Svakog prvog marta Bugari svojim najbližima, prijateljima,
simpatijama i voljenim požele “srećnu babu Martu” i poklone im
“martenicu” – traku satkanu od isprepletene crvene i bele vunice, svile
ili konca – koja se veže oko ruke kao narukvica. Martenica donosi sreću,
zdravlje i dug život, a štiti od uroka. Crvena boja za sreću i
zdravlje, bela za dugi život.
Baba Marta je mitska starica
prevrtljivog raspoloženja, kao i vrijeme u martu, kada se budi priroda, a
martenicom je “potkupljujete” da konačno pusti proljeće u vaš život.
Martenica se nosi sve dok ne vidite prvu lastu ili rodu, a onda je
zavežete na grančicu prvog propupelog stabla. Kad uradite sve kako
treba, sa srećom ste mirni do sljedećeg marta i sve će vam u životu
cvjetati – od zdravlja i ljubavi do posla.
Eto, sada znate, a vi
pokušajte. Ili ćete možda u probuđenoj travi potražiti djetelinu sa
četiri lista? Ili na vrata obesiti konjsku potkovicu za sreću?
Sreća je varljiva roba
Diplomiranom pravniku sreća će se možda osmehnuti ako se nakon
maratonskog dežuranja na berzi konačno zaposli kao konobar. Šta znate?
Sreća je varljiva roba. To može biti i iskren razgovor sa prijateljem.
Ili sa par novčića pomoći nekom bolesnom mališanu da ode na liječenje koje
mu uskraćuje sistem.
Pogledajte samo marketinške poruke. Tamo
su svi, baš svi srećni. I žena koja je novim deterdžentom uklonila mrlju
s košulje i muž koji je tabletama doveo u red prostatu pa može mirno da
spava noću.
Da li je sreća u novom automobilu ili zagrljaju?
Više uspjeha, više novca, više prijatelja … Ali šta kada nabavite novu
jahtu i platite račun za struju? Je li to konačna sreća ili ćete po
starom ljudskom običaju poželjeti da budete vlasnik nekog novog
fudbalskog kluba ili biti u mogućnosti da od penzije namirite i račun za
gas?
Sreća je, kažu, poput droge, nikad je nije dosta i jedna
doza vapi za drugom. Jesmo li uopšte sposobni za trajnu i konačnu sreću?
O osjećanju svih osjećanja, kako je zovu, nisu u posljednja dva
milenijuma rekli svoj konačni sud ni filozofi, ni naučnici, pa nije čudo
šta smo i mi zbunjeni.
Malo je potrebno da budemo srećni
Psiholozi su zaključili da ona ne podrazumijeva trenutnu ekstazu, već
ispunjenost i zadovoljstvo koje se osjeća duže vrijeme. Sreća ne zavisi od
okolnosti u životu, kažu, već od genetske komponente i, bez obzira na to
šta se događa u našim životima, bićemo srećni onoliko koliko je
zapisano u našim genima.
Devedeset odsto ljudi, tvrde, prirodno
je srećno i zadovoljno svojim životima. Možda, ako živite u dalekom
Butanu, zemlji najsrećnijih ljudi na svijetu, a ne u “kulturi kukanja”.
Jer, kako reče nobelovac Ivo Andrić: “Čudno je to kako je malo potrebno
da budemo srećni, i još je čudnije kako nam baš to malo nedostaje”.
Koja je zemlja zaista najsrećnija? Mala kraljevina Butan, Venecuela ili
neka treća – sve zavisi od toga koje ćete parametre za sreću uzeti u
obzir. Kažu da je danas novac mjerilo svih vrijednosti.
Ipak, u
Butanu i Venecueli pevaju da u novcu nije sve, budući da su ekonomski
daleko zaostaliji od mnogih, ali na nivou lične sreće daleko iznad svih,
jer investiraju mnogo u opšte blagostanje, socijalnu sigurnost i
obrazovanje.
Holandski sociolog Rut Vinhoven ima svoje
parametre. Osnovao je svjetsku banku podataka o sreći i među 97 nacija
proglasio najsrećnijim Dance, nakon njih Švajcarce i Islanđane.
Zbog duge demokratske tradicije, visokog nivoa odlučivanja o svojoj sudbini, pouzdanih vlada i visokog životnog standarda.
Uz to, društvo nije hijerarhijski podeljeno, socijalne razlike su još uvek minimalne, a žene ravnopravne sa muškarcima.
Za razliku od Butanaca, Danci, dakle, imaju i jare i pare. Sreću je
otkrila i politika, pa britanski premijer Dejvid Kameron traži da se
bruto domaći proizvod zameni bruto socijalnom srećom. Ne samo ekonomski
rast, nego i zadovoljstvo u životu.
Neki to danas nazivaju ekonomijom sreće. Znači li to da su najbogatiji najnesrećniji?
Nipošto; srećni mogu biti i milioneri, kaže sociolog Dominik
Dalvic-Vegner i daje im savet: “Uložite novac u društvo, to će vas
učiniti najsrećnijim”.
Ali kako mjeriti sreću? Srećom našeg
komšije, naravno. Evo i primera iz jedne ankete među studentima s
prestižnog univerziteta Harvard.
Pitali su ih šta bi ih učinilo
srećnim: da zarađuju 50.000 dolara, a ostali 25.000 ili da zarađuju
100.000, a ostali 200.000 dolara. Većina njih se odlučila za 50.000.
Zato nije na odmet imati na umu onu: koliko bi ljudi bilo srećno kada bi
se o tuđim stvarima brinuli isto toliko malo kao o svojim.
Kako dozvati sreću?
Jeste li sujevjerni? Nije važno, ljudi su generacijama u nekim malim znacima tražili sreću. Evo nekih.
Detelina sa četiri lista: ubrala ju jeć Eva izlazei iz Raja kao
podsjetnik na srećne dane. Kad neku nađete u polju, uhvatit ćete komadić
izgubljenog raja. Pokušajte da je nađete. Teško, teško.
Prase: u
Nemačkoj i Austriji dobićete ga u marcipanskoj verziji od svakog ko vam
poželi srećnu Novu. U srednjem vijeku najbolji učesnik viteškog turnira
dobio bi ruku dijeve, a najgori prase. Ali šalu na stranu, prase je
čudesna životinja, jer ga hranite i napojite, a dobijete sjajan pršut.
Rekli bismo, sreća malo košta. Zato ga obavezno imamo na novogodišnjem
jelovniku.
Dimnjačar: ili crni anđeo. Neka je svojim umećem
spasavao domaćinstva od požara donoseći spokoj i sigurnost porodicama.
Nešto kao životno osiguranje sa kojim ste mogli dočekati mirnu starost.
Još ako se dohvatite dugmeta kada ga vidite! To vam je bonus.
Razbijeno staklo ili keramika: sećate li se scena iz filmova o grčkim
svadbama kada se razbijaju tanjiri, a svatovi u ekstazi razbiju pola
birtije? E, time rastjeruju zle duhove. Tako je barem bilo tokom žrtvenih
rituala u mnogobožačka vremena.
Potkovica: Da bi vam donijela
sreću, morate se pridržavati dva zlatna pravila. Prvo, ne smijete je
kupiti, nego je morate naći. Drugo, objesite je na vrata tako da kraci
budu okrenuti prema gore, kako bi se sreća zadržala, a ne iscurila.
Fatimina ruka: u arapskom svijetu ruka najmlađe ćerke proroka Muhameda
štiti od uroka i simbol je snage i sreće. Fatima ili skraćeno Fata za
njih je nešto poput bezgrešne djevice kod hrišćana.
Kornjača: za
Indijce ona predstavlja majku svih stvorenja koja na svom oklopu nosi
cijeli svijet. Simbol je dugovječnosti i zdravlja, a figurica od žada, kamena
ili drveta, štitiće vas od bolesti i donijeti sreću.
Mačka: u
Japanu je najpopularnija amajlija koja štiti kuću ili vas čuva na poslu.
Ako imate prodavnicu, namamiće vam kupce, donijeti novac i, naravno,
sreću.
Zmaj: bog sreće u Kini, otac prvog cara. Svi kineski
carevi vladali su pod tim simbolom mudrosti i božanske moći. Kada bi
vladar napustio svijet, zmaj bi ga odveo u nebo.
Kolačić sudbine:
ratujući protiv Mongola, Kinezi su u 13. vijeku u suvim kolačićima
prenosili ratne poruke. Danas ćete u njima naći kratke mudrosti o
ljubavi, novcu i sreći, nešto poput mini horoskopa. U kineskim
restoranima na Zapadu dobićete ga na kraju svakog obroka. Čak je i
jestiv.
Helen Keler, američka gluva i slijepa autorka: “Plakala sam što nisam imala cipele dok nisam videla čovjeka koji nije imao noge”.
Efraim Kišon, izraelski pisac: “Ima dve vrste nesreća: nesreće koje se događaju nama i sreće koje snalaze druge”.
Nemačka poslovica: “Ko ima sreće nije mu potreban razum, ko ima razum, potrebna mu je sreća”.
Ogist Kont, francuski filozof i matematičar: “Živjeti za druge nije samo zakon dužnosti, već i zakon sreće”.
Sai Baba,
indijski duhovni učitelj: “Nije sreća u tome da se čini ono što se želi
činiti, nego u tome da se voli ono što se mora činiti”.
Tekst je preuzet sa T portala