Obraćam vam se sa ovim pismom podrške jer želim da se nakon stotine
godina pod Turcima oslobodite njihovog jarma. Drago mi je da je i kod
vas sazrela nacionalana svijest i želja da napokon raščistite sa
Otomanskom imperijom. Iako Turaka odavno nema u Republici Srpskoj,
moramo raščistiti i sa toponimima koji su iza njih ostali. Zbog toga vam
ovo i pišem.
Nije lako živjeti u mjestu sa turskim imenom na usnama i svijesti da
su vaši preci kulučili za tamo nekog agu Eleza, sanjajući o slobodi koja
će jednog dana sigurno doći. Nije lako slušati i podržavati
predsjednika Dodika dok se bori protiv poturica Ivanića, Šarovića, Bosića, Govedarice, Pandurevićke,
koji nam umjesto harača uvedoše akcize. Nije lako glasati za SNSD,
držati slike haških sužanja na zidu, dok se duh age prožima srpske kuće,
šupe i štale.
Znam mnogi Srbi vam se danas smiju zbog vaše inicijative, ali ne
obazirite se na njih to su strani plaćenici, izdajnici ili simpatizeri
članova Saveza za promjene.
Nije lako glasati za SNSD, držati slike haških sužanja na zidu, dok se duh age prožima srpske kuće, šupe i štale
Čudi me, braćo pravoslavna, da to niste učinili još 90-ih godina,
kada smo Turcima vraćali sa kamatom sve ono što smo trpili 400 godina.
Tada je Foča postala Srbinje, Skender Vakuf Kneževo, Bosansko Petrovo
Selo samo Petrovo, a Bosanski Brod i Bosanski Novi, Brod i Novi Grad.
Čudi me da to niste uradili kada je banjalučki Mejdan postao Obilićevo, a
Budžak Lazarevo, a Šehitluci Banj brdo. Ne razumijem zašto to niste
uradili kada ste rušili i uništavali gradsku džamiju Gradišci, katoličku
kapelu u Bukviku, crkve u Čatrnji i Mačkovcu, džamije u Orahovi i
Rovinama, i samostan u Novoj Topoli.
Ali nikad nije kasno da se vratimo svojim korijenima, srpstvu i svetosavlju.
Nemojte biti kao ovi vaš sugrađani, i mogu slobodno reći i poturice
iz Vakufa i Tekije, koji su ponosni na svoje turcizme ili ovi iz Čatrnje
na svoje mađarizme. Uzgred, ako u vašoj mjesnoj zajednici postoji neka
škola ili ulica koji asocira na komunjare i to odmah promijenite o istom
trošku. Nadam se da su ona četiri Jugoslovena sa popisa iz 1991. odavno
umrla ili se odselila.
Čudi me da to niste uradili kada je banjalučki Mejdan postao Obilićevo, a Budžak Lazarevo, a Šehitluci Banj brdo
Ali braćo moja u šta da se preimenujete? Koje ime odabrati da bude
95% pravoslavno i srpsko, kakav je kako rekoste i sastav stanovnika vaše
mjesne zajednice? Potpuno sam svjestan delikatnosti tog zadatka i
odgovornosti koje to preimenovanje nosi. Ja vam tu ne mogu pomoći, ne
može ni Google, ali znam ko može. Tu su gospodari srpstva i vedete
srpskog jezika, naši besjednici Bećković, Kusturica ili Ristovski. Oni će vam kumovati, a Dodik neka svečano zabije tablu sa novim imenom. Onda sve to neka osvešta Jefrem, a vi nastavite da živite svoje etnički čiste seljačke živote.
Vaš brat Srbin
Puhalo
PS.
Uzgred da ne biste poganili svoja srpska usta turcizmima
pokušajte da izbjegavate sljedeće riječi: baba, baksuz, balvan, bostan,
bubreg, budak, budala, ćevap, čizma, čoban, čorba, dugme, dunum, đubre,
džep, ekser, galamiti, japija, jorgovan, jogurt, kafa, kajmak, kanta,
kapija…
Nemojte koristiti ni germanizme jer znamo šta nama žele Nijemci: auspuh, bluza, kifla, kugla, plac, farba, flaša, cug, cigla….
I da što se tiče mađarizama evo nekoliko riječi koje morate izbjegavati: teret, roštilj, lopov, soba, šator, varoš.
O riječima koje su nam nemetnuli Česi, Španci, Francuzi, Italijani, Grci, Rusi i ostali sami se snađite.