Rebrendiranje zvijezde Los Angeles Lakersa — koji se pojavio na naslovnici Men’s Healtha izgledajući vitko, nabildano i preplanulo — ima smisla. Ali to ga ne čini manje tužnim.
Luka Dončić ima tri psa: Huga, Giu i Viki. Trio ima vlastiti Instagram profil, gdje ih možemo vidjeti kako se izležavaju na alpskim livadama iznad oblaka, nose simpatične male Dončićeve dresove ili sjede u onome što izgleda kao privatni avion. Razlikuju se po veličini — Hugo je mali riđi pomeranac, Gia pahuljasta bijela švicarska ovčarka, a Viki veliki srebrnkasti mješanac — ali, poput svog vlasnika, svi su jednako čupavi i bistrih očiju. Nedugo nakon što je Jordan Brand, Nikeova linija, lansirao Luku 1, Dončićev prvi potpisani model patika, pojavila se i “Dog Dad” verzija: bijela s blijedoružičastim detaljima i otiscima šapa Huga, Gie i Vikija na ulošcima. To mi je djelovalo kao svojevrsni odgovor onima koji su Dončića smatrali lijenim i mekanim — patike čovjeka koji uživa u maženju s pomerancem prije nego što na glave svojih kritičara sruči “triple-double”.
Prisjetila sam se tih pasa prošle sedmice, kad sam vidjela Dončića na naslovnici Men’s Healtha, vitkog, nabildanog i preplanulog, kako drži teg u opuštenoj pozi. Fotografije koje prate članak o njegovom režimu treninga oštro su odudarale od uobičajenih slika Dončića kako se smješka, žali sudijama ili mazi čupavu životinju. Ovo je bila priča o drugačijem Luki, novom Luki — onom koji jede ogromne količine proteina, koji posti prije treninga i ne odmara između serija dizanja tegova. Ni jednog psića na vidiku.
Ovakvi tekstovi, u kojima opterećeni sportista izjavljuje da neprestano trenira dok pokazuje zategnute bicepse i “iscrtane” listove, imaju dugu tradiciju u sportskoj štampi. Možda niko nije imao bolju podlogu za takvu priču od njega. Nakon šokantnog transfera iz Dallas Mavericksa u Los Angeles Lakerse, generalni menadžer Mavericksa Nico Harrison sugerisao je da je potez bio nužan jer Dončić loše igra odbranu. “Izvori” su spominjali lošu fizičku spremu. Kružile su glasine o njegovoj “sklonosti pivu i nargili”. Ispostavilo se da je Harrison među onima koji su ga smatrali lijenim i mekanim. Ovakva priča je mogla završiti samo na jedan način: osvetom i proteinskim šejkom od bademovog mlijeka.
Ono što je posebno u ovom tekstu jeste način na koji je urađen. Dva autora su i lični treneri. Mnogi čitaoci su primijetili da je ranija verzija članka tvrdila kako je Dončić imao vertikalni odraz od 42 inča na draft kombajnu 2018. — kojem nikad nije prisustvovao — brojka koja se, kako je primijetio Nick Angstadt, voditelj podcasta “Locked on Mavericks”, podudara s “halucinacijom” iz Googleove funkcije “AI Overview”. (Men’s Health na svojoj stranici navodi da “nikada ne koristi AI za izvještavanje, pisanje ili provjeru činjenica, iako se može koristiti u istraživačke svrhe.”) Odraz od 42 inča bi ga svrstao među najbolje skakače u ligi; najbolji odraz na ovogodišnjem kombajnu bio je 43 inča. Dončić je u posljednje dvije sezone zakucao samo tri puta, a nijednom otkako je prešao u Lakerse. Ali greška je simptomatična. Ima nešto pomalo uznemirujuće u tom članku i fotografijama s visokim kontrastom, vjerovatno kako bi se dodatno naglasila definicija novih mišića. Kao da stiže iz “uncanny valleyja”.
“Šest dana sedmično,” stoji u tekstu, “proguta dvije visokoproteinske porcije i jedan proteinski šejk — i ne pojede prvi obrok dok ne odradi 90-minutni jutarnji trening.” Proguta! Zgazi! Nema veze što se sve to odvija u malom, slikovitom hrvatskom gradiću u kojem Dončić ljetuje, a koji, navodno, nikada nije vidio šipku za dizanje tegova dok Dončić nije dopremio utege kamionom, ili što su ti “visokoproteinski” obroci, s obzirom na njegove mogućnosti, vjerovatno prilično ukusni. Poenta je u narativu, u kontroli priče.
Logično je da je priča objavljena baš dok je Dončić bio na američkoj turneji promovirajući svoj model patika, koja se završava u Los Angelesu, tačno kad je postao podoban da potpiše ogroman produžetak ugovora s Lakersima. (U subotu je potpisao trogodišnji ugovor vrijedan 165 miliona dolara.) Postati “mršav — i to baš dobro” samo je djelimično vezano za košarku. To je i vježba iz upravljanja brendom. “Vizuelno, rekao bih da mi cijelo tijelo sada izgleda bolje,” rekao je za Men’s Health. Nije pogriješio. Vilica mu je sada naglašena i bez kratke brade. Na nedavnom putu u New York, gdje je promovirao patike — slikao se s djecom, gostovao u emisiji Today, razmijenio opremu sa zvijezdom Yankeesa Aaronom Judgeom — izgledao je vitko. Izgledao je kao profesionalni sportista.
A od profesionalnih sportista očekuje se da se odriču i pate. Očekuje se da budu mašine. Članak je otvoreno naveo motivaciju — uvjeriti “hejtere” (Maverickse) da su pogriješili što su sumnjali u njega. U tekstu se tvrdi da ovo nije samo “osvetničko tijelo”; navodno je Luka bio na tom putu i prije transfera, te je “tiho sastavio tim za kondiciju prije nekoliko godina kako bi dodatno unaprijedio svoje (veoma opasne) prirodne talente”. Jasno je i da je cilj bio uvjeriti navijače, dok potpisuje veliki ugovor, da vrijedi tolike novce, da Lakersi kupuju “najnoviji model”.
Ova priča bila je neminovna, od trenutka kada je napustio Dallas, ako ne i ranije. Nema sumnje da je Dončić morao popraviti fizičku spremu da bi mogao igrati najbolje u dubokoj fazi play-offa ili jednostavno da bi izbjegao povrede. Ali meni to svejedno djeluje pomalo tužno. Dio užitka u gledanju njegovih dominacija ležao je u tome što je prkosio uobičajenim shvatanjima kako “bolje” treba izgledati. Ponekad je to izgledalo sporo. Ponekad pomalo nespretno. Ponekad smiješno. No uvijek je u njegovoj igri bilo nečega razigranog, svjesnog užitka, čak i u najizazovnijim trenucima. Opisi Luke 2.0 čine da zvuči kao ljudski ekvivalent Soylenta*. Nedostaju mi slike njegovih pasa.
*Soylent je naziv za nutritivni napitak/prašak koji je zamišljen da zamijeni obrok — praktičan, ali bez užitka, mirisa, teksture ili raznolikosti prave hrane. U popularnoj kulturi često simbolizira nešto funkcionalno, efikasno, ali bezlično i lišeno topline ili “duše”.