Na pitanje ko je i kako ustanovio sistem ponižavanja i medijske torture nad potrošačima informacija, nameće mi se samo jedan odgovor: javni medijski servis RS, zajedno sa jednim dijelom privatnih medija i uz svesrdnu pomoć entitetskih organa vlasti u Republici Srpskoj, zajedničkom i koordiniranom akcijom, uspjeli su da iz prosječnog čitaoca/gledaoca/slušaoca u RS iscijede i posljednji atom kritičkog duha pa, sada, takvom drogiranom zombiju, mogu potpuno otvoreno i bez imalo stida da serviraju laž pod istinu ili, po narodski, muda pod bubrege! Predavači na novinarskoj školi mogli bi da koriste mnoštvo primjera iz pomenutog intervjua da studentima pokažu kako se ne možene smije pisati: od postavljanja sugestivnih pitanja koja unaprijed diktiraju odgovore, iznosenja stavova koji se nigdje i nikako ne mogu provjeriti, zaključaka koji se izvode na osnovu pretpostavki do jezičkih grešaka koje su na granici elementarne nepismenosti. Pogledajmo kako se to radi.
U pomenutom intervjuu dotični Babić, predsjednik nevladine organizacije “Narodni front”, optužuje medjunarodnu zajednicu i opoziciju u Republici Srpskoj da žele da “sruše Dodika da bi srušili Republiku Srpsku.“ Jer, navodi Babić, „kompromitacija Milorada Dodika je kompromitacija RS, jer je Dodik izrastao u lidera RS, on je personifikacija Republike Srpske.”
Čitalac bi u redovima koji slijede očekivao da vidi dokaze za navedene optužbe. Ono što mu se servira je, nažalost, obično lupetanje. Babić, na primjer, kaže: “To se radi po šablonu” (ne navodeći šta se radi i po kojem šablonu) pa nastavlja:
“Postoje obavještajne grupacije koje su jake” (opet se ne kaže koje su to ‘grupacije’, ko ih je organizovao, za koga rade, šta znači da su jake, ko ih podržava, plaća) “i koje svoj posao dobro odrađuju, (šta im je posao, ko odredjuje da one to dobro ili loše odradjuju taj posao) koje nastoje kriminalizovati svakog onoga ko se smatra liderom i vođom.” (Da li to podrazumijeva bilo kojeg nacionalnog vođu ili se ova konstatacija o kriminalizaciji odnosi samo na “našeg” Dodika?) Babićevo lupetanje se nastavlja zaključkom: “Kriminal se imputira svima koji predstavljaju Republiku Srpsku”. (Ko imputira, ko su ti svi koji predstavljaju RS, ko to kaže odnosno na osnovu kojih činjenica Babić izvlači ovaj zaključak, kako se sve što je rečeno može provjeriti?).
Gospodin Babić za svoje tvrdnje ne navodi ni jedan provjerljiv izvor, a njegove konstatacije ne sežu dalje od polupijanog blebetanja u trećerazrednoj bosanskoj kafani! Nakon što Babić optuži međunarodnu zajednicu da pokušava da podrži Mladena Ivanića (predsjednika PDP) u borbi protiv Dodika, glavni i odgovorni urednik Nezavisnih, Dragan Jerinić, ‘naivno’ pita: “Na koga mislite kad kažete medjunarodna zajednica”, da bi analitičar Babić u stilu pijačne rekla-kazalice odgovorio: “Zna se ko ovdje vodi konce (valjda je mislio reći: vuče konce, op. G.T.) medjunarodne zajednice, to su prvenstveno tužilaštva BiH, to su strane sudije koje vjerovatno nisu toliko nezavisne koliko ljudi misle, to su neke zemlje koje imaju uticaj na njih”. (kurziv, G.T.) Ovom odgovoru nije potreban nikakav komentar osim, eventualno, napomena za novinarsku čitanku: Odgovor koji to nije počinje najčešće sa ‘zna se’.
Glodur ‘Nezavisnih’ postavlja zatim novo, sjajno, potpuno otvoreno, nesugestivno pitanje koje će intervjuisanom pomoći da se sjeti i onoga što nikada nije znao:
-Postoje li i neki drugi lobiji, recimo domaći, interesni, koji potplaćuju te sudije ili tužioce?
Na stranu to što riječ lobi (lobby) znači ‘interesna grupa’ pa ovakav pleonazam ukazuje na elementarnu nepismenost onog koji postavlja pitanja, činjenica je da čak i tako nemušto pitanje ne može da zbuni vrlog analitičara Babića koji, kao iz topa, ispaljuje:-Nemam podatke o tome!
Odmah po tome Babić iz ‘podataka koje nema’ izvlači logičan zaključak “da se u tužilaštvima vrši uticaj na procese. Neke istrage i presude su politički motivisane, neke se jednostavno odugovlače, drže se predmeti u ladicama, a neki se predmeti rješavaju.”
Kada je, eto, pokazao kako se iz nepostojćih podataka mogu da izvuku relevantni zaključci o nekim istragama i presudama, nevladin analitičar Fronta Narodnog, Dragomir Babić, bez dlake na repu i soli pod jezikom, dokazuje kako ta ista medjunarodna zajednica sada u šaci drži dva Mladena (Ivanića, Bosića) i Zdravka Krsmanovića s tim što ovom posljednjem daje neke pare da bi ga, valjda, kasnije mogla ucjenjivati zbog primanja mita. Kako Babić analitički nije uspio da zaključi “da je ova opozicija, kada je imala vlast bila sudionik brojnih afera i da ne može ništa novo da ponudi” za njega je to zaključio glodur Jerinić kako bi time završio jedan dio razgovora i prešao na priču o medijima. Slijedi ‘logično’ pitanje:
-Mogu li mediji koji su radili za SDS kada je bio na vlasti sada biti demokratski mediji?
Kako analitičar fronta narodnog oslobodjenja Dragomir Babić nije baš dobro shvatio gdje ga vuče pitanje, gloduru Jeriniću sinula je spasonosna ideja oličena u touch-down pitanju koje je novinare u Republici Srpskoj, a izgleda i u čitavoj bosansko-hercegovačkoj kuhinji, svrstalo u dvije podjednako loše kategorije. Više od toga iz pitanja koje će uslijediti nije se dalo saznati. Pazi sad:
-Pitam Vas da li je veći problem biti novinar blizak vlasti ili novinar mafije. Pitam Vas da li je došlo da zamjene teze u medijskoj slici ovdje?
A-ha, analitičaru jedan, pokaži sad šta znaš i reci ti nama čija stranka crnu vunu prede! Tu se jadni Babić više nije mogao izvlačiti i skrušeno je priznao da je on organizovao sastanak sa zamjenikom visokog predstavnika, Raffijem Gregorianom dok je u Banjaluci još vladao medijski mrak (“negdje 2007”). Na taj su sastanak došli ljudi koji su tvrdili da su na crnoj listi medija u RS (to su, valjda, novinari bliski mafiji, prim. G.T.), rekao je vrli analitičar Babić dodavši (da ne bi bilo zabune) da on nije bio na crnoj listi nego je, eto, “samo organizovao sastanak sa OHR-om”(blizak vlasti ma ko ona bila, op. G.T.). Na kraju, kao začin u bljutavu supu, dolazi Jerinićevo pitanje-konstatacija:
-Kažete da tako hoće da predstave RS kao kriminalnu (odnosi se na Babićevu tiradu o nekim ljudima s obje strane Drine, op. G.T.). Da li u tom cilju kriminal imputiraju najjačem političaru u RS, najjačem privredniku u RS i najjačem mediju u RS?” (Mili Dodiku, premijeru Vlade RS, Slobodanu Stankoviću, vlasniku Intergral Inženjeringa iz Laktaša i – RTRS , prim. G.T.)
Pitanje je ponovo takvo da čak ni sveznajući Babić ne može na njega da odgovori jer se u pitanju brkaju babe i žabe, odnosno ljudi i institucije, Dodik i Stankovic naspram RTRS!? Ili se tu umjesto RTRS misli na Nezavisne d.o.o ? U prvom slučaju je trebalo da stoji Dragan Davidović, u drugom, vjerovatnijem. Željko Kopanja. Dakle: Dodik, Stanković i Kopanja/Davidović !
Na kraju dvodijelnog intervjua sa nevladinim čovjekom Dragomirom Babićem strpljivom čitaocu je potpuno jasno da je Dodik, za Babića, personifikacija Republike Srpske. Personifikacija je, da podsjetimo, stilska figura kojom se neživim predmetima daju ljudske osobine, a može značiti i davanje ljudskih osobina prirodnim pojavama, stvarima, životinjama ili biljkama. Slijedom ove logike dotični Babić kaže: Republika Srpska to je Dodik! Zvuči poznato. Luju XIV, polupismenom francuskom autokratskom monarhu od kojeg je samo njegov vlastiti ego bio veći, opozicija je prilijepila etiketu : L’état, c’est Moi! (Država, to sam ja!).
Da bi se opravdalo ovakvo beskrajno veličanje premijera RS, ‘Nezavisne’ bi morale da kažu šta je taj isti Dragomir Babić samo prije nešto više od godinu dana, u februaru 2009. o Dodiku govorio u časopisu “BiH Dani”.
“A on (Dodik, prim. G.T.) sada zbog ove prijave (krivična prijava protiv Dodika za kriminal, prim. G.T.) poistovjećuje sebe sa Republikom Srpskom i sa njenim gradjanima. E, pa, ja neću da budem Milorad Dodik! Nije napad na Milorada Dodika napad na RS.”
Ovo, međutim, čitalac ‘Nezavisnih’ iz pomenutog intervjua ne saznaje. Baš kao što ne saznaje ni to da je Babić u istom intervjuu BiH Danima o vlasniku i direktoru ‘Nezavisnih’ Željku Kopanji rekao da je atentat na Kopanju, koji je potonjeg koštao obje noge, bio obračun između mafijaša, a ne politički motivisan napad.
DANI: Vi, zapravo kažete da atentat na Kopanju nije izvršen zbog njegovog pisanja o kriminalu i ratnim zločinima…
BABIĆ: Naravno da nije(…) Koliko ja znam, atentatori su greškom postavili više eksploziva nego što je bilo planirano – bomba je trebala biti samo upozorenje da donese 500.000 maraka na rijeku Ugar. O tome postoji kompletan izvještaj. O tome se sve zna. Znalo se i u vrijeme kad sam radio u Ministarstvu unutrašnjih poslova, zna se i ko su ljudi koji su to uradili, zna to i Kopanja vrlo dobro. Istragu je vodio i uspješno okončao inspektor R.Đ. iz Banje Luke. Možete misliti – Kopanja je sam zaustavio privodjenje počinioca u januaru 2000. godine! Zvao je načelnika D.J. Odjeljenja za suzbijanje kriminaliteta i urgirao da se atentator ne privodi. Poslije toga, načelnik D.J. je penzionisan, inspektor je skinut sa slučaja, a nedugo zatim je i izbačen iz policije. S druge strane, a ovo govorim na osnovu Kopanjine izjave, on je sjeo i sa svojim atentatorom popio kafu. E, vi mi recite je li to normalno? Kako je moguće da žrtva atentata zaustavlja istragu? To je pitanje, isto kao što je i pitanje šta je taj čovjek sve u stanju ispričati o Kopanji i njegovim poslovima. Sva će imena uskoro biti otkrivena, za sada se zna da je pripadao odjeljenju DB-a iz Doboja i da je bio pod kontrolom Ljubana Ećima.
Tek kada bi čitalac ‘Nezavisnih’ ovo znao mogao bi da intervju sa predsjednikom minorne nevladine organizacije „Narodni Front“ i direktorom novine koja je i sa Interneta već skinuta (‘Stav’) smjesti u logičan kontekst. Tada bi, međutim, i pitanja Dragomiru Babiću morala da budu drugačija: Babić bi morao da kaže na čemu je temeljio optužbe izrečene u „BiH Danima“ ili u emisiji „60 minuta“. Ovako, krijući od čitalaca šta je to Babić zapravo govorio, ‘Nezavisne’ koriste Babića samo za internu upotrebu i vlastiti obračun sa protivničkim medijima u drugom entitetu kojima sada mogu da kažu koliko je Babić nekompetentan sagovornik.
To, na odredjen način, priznaje i glodur ‘Nezavisnih’, Dragan Jerinić odgovarajući na pitanje zašto je Babiću dat toliki publicitet u ‘Nezavisnim’.
“Dragomir Babić je došao sam u redakciju ‘Nezavisnih’ i rekao da želi da da intervju, da govori o svom angažmanu proteklih godina, ali i o sadašnjoj političkoj situaciji. ‘Nezavisne’ su pristale, jednostavno da bi pokazale da optužbe koje je Dragomir Babić iznosio protiv nas nisu bile tačne, da je kompromitacija koju su sistematski pokrenuli prvenstveno pojedini mediji iz Sarajeva protiv ‘Nezavisnih’ bila koordinisana iz političko-medijske kuhinje, kojoj smo smetali u svakom smislu.
I ovaj komentar služi kao odgovor toj istoj sarajevskoj kuhinji koja već planira da i ovaj profesionalni potez ‘Nezavisnih’ napadne i označi kao dio nekog scenarija koji već godinama vrte u svojim bolesnim glavama“.
Kako glodura ‘Nezavisnih’ dobro poznajem teško mi je da povjerujem da je iznenada ovako drastično promijenio stil i počeo da koristi termine kao što su “političko-medijska kuhinja” ili “kompromitacija koju su sistematski pokrenuli protiv nas pojedini mediji iz Sarajeva”. Ne liči na Jerinića ni to da svoj kratki odgovor u ‘Nezavisnim’ pogrešno naziva komentarom kao što mu nije svojstveno ni da izigrava babu-vračaru koja u ruci drzi kristalnu kuglu u kojoj vidi kako ta “sarajevska kuhinja već planira da i ovaj profesionalni potez ‘Nezavisnih’ napadne i označi kao dio nekog scenarija koji vec godinama vrte u svojim bolesnim glavama”. Kako sam često bio u prilici da redigujem tekstove vlasnika i direktora kompanije ‘Nezavisne’ ne mogu se oteti utisku da ovakav odgovor nevjerovatno podsjeća na njegov stil!