Jahja Kan je znao da bude vrlo zabavan kad popije i izbegavao je javne nastupe. General Zija ul Hak je bio religiozni sadista, ali je očajnički žudeo za dogovorom sa Indijom; klevetanje hindusa nije bilo u njegovom stilu. General Mušaraf je u suštini bio sekularan, relativno kultivisan i veoma zainteresovan za zbližavanje sa Indijom.
Pokušaj generala Munira da izigrava uniformisanu pakistansku verziju Modija nije uspeo. Izneo je tri nacionalističke laži. Prvo, da su hindusi neprijatelji, da su to oduvek bili i da muslimani nikada nisu mogli da žive sa njima. To je inverzija Modijeve tvrdnje da su svi indijski muslimani preobraćenici iz hinduizma i da bi trebalo da se vrate svojoj staroj veri. Neko je trebalo da poduči generala: muslimani su živeli sa hindusima i kasnije Sikima gotovo dvanaest vekova pre 1947. Mogulski period (podjednako omražen i od strane Modija i islamskih fundamentalista) imao je integrisane armije sa hinduističkim i muslimanskim generalima i vojnicima za odbranu carstva koje su stvorili muslimani.
Islam se širio tako brzo da su mnoge predislamske tradicije i rituali u zapadnoj Africi, Evropi, Indiji, Kini i jugoistočnoj Aziji bili ugrađeni u novu religiju. Isključivo vehabijska verzija istorije koja se danas predaje u Pakistanu selektivna je i lažna. Bilo je mnogo slučajeva zajedničkog hindusko-muslimanskog obožavanja svetaca u delovima predbritanske Indije, pa čak i kasnije. Međutim, propagira se verzija islamske istorije koja nanosi ogromnu štetu Pakistancima u zemlji i inostranstvu. To je jedan od razloga zašto toliki broj mladih muslimana nije u stanju da se bori protiv islamofobije.
Munir je ovako govorio o Kašmiru: „To će biti naša žila kucavica, nećemo je zaboraviti, nećemo napustiti kašmirsku braću u njihovoj istorijskoj borbi.“ U stvarnosti, najveći deo Kašmira živeo je pod indijskom vlašću od avgusta 1947. Kašmir pod kontrolom Pakistana ne uklapa se u generalovu anatomsku metaforu. Mnogo bi prikladnije bilo poređenje sa slepim crevom generala Jahje.
Treća, ultra-emotivna referenca ticala se neprikosnovenosti „teorije o dve nacije“ koja je bila osnova pakistanske ideološke povelje. Ali to je prekršila pakistanska vojska 1970. godine, kada je odbila da prizna činjenicu da su Bengalci iz istočnog Pakistana osvojili većinu na izborima te godine. Odbijanje generala Jahje da prihvati rezultate izbora dovelo je do masovnog pokolja bengalskih muslimana od strane njihove takozvane braće iz zapadnog Pakistana, a zatim i građanskog rata i intervencije Indije. Bio je to kraj teorije o dve nacije. Suprotno onome što je general rekao svojoj publici, ne samo da Vrhovna vojna komanda nije spasila Pakistan, dovela ga je na ivicu političke i ekonomske propasti. Spisak vojnih čelnika koji su se penzionisali kao milijarderi trebalo bi podeliti iseljenicima koji su se okupili da ga slušaju.
***
Neka bude da je, argumenta radi, Pahalgam bio pakistanska operacija. Zašto sada? Pakistanski zvaničnici tvrde da Indija stoji iza Oslobodilačke vojske Baludžistana (BLA), nacionalističke gerilske organizacije koja teži da se jugozapadna provincija odvoji od Pakistana. Najhrabrija novija akcija BLA odigrala se 13. marta, kada su izbacili voz iz šina u divljini prevoja Bolan i uzeli putnike, civile za taoce. Jedinice BLA prilično redovno napadaju vojne logore i železničke stanice. Ovaj zločin bio je vrlo dobro pripremljen. Pakistan je uveren – i mnogi posmatrači se slažu – da Indija naoružava i finansira BLA. Spekulacije o kineskoj pomorskoj aktivnosti u luci Gvadar za mnoge znače da bi SAD mogle da se dodaju na listu finansijera BLA. Baluški nacionalisti ubili su na desetine kineskih radnika.
Situacija je kompleksna i daleko od toga da je Pakistan nevin u stvaranju te smrtonosne mešavine. Ali, kako su otkrili kurdski nacionalisti, u današnjem svetu nema stvarne nezavisnosti; Kurdi su se u Iraku i Siriji udružili sa Izraelom i SAD. BLA se suočava sa sličnim izborom; proterivanje Kine iz Gvadara ne može biti jedini cilj. Stari progresivni nacionalizmi zasnovani na otporu kolonijalizmu su odavno mrtvi. Baludž može da bira između Pakistana i Indije, sa njihovim saveznicima. Kao i u kurdskim oblastima, postavljeni lideri će se bogatiti dok obični ljudi trpe. Malo je verovatno da će Baludžistan biti drugačiji, a njegove minerale i druge podzemne resurse će eksploatisati multinacionalni giganti. Pogledajte Irak.
Da li je Pahalgam bio odmazda za napad u prolazu Bolan prethodnog meseca? Moguće je. Da li će rat išta rešiti, čak i ako Indija uspe da Kašmiru pripoji komad zemlje koji zauzme? Sumnjam. Iza kulisa, Indija je Pakistanu ponudila dogovor na sledeći način: „Hajde da pristanemo na status kvo i prihvatimo Liniju kontrole (granicu) kao trajnu. Onda redom, mirovni sporazum, slobodna trgovina, ukidanje svih ograničenja za pakistanski kriket i bezvizni režim za putovanja.“ Kažu mi je da je pakistanska vojska bila u iskušenju da ovo prihvati, ali pobedila je frakcija koja Kašmir smatra svojom „žilom kucavicom“.
Što se većine Kašmiraca tiče, najbolje rešenje bi bila jedinstvena autonomna država čiju bezbednost garantuju Pakistan i Indija, uz povratak članova 370 i 35A u indijski ustav. Zvuči suviše dobro? Možda. Ali alternative su ili nedostižne ili još gore.
Tokom poslednje serije protesta protiv Modijeve autoritarne vlasti u Indiji – kao i 1988. posle pada vojne diktature generala Zije – studenti i građani, hinduisti, muslimani, hrišćani i Siki, okupili su se sa obe strane granice da recituju pesmu Faiza Ahmeda Faiza, kog pristalice Modija smatraju „antihinduistom“:
Videćemo
Sigurno ćemo videti
Obećani dan
u kamenu isklesan na početku vremena
bićemo svedoci dana
kad će se moćna planina surovog ropstva
raspasti u prah
kad se pod nogama nas, potlačenih
Zemlja pokrene, zatutnji i zatrese
Kad nad glavama onih koji vladaju
Gromovi i munje bljesnu i zaurlaju
I ostane samo ime Božije
koji je svuda oko nas i sakriven od nas
Koji je i spektakl i publika
I uzdignu se reči, ’Ja sam istina’
A to znači ja, i to znači ti
I Božji narod će konačno vladati
A to znači ja, i to znači ti
Taj dan ćemo sigurno videti.
NLR Sidecar, 03.05.2025.
Peščanik.net, 12.06.2025.