Naravno, Angelina u naručju pri tom drži također besprijekorno ispeglanu bebu, (posvojenu?) koja se, naravno, također smješka.
U idućih nekoliko kadrova isto se veselo praskozorje budi i nad Novim Zagrebom, ali u montaži stilski tako lijepo dotjeranim da vam se i Montmartre čini kao Kozari Bok. Potom nas kamera vodi u poluprazan tramvaj gdje se šlataju dvoje mladih s Beverly Hillsa dok se jedan šarmantni umirovljenik u izvrsnoj formi s prekrasnom sijedom bradom (Sean Conery) nečemu radosno nasmiješio. (besplatni pokaz?)
S polupraznim tramvajem režiser nam valjda sugerira da se ujutro njime voze samo umirovljenici i školarci, jer se u toj sretnoj zemlji svi ostali na posao voze automobilima.
U svakom drugom spotu sada bi se prekinuo taj niz kadrova s vitalnim, poletnim, sretnim i lijepim življem, a na ekranu bi se pojavila plastična bočica nekog mliječnog napitka popraćena glasom spikera koji nas obavještava da je proizvođač pronašao dobitnu formulu za bakterije koje čine dobro flori i fauni vaših crijeva.
Ali, ovo je ozbiljan spot s ozbiljnom porukom pa veselju još nije kraj, sad nas kamera prebacuje u neki prozračni i suncem okupani ured T-Coma, gdje njegovi zaposlenici u punom stvaralačkom i prijateljskom zanosu, bijelih košulja i nonšalantno radno zavrnutih rukava nešto smišljaju, najvjerojatnije novi tarifni model.
Režiser je dotle valjda ispucao budžet za zvijezde iz Warner Brosa pa je za tu zadnju scenu probrao najbolje iz Jadran filma. Neupućeni gledatelj iz inozemstva tako bi s nestrpljenjem očekivao da mu Zoran Milanović, Milanka Opačić, Radimir Čačić, Vesna Pusić i Silvano Hrelja u završnom kadru ovog blockbustera objave povoljniju tarifu roaminga uz pripadajući mobilni uređaj, ali ništa od toga. Slijedi dramski preokret.
Na ekranu se ne pojavljuje ni kefir ni mobitel, ali nas spiker uzbuđenim glasom obavještava kako ‘Imamo plan!’
Neupućenom strancu koji bi to gledao vjerojatno ne bi bilo jasno kakva je to marketinška kampanja u kojoj ga proizvođač obavještava da ‘ima plan’ za kefir-mobitel, ali mu neće reći kakav je to Božji plan. Nakon toga rezignirano napušta Hrvatsku i odlazi u Bruxelles, nadajući se da će roaming pojeftiniti po direktivi Europske unije.
U Hrvatskoj je pred ekranom ostao relativno upućeni domaći gledatelj koji je na završni slogan spota ‘Imamo plan’ u sebi vjerojatno dometnuo ‘Imate k…’, ali je otišao na izbore i glasao za tu šuplju kampanju iz istog razloga zašto gleda šuplje domaće sapunice. Makar na 30 televizijskih minuta ili 30 predizbornih dana lijepo se uživjeti u uloge lijepih, potentnih, zdravih i bogatih.
A oni drugi u tom su trenutku izgledali poput nas samih. Jadno, nemoćno, izgubljeno i besperspektivno. A tko bi za sebe, tako jadnog i nikakvog glasao?
Iluzija je bila na programu i objeručke smo prihvatili daljinski i promijenili kanal.
Ali sapunica je gotova, a politika ipak nije (samo) sapunica. Politika koja je u kampanju ušla bez ikakvog sadržaja osuđena je i da vlada bez sadržaja.
Kampanja bez političke strasti i zanosa, bez ikakve jasne i prepoznatljive političke poruke ne može izroditi vlast koja će to imati.
Jedan kolega nekidan je (ne)zgodno primijetio:
– Obama je zapalio Ameriku sa sloganom ‘Yes, We Can’
– Kennedy je izazvao ovacije sa ‘Ich bin ein Berliner’
– Martin Luther King pokrenuo je povijest s rečenicom ‘I have a dream’
– Zorana Milanovica pamtit ćemo po – ‘Sorry’.
I takav nekakav politički eros ovoj vlasti nedostaje. Možda i više nego matematičko-financijsko pogađanje oko proračuna i poreza, rashoda, prihoda i deficita. Pa bi i to onda išlo lakše.
Jer evo, taman sam u prošlom blogu malo pohvalio muda Slavka Linića, i već su se i ona našla u škripcu. Umjesto planiranih 4,6 milijardi rashodi su rezani za milijardu manje.
Seljaci su tek okrenuli ključ u traktoru, a čim se u Banskim dvorima začulo brektanje dizelskog motora, dobili su 200 milijuna više nego što je planirano.
‘Sorry, evo vam’, valjda su im kazali.
Navodno lijevo liberalna Vlada, daje manje za školstvo i znanost, ali Katoličkoj crkvi dodaje više. OK, i to je legitimno. Ali sorry, onda mi vratite HDZ.
Taštine pucaju iza zatvorenih vrata, ali i na javnim sjednicama Vlade. Za sada su na osobnom nivou. No osobne netrpeljivosti brzo se pretvore u stranačke i političke. I to je ljudski. Ali sorry, onda mi ljudski vratite Jadranku Kosor.
Bivši saborski zastupnik HNS-a Zlatko Koračević s privatizacijskim repom žirafe doći će na čelo HEP-a? I to smo navikli, ali sorry, što onda fali Ivanu Mravku?
Ah, da već sam zaboravio, ovi imaju plan.
Pa tako Linić najavljuje otpuštanja u javnom sektoru, a Milanović kaže da ih neće biti. Na kraju će ih biti. (Ne)planirano. Sorry.
O, ne, ne mislim da je sve tako loše, crno, sivo, mutavo i izgubljeno. Ima stvarno dobrih poteza i ljudi koji imaju neku viziju. Od pojedinih ministarstava do javnih poduzeća.
Ne želim ih nit spominjati nit hvaliti. Da ih ne ureknem kao Linića.
Ali oni nisu dio plana. Jer plana nije ni bilo.
Nije bilo ništa osim agencije Bruketa i Žinić koji su osmislili kampanju ‘nit kefir nit mobitel’ i to naplatili vrtoglavih 4 (četiri) milijuna kuna. Producent će reći da se uloženo višestruko isplatilo. Film je 4. prosinca 2011. na festivalu propagandnog filma osvojio glavnu nagradu.
Ali dečki, bez obzira na to što su u istom biznisu, Angelina Jolie i Brad Pitt ne stanuju ovdje.
Ako uskoro ne snimite nešto manje glamurozno, a više sadržajno, cijena bi mogla biti mnogo, mnogo veća.
Tekst preuzet sa bloga autora