Svanulo je crveno, plavo, bijelo jutro u Republici Srpskoj.
Zubato
sunce nam je došlo sa istoka. Pravo iz pravoslavne majčice Rusije,
preskačući Bugarsku i Rumuniju koje ga nisu uspjele blokirati kao što su
blokirale “Južni tok”. Pahulje pokušavaju da se spuste na političku,
instituacionalno i bezbjedonosno stabilnu zemlju Republiku Srpsku, ali
putari, koje ništa ne može iznenaditi, ih hvataju još u vazduhu i tako
čine našu Rebuliku prohodnom i privlačnom za saobraćaj i strane
investicije.
Sa “Jutarnjim programom” najgledanijeg javnog
servisa budi se i javno mnijenje Republike Srpske. Ono je pospano,
musavo i raščupano, ali nakon što sa tri prsta obriše odvratne građanske
krmelje ono postaje stabilno i pozitivno. Skrušena molitva, post i
poneki antidepresiv prazničnu euforiju čine još vidljivijom.
Uz
jutarnju kafu citiraju se naši pisci Ivo Andrić i Meša Selimović, haški
pritvorenici, čitaju se hipertekstovi hiperaktivnog Rajka Vasića,
analize profesora Kecamnovića i izjave Emira Kusturice, jer to je
najbolji način da se očuva kulturna baština i afirmiše identitet
Republike Srpske. Bolji i od jutarnje fiskulture.
Posla ima,
samo ko hoće da radi, pogotovo na crno. Ne isplati se nervirati gazdu,
zato se sindikalno i ne udružujemo. Jer kad ode gazda i firmu sa njim
sahrane. Ali tako je sa svim porodičnim firmama u svijetu, pa i kod nas.
Naši
sportisti su vođeni idejom važno je neučestvovati u reprezentaciji BiH i
to ih čini jačima, boljima i uspješnijima od ostalih.
Muževi
tuku žene, koje opet tuku njihovu djecu, ali ne zato što se ne vole, već
što je to dio naše tradicije. A Milivojević je rekao da se
tradicionalne srpske vrijednosti najbolje “usađuju” neposredno i
otvorenim dlanom po guzi. Omladina ustaje nešto kasnije jer je
bezbjedonosna situacija u Republici Srpskoj takva da mogu da ostaju do
kasno u gradu.
Tradicionalna srpska porodica se sastoji od tri
generacije, ne zato što njihovi očevi tj. djedovi imaju minimalna i
najredovnija primanja, već zato što je porodica osnovna ćelija
svetosavlja. Djedovi unucima pričaju o mračnom periodu socijalizma,
cenzuri i odsustvu demokratije i Jugoslaviji kao “tamnici naroda”, dok
se se s koljena na koljeno prenose krediti, krvna osveta, predizborna
obećanja, ali i obuća i odjeća.
Dok sat vremena prelistavamo
novine uz cijeđenje kisele vode ili kafe u kafiću punom bezbrižne,
bezidejne i besposlene omladine, svjesni smo da naše novinarstvo
afirmiše pozitivne vrijednosti u Republici Srpskoj. Starlete i crna
hronika postaju potpuno nevažni dok čitamo da je trener karatea (te
plemenite vještine), istovremeno i prvostepeno osuđeni na 21 godinu
zatvora zbog ratnog zločina u Čarakovu, Velimir Đurić proglašen za
najbolje sportistu grada Prijedora.
Naše školstvo je dobro. Ono
ne “srlja” u budućnost, jer živjeti u prošlosti je mnogo ljepše i
dostojanstvenije. Naše zdravstvo će biti savremeno, pogotovo u
budućnosti. Mi cijenimo pojedinca, ali on je ništa bez stabilne
skupštinske većine.
O nezaposlenosti, korupciji i kriminalu se
mnogo ne priča, ne zato što je to “tabu”, već zato što toga nema u našim
sudovima, a ako nema u sudovima nema ni u tužilaštvima, policiji,
zatvorima pa ni u društvu u cjelini.
Narod jeste ljut ali to je
zbog toga što ne zna šta da obuče za doček Nove godine i što na Trgu
Krajine neće, pored “Balkan ekspresa” i “Banjalučkih trubača”, kao i u
poslednje tri godine, pjevati Maja Tatić.
I kada sunce zađe u
Evropskoj uniji, nastupiće mrak. Ali mi se toga ne plašimo. U našim
toplim i ponegdje od poplava vlažnim domovima odgledaćemo “Dnevnik 2”.
To će nam vratiti osmijeh na lice i optimizam. Bićemo ljuti što nismo
ruska gubernija, ali ćemo biti zadovoljni što smo Pijemont srpstva i što
nismo Federacija BiH.
Zabavljaće nas domaće zvijezde iz Srbije,
jer Drina nikad nije bila granica, već hidropotencijal ili vrsta
cigareta, i zvaćemo humanitarne brojeve, ne zato što nam je budžet slab,
već samo zato što smo humani i ništa više.
Mi smo snalažljiv
narod. Duplo smo snalažljiviji u odnosu na sindikalnu potrošačku korpu.
Jasno nam je da je ovaj život samo politička, instituacionalno i
bezbjedonosna stabilna odskočna daska za carstvo nebesko. Kad propadne
Bobar banka, šta da očekuje običan čovjek.
Poništili smo druge pa zašto ne bismo i sebe da bi postali Republika Srpska, jer ona je sve a mi smo ništa.
Zato se i radujemo 2015. godini!!!
Preuzeto sa Frontal.ba