Nije mogao probaviti činjenicu da nečiji tata uživa da ga se guzi.
Tako i inače zatvaramo oči pred onim što nam je strano ili nastrano.
Ali eto, ljudi imaju različite porive. Porive da ševe, da cure vole frajere, da dečki vole cure, da cure vole cure, a frajeri frajere. Neki imaju poriv da vole i jedne i druge. I da se vole ševiti s jednima i drugima.
Neki od tih frajera koji kažu da vole ševiti samo cure imaju pak poriv otići na splitsku rivu i frajerima koji vole ševiti frajere vole razbiti glavu. Ili bar vole vikati – ubij, ubij pedera!
Kao što vidite u gornjem je odlomku mnogo puta iskorišten glagol voljeti, a kako je ljubav u temelju katoličkog nauka ne začuđuje što je tako snažno izražena ljubav ka razbijanju tuđih glava ovih dana naišla na odobravanje mnogih crkvenih prelata.
Oni su pak doista obrazovan i školovan svijet, pa tako evo jedan cijenjeni pater preko novina propovijeda kako su pederi i pedofili jedno te isto. Zato valjda ne začuđuje što su upravo u okrilju majke Crkve neki svećenici u krilu držali dječake. Jer je to „isto“.
Ali da se ne petljamo u posao Kongregacije za nauk vjere, koja taj posao radi odlično, jer evo tek sad na vidjelo izlaze neki slučajevi koje je Kongregacija desetljećima uspjela zadržati u svom krilu, čisto statistički: netko od tih momaka sa splitske rive zaziva da sam sebe opali kamenom, pomidorom ili preciznije, k…m po glavi. Jer brojke kažu da u Hrvatskoj ima oko šesto tisuća homoseksualnih osoba.
To su neka tri Splita. Ili pola Zagreba. Ipak u Splitu moraju „mučat“, u Zagrebu ih tu i tamo samo opendreče. Ali ni u Splitu, ni Zagrebu, ni Slavonskom Brodu, nema šanse da se drže za ruke. A to je najljepši i najneviniji dio svake ljubavne priče. Vanjski pokazatelj pripadanja. I što bi se netko bunio protiv ljubavi, ovakve ili onakve, između dvije odrasle osobe? I javnog iskazivanja te ljubavi?
Ali evo, onaj pater nas i dalje prosvjetljuje i inspirira pa kaže: „to je nasilje nad ljudima koji drukčije većinski misle“. Ono što pater u nastavku nije kazao i ne mora. Podrazumijeva se da se na takvo „nasilje“ može odgovoriti samo nasiljem.
Meni to sve izgleda jako nastrano, da ne kažem izopačeno, ali ja nisam vjernik pa se i ne razumijem u uzvišene duhovne poruke, pastva sa splitske rive već je pokazala da ona zna o kakvom se tu seksu radi. Riječi s oltara spremni su prenijeti u svaki kamen, pomidor ili topovski udar koji im se nađe pri ruci.
Ali i bez Biblije nije teško razumjeti sve te uspaljene momke –dobre katolike.
Ima tome već deset godina, zaveo ih jedan isto tako kršan momak. Ljepuškast i pametan, elokventan, odgojen u crkvenim redovima, brat mu župnik, k tome njihova roda, sve kako treba. Bio je to seks na prvi pogled. Kolektivno svršavanje na toj istoj rivi, sperma je tekla potocima. Ja sam taj pornić gledao u izravnom televizijskom prijenosu i kunem vam se da sam vidio da neki imaju suze radosnice, toliko je taj orgazam bio jak.
Vidjelo se da ih čovjek dobro guzi, ali dobro njemu, dobro njima, nema se smisla miješat, a ja ionako nisam za grupni seks.
Poslije je ispalo da je to bio neki prevarant, sve što je obećao da neće napraviti napravio je, sve što je obećao njima uzeo je sebi.
I sad eto, ljudi se s pravom osjećaju naguženi, ali se isto tako sjećaju kako je bilo lijepo dok je trajalo… A kad ukrućenog više nema, nekako se osjećaju uskraćeni, a to onda stvara svakojake seksualne i mentalne frustracije.
Kao da te netko … u glavu. A kao što smo vidjeli na rivi, to ostavlja mnogo teže posljedice nego kad ti ga netko zavuče u dupe.
Tekst je preuzet sa T-portala