Poznato je da se, pred komemorativni skup u Novom Sadu, za 16 žrtava tregedije, Vučić preCednik izvinio studentima i demonstrantima za svoje postupke, i sve pozvao na dijalog. Na sreću, što je još jednom pokazalo ko izaziva incidente, okupljanje u Novom Sadu je proteklo mirno.
Već sutradan, stvari su se vratile u „normalu“. Dijani Hrka, majci Stefana koji je poginuo pod Nadstrešnicom, a koja je stupila u štrajk glađu, tražeći pravdu za poginulog sina i ostalih 15 žrtava, kao i raspisivanje izbora, nije dozvoljeno da štrajkuje ispred Skupštine, već je oterana na raskrsnicu kod Glavne pošte. Stepenište Skupštine je bilo rezervisano za VIP štrajkača, SNS poslanika Mrdića. Čim je Dijana stupila u štrajk glađu, iz Ćacilenda, koji je preko puta Skupštine, sa zvučnicima okrenutima ka Dijani, krenula je „podrška“, opšte veselje i pevanje hitova Baje Malog Knindže, i numere, na sramotu Srbije, „Aj pa, pukni zoro, staru majku probudi, pa da vidi ko joj dolazi“… To nije bilo sve, prema građanima koji su podržali Dijanu bačena su pirotehnička sredstva, studentkinja koja je prolazila pored ograde Ćacilenda je prebijena, završila u Urgentnom centru, novinar Fonet-a je pretučen od „studenata koji ‘oće d'uču“… Javio se PreCednik gospodin, i kao predsednik svih građana rekao da je “na brutalan način napadnut Ćacilend, posle debakla u Novom Sadu, napadnuto je to malo ostrvo slobode u Evropi, ali to je neosvojiva tvrđava, jer srce slobode niko ne može da osvoji…”
Ovde da se napiše da je Evropska komisija, u godišnjem izveštaju, koji je najoštriji do sada, konstatovala da Srbija nazaduje u oblasti demokratije, ljudskih prava i slobode medija. Skupštinski megafon, u vidu preCednice Brnabić, je im'o da kaže da je Srbija na evropskom putu. PreCednik gospodin je poručio da je njegova ruka ispružena svima koji drugačije misle, kao i da je to suština demokratije…Da se upiše da je vlada Švedske javila da, zbog korupcije i nazadovanja u pristupanju EU, obustavlja materijalnu podršku državnim institucijama, te da će ih usmeriti prema civilnom sektoru.
PreCednik gospodin je nastavio da tera po svojoj agendi, javio da su se u Beogradu “pojavila dvojica snajperista, znaju ko ih plaća, ali tri dana ne mogu da ih nađu”. Još je javio da nije rekao da je pobedio Obojenu revoluciju, što će reći da je bestseler povučen iz štampe, te je optužio za opstrukciju tužioce iz Tužilaštva za organizovani kriminal. Kad mu je TOK oštro odgovorio da nisu u njegovoj nadležnosti, te da prekoračuje ovlašćenja, rekao je da je preterao kad je pojedine tužioce iz TOK nazvao kriminalcima i korumpiranom bandom, i dodao da su iz tog tužilaštva slagali kad su rekli da je hteo da izvrši uticaj na njih.
Onda je javljeno da će ispred Skupštine, pravo u Ćacilendu, biti organizovan doček Srba sa Kosova, koji su peške krenuli za Novi Sad, i podrška dragom PreCedniku gospodinu. Na to je Gospodin preCednik odgovorio da prvi put čuje za taj skup, te da se on sprema za Novi Sad, ali je, kao preCednik svih građana, zamolio ljude koji se budu okupili u Pionirskom parku da budu mirni i pokažu odgovornost i poštovanje prema političkim protivnicima. Drug Sloba Georgijev je, na društvenim mrežama, im'o da kaže: “Od Velike Srbije do Velikog Ćacilenda, to je ta radikalsko-naprednjačka politika!”
Srbi sa Kosova, koji su pešačili samo kad su uključene režimske kamere, bili su već kod Barajeva, a na čelo im, za potrebe kamera, stao najbolji student Miloš iz Doboja Turšija. Ćacilend se punio plaćenim i ucenjenim ljudima koji su dovezeni autobusima, muzika je bila na najjače, preko puta njih, pored Dijane Hrke, bili su srednjoškolci, studenti i građani. S jedne strane kolce, povici „Aco Srbine“, sa druge „Robija, robija“…
Kad je Ćacilend bio na numeri „Od Topole, pa do Ravne gore“, stigoše Srbi sa Kosova, svi u novim belim majicama sa natpisom „Srbija“, napred je bio transparent „Srbi sa KiM za Srbiju bez blokada“. Dočeka ih pogača, viknuše, „Kosovo, Kosovo“, viknuše Aco Srbine“, među njih stade gospodin Vučević, za koga vele da je na čelu naprednjaka, u prvi red stade i Megafon Brnabić, najbolji student koji ‘oće d'uči Miloš Turšija, VIP štrajkač glađu SNS poslanik Mrdić…
Na binu stade najbolji student Turšija, reče da su izabrali borbu i čast, da svi imaju zajednički cilj, a to je pravda, priliku dobi “Ja sam Žarko sa KiM”. Pozdravi “našeg predsednika Vučića koji je uvek bio uz nas”, javi se i Megafon Ana, zahvali svima što su uvek uz predsednika Vučića, poruči, “Vi ste ti koji branite mir, stabilnost i ustavni poredak”, na kraju još jedared viknu „Živeo naš predsednik Aleksandar Vučić“. Bio i VIP štrajkač glađu, koji reče da se “kao pravnik i čovek bori za istinu i pravdu, a sve zahvaljujući politici našeg predsednika”. Na kraju voditelj najavi „Čoveka koga su pokušali živog da spale“, pojavi se Miloš Vučević, poruči predsedniku Republike da su uz njega, nije sam, nema predaje, reče da se svi vide za 10-tak dana(opet tih desetak dana) u Novom Sadu…
Beše to kraj, sve ode da se trpa u autobuse kojima su došli. Evo i naše statistike, MUP je prepisao od „Informera“ da je u Ćacilendu bilo 47000 ljudi, naspram samo 2600 „blokadera“. Istine radi, ovih drugih je bilo bar duplo više od Ćacija. Studenti koji ‘oće d'uču, saopštili da ih je bilo 500 000!!! Izgleda da MUP nije video ovu informaciju.