Izborom i prijedlogom Slave Kukića SDP je lukavo napravio oštru crtu između politički ( i katkad kriminogeno ) profilisanih protukandidata, koristeći priliku da promovira neku vrst paradoksalne političke neutralnosti i neopredijeljenosti u izboru vodećih državnih čelnika; sa Kukićem na čelu Vijeća ministara, povećavaju se izgledi da bi takvo Vijeće moglo biti dominantno ekspertno, i samim tim sposobnije i spremnije odgovoriti brojnim izazovima, te riješiti nebrojene poteškoće u kojima se država BiH trenutno nalazi. Otvoreno je pitanje, međutim, da li će nedostatak Kukićevog političkog iskustva i političkog uticaja igrati ključnu ulogu u tome da pomenuti ne bude izabran.
Kandidatura Mladena Ivankovića-Lijanovića teško se može shvatiti ozbiljno od strane građana i političkih analitičara, tim više što je u pitanju nametljiv i samovoljan potez koji će teško privući bilo kakvu širu političku podršku. Naravno, stvarna moć Lijanovića nije nikada ni egzistirala u sferi stvarnog političkog uticaja, nego u sferi i dometu njihove finansijske moći. Ipak, značajan broj afera kroz koje se provlačilo ime bh. mesne industrije ozbiljno je devalviralo bilo kakvu mogućnost da Mladen uistinu i zasjedne u fotelju predsjedavajućeg Vijeća ministara.
Nasuprot tome, HDZ je birao iz svoga neposrednog jata; Borjana Krišto dugogodišnja je uzdanica ove desničarske partije koja, onako na papiru, ističe bitne predispozicije da uistinu i upravlja Vijećem ministara. Imenovana je obnašala nekoliko prilično značajnih dužnosti, poput dužnosti ministrice pravosuđa i uprave u Vladi HNK, sekretara Vlade HNK, zastupnice u Parlamentu FBiH, ministrice pravde u Vladi Federacije BiH, zastupnice u Parlamentarnoj skupštini BiH, te predsjednice Federacije BiH, prve žene na toj funkciji, što je kruna isticana kao svojevrstan pandan funkciji Jadranke Kosor u susjednoj Hrvatskoj.
Koliko je, međutim, ova naizgled prekaljena političarka i desna ruka ( neki kažu – i više od ruke ) vodećeg bh. političara hrvatske narodnosti Dragana Čovića uistinu kompetentna da obnaša tako visoku, značajnu i odgovornu funkciju poput de facto državnog premijera?
Istina počiva u činjenici da se radi o blijedoj, ispranoj političkoj pojavi, bez ikakve demonstracije čvrstine i dominantnosti u javnim istupima, sklonoj spajanju histerije i političke realnosti, bez karizme i bez ličnosti vidljive i prihvatljive na međunarodnom planu, sklona tendencioznim potezima poput odbijanja da preda funkciju i ured predsjednice Federacije BiH, nastojanja da utiče na izbor sudija Ustavnog suda Federacije BiH, sklonosti ka teatralnim i nepotrebnih političkim nastupima i izjavama koji vrijeđaju i derogiraju ne samo osnovne postulate politike, nego i cjelokupni narodonosni korpus bh. Hrvata koji su pod teškom šapom HDZ-a smješteni u onaj poluzaslijepljeni položaj tako uobičajen u sferi nacionalističkih krugova BiH – od šume ne vide drvo, a od sopstvenog etnoljublja ne vide da se korist, standard, i uopće sve što sačinjava definiciju opće dobrobiti slijeva samo i jedino prema odabranim stranačkim kadrovima.
Od Borjane Krišto profitirati u bilo kojem zakonski prihvatljivom smislu neće ni Hrvati, niti bilo koji drugi etnički korpus prisutan u BiH, bio konstitutivan ili ne; političarka koja je cijeli mandat provela zijevajući u prazno, razmjenjujući nježnosti sa stranačkim suborcima, koketirajući sa lokalnim stanovništvom u nekolicini gradova gdje je otkrivala spomenike i otvarala tržne centre, čiji moral nije smatrao potrebnim protestirati da u zakonodavnu vlast pod kapom njene stranke uđe osuđeni kriminalac Josip Merdžo, naprosto nije pogodna niti podobna da zasjedne na čelo države u kojoj prebiva.
Beskrvnost gospođe Krišto nije bezazlena, jer ju inače stranački vrh HDZ-a ne bi tako toplo protežirao. Naprotiv, njeno oklijevanje i neodlučnost su izvanredan instrument zahvaljujući kojem će Dragan Čović veoma uspješno preuzeti kontrolu nad Vijećem ministara i budućim aktivnostima tog tijela, i orkestrirati sve aktivnosti potrebne da se vrh njihove stranke udobno smjesti u odgovarajuće fotelje državnih agencija. Država BiH i Vijeće ministara će tako imati dva predsjedavajuća, jednog izvrgnutog svjetlu, na kojeg će se svaljivati odgovornost za uspjehe i neuspjehe, te drugog faktičnog, koji je kavalirski dao pomenutoj dami prednost da bi ju potom u maniri i po skrupulama otprije poznatim dobro iskoristio i unovčio.