Kada je austrijska policija uhapsila Ivu Sanadera, to je stavilo tačku na spekulacije i istrage koje prema korespondenciji Stejt Dipartmenta, objavljenoj na Wikileaks na dan hapšenja, traju od početka 2010. godine.
Iako Sanader nije prvi bivši premijer u regiji koji je uhapšen, lista je iznenađujuće kratka: Ramush Haradinaj je uhapšen dvaput nakon kratkog mandata kao premijer Kosova.
Drugdje su bivši premijeri bili relativno bezbjedni od sudskog gonjenja, čak i kada bi vlast došla u druge ruke. U Srbiji, Demokratska stranka je oklijevala da sprovede istragu o Koštunici zbog njegove podrške protestima Crvenih beretki 2001. godine. Tek nedavno su Đinđićeva majka i sestra formalno zatražile istragu o Koštuničinoj ulozi.
Sanaderovo hapšenje govori da je korupcija prisutna u samom vrhu politike u Jugoistočnoj Evropi. Kada je prije deset godina demokratska opozicija u Hrvatskoj i Srbiji porazila polu-autoritarne režime Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića, mnogi glasači su ih podržali ne zbog njihove politike ili odbacivanja nacionalizma koji su ovi režimi utjelovili, već zbog korupcije koja je prožimala ove dvije zemlje.
Dok je opozicija, kasnije vlada, ispunila obećanje da će izvesti zemlje iz međunarodne izolacije, korupcija se nastavila gotovo u jednakoj mjeri.
Neuspjeh u borbi protiv korupcije, naročito na najvišem nivou, je veliki poraz za demokratske vlade u regiji u posljednjoj deceniji. Milijarde evra za koje su oštećeni građani nisu najveća šteta.
Najgore u svemu je što je korupcija otupila građane i zamutila razliku između autokrata i demokrata, nacionalista i liberala. Valuta koja je pomogla demokratama da preuzmu vlast prije deset godina u Srbiji i Hrvatskoj je sada domen populista koji tvrde da nude čistu politiku, od Vetevendosije (samoproglašenja) na Kosovu do Srpske progresivne stranke u Srbiji.
Sanaderovo hapšenje može biti signal da je ovaj period prepuštanja korupciji završen. Činjenica da je Sanader uhapšen u Austriji ima dodatni značaj.
Dobri poslovni kontakti u toj zemlji, veze sa visokorangiranim političarima i jedan od najvećih skandala u Hrvatskoj koji uključuje austrijsku banku Hypo-Alpe-Adria, Sanaderova karijera je završila u zemlji u kojoj je i počela.
Činjenica da njegovo lično prijateljstvo sa vodećim konzervativcima u Evropi, od bivšeg austrijskog kancelara Wolfang Schüssela do vodećih njemačkih hrišćanskih demokrata, nije pomoglo je ohrabrujuća.
U prošlosti su signali iz EU i od vodećih evropskih političara suviše često bili kontradiktorni: S jedne strane poruka je bila da se mora boriti protiv korupcije, ali politički lideri koji su po svemu sudeći bili duboko umiješani u korupciju i dalje su bili dobrodošao partner i čini se da su EU kompanije koje su ulagale u regiji sklapale ugodne odnose sa političkim elitama bez mnogo provjera.
Sada bi istraga o Sanaderu i njegovo hapšenje mogli značiti da je tome došao kraj. Ako bi EU bila percepirana kao neko ko pomaže da se u ovim zemljama pobijedi korupcija, to bi u velikoj mjeri doprinijelo da se vrati kredibilitet u regiji.
U Africi, nagrada Ibrahim se daje demokratskim predsjednicima koji predaju vlast i poštuju ustavna ograničenja trajanja mandata. Na Balkanu bi trebala postojati nagrada za one demokrate koji na kraju svog mandata nisu bogatiji za milionske iznose.
Prevela i prilagodila Milica Plavšić