ČETVRTAK, 19. APRIL
Vrlo razborit i intrigantan tekst o školovanju ženske djece kod Bošnjaka, u tradicionalnom patrijarhalnom i modernom globaliziranom društvu napisao je u Oslobođenju profesor DŽEVAD HODŽIĆ. Ima na našem portalu jedna redovna posjetiteljka i forumašica, pa veli kako joj se u ovoj rubrici, a i inače, najviše dopadaju vicevi. Pa, evo, bujrum.
Mujina kćerka napunila tri godine, pa je roditelji hoće dati u obdanište, ali nana, Mujina mater, neće ni da čuje. „Ona će biti uz mene kad ste vi na poslu“. Pa nana, gdje god krene, od komšinice do komšinice, od sijela do sijela, od tevhida do mevluda, svugdje unučicu sa sobom vodi.
I došlo vrijeme da mala krene u školu, prvi razred, prvi čas, nakon 20 minuta ustaje, uzima torbak i veli: „Ćerajte me, žene!“
PETAK, 20. APRIL
DOBROSLAV ĆUK, gradonačelnik Trebinja, danas se u Dubrovniku građanima izvinio za „neprijatnosti“ koje su početkom devedesetih godina doživjeli od (i iz) Trebinja. Nedavno sam nabasao na zbirku pjesama Grad bez duše gradonačelnika Ćuka, štampanu odmah nakon rata u Nikšiću. Jedan od recenzenata je akademik Matija Bećković. Koliko se gradonačelnik Ćuk razlikovao od svog prethodnika Bože Vučurovića, tolika je približno i razlika između pjesnika Ćuka i poete Vučurovića. Zanemarljiva, dakle. Evo početka pjesme naslovljene „Ponoćni gost“:
„Obično u ponoć ili još kasnije/Kad se strašna java sa prvim snom spaja/ Mene zove neko što mržnju ne krije/Odnekud iz Danske ili iz Rožaja“.
Dakle „pjesničkog subjekta“, Ćuka „obično u ponoć“ proganjaju, stvarni ili metaforički glasovi ljudi, Trebinjaca, koje je vlast Božidara Vučurović najprije protjerala u crnogorski gradić Rožaje, odakle su se raselili najčešće i najviše u Dansku.
Završava Ćuk ponoćnu nesanicu ovako: „Uvijek bez stila i odveć bijedno/ Moj ponoćni gost isto mi se javlja/ Pa mi je nekako postalo svejedno/ Da li me psuje ili me pozdravlja“.
Prije više od trideset godina srpski pisac Milovan Danojlić napisao je briljantnu knjigu „Kako je Dobrislav protrčao kroz Jugoslaviju“ o stvarnom liku, imenom Dobrislav, radniku-samoupravljaču, pjesniku-naivcu koji je u slobodnom vremenu napisao i objavio desetine zbirki poezije i uživao određeni status u književnim krugovima. Svi su sažaljevali Danojlićevog Dobrislava, a ovome trebinjskom Dobroslavu akedemici pišu panegirične predgovore.
Da živi, što bi Vučurović kazao, „orlova vijeka“, gradonačelnik Ćuk neće moći dostići genijalni samoupravljački stih, svog umalo imenjaka Dobrislava: „Osam sati raditi u sreći/ u udobnom namještaju leći“, i prije ponoći i nakon ponoći, bez „glasova iz Danske ili Rožaja“!
SUBOTA, 21. APRIL
Na „Al Jazeeri“ debata u kojoj se raspravlja o odsustvu drugačijeg, nezavisnog, mišljenja u zemljama u regionu. Hrvatsku „dijalošku“ scenu analizira sociolog DRAŽEN LALIĆ, iz srbijanske vizure govori neki vrlo razborit i rječit klinac, Sarajevo reprezentira psiholog DŽELILA MULIĆ i čini to prilično uvjerljivo. Kaže kako su konformizam i nekonfliktnost svojevrsni dio ovdašnje mentalne, psihološke i intelektualne tradicije, historijskog naslijeđa.
Tačno! Prije 15-ak godina u srednjoj Bosni ukorio me, dobronamjerno, tamošnji efendija: „Nemoj, živ bio, Senade, stalno bockati, provocirati, talasati, nije to u našoj bošnjačkoj tradiciji. Kod nas ti je vazda važilo pravilo: kad u šumi naiđeš na međeda, reci mu merhaba, amidža!, dok ne prođe pored tebe“.
NEDJELJA, 22. APRIL
Ne znam da li je sandžački muftija MUAMER ZUKORLIĆ nekog pitao, od nekog tražio dozvolu da tokom predsjedničke kampanje u Srbiji u grafičko-propagandne svrhe koristi simbol genocida u Srebrenici, bijelo-zeleni cvjetić, autorsko djelo ženske udruge Gračaničke kere. I, ako jeste, trebao bi ga neko upozoriti da nije nimalo ukusna i nimalo otmjena takva vrsta instrumentaliziranja i zloupotrebljavanja Srebrenice. Ako se od toga suzdržavaju politički lideri u BiH tokom izbornih kampanja, trebao bi to učiniti i muftija Zukorlić.
PONEDJELJAK, 23.APRIL
Kaže mi „duboko grlo“ iz Avaza kako njihovo gazda, lider opozicije FAHRUDIN RADONČIĆ, zbog ne baš harmoničnih familijarnih prilika i bukvalno živi u svom Tornju, u apartmanu na nekom, recimo 40. spratu marindvorskog oblakodera. Korak do neba, gotovo.
Šta reći, kakvu (mu) poruku poslati? Možda je najbolje pozvati se na golemog Antuna Branka Šimića:“Čovječe, pazi da ne ideš MALEN ispod zvijezda..“
UTORAK, 24.APRIL
Na suđenju bivšem hrvatskom premijeru IVI SANADERU, bivši šef njegovih financija/rizničar Mladen Barišić uz ostalo kaže kako je pjevaču MARKU PERKOVIĆU THOMPSONU plaćeno 515 hiljada eura samo da tokom izborne kampanje ne pjeva ni za jednu političku stranku. A mogli su, imalo se u to vrijeme, još malo novca skuckati pa platiti trubaduru iz Čavoglava da više nikad i nigdje dok je živ ne zapjeva!
SRIJEDA, 25. APRIL
Dugo me nijedna vijest nije tako obradovala i oraspoložila kao ova jutrošnja: u zbirci zadataka iz matematike, čiji je autor strašni VENE BOGOSLAVOV, matematički stručnjaci pronašli čak 15 hiljada grešaka!
Bogoslavov, bog matematike, babaroga za milione srednjoškolske nejači u bivšoj državi. Koliko je samo ljetnih raspusta propušteno zbog njegovih nerješivih jednačina sa stotinu i više nepoznatih, nesavladivih razlomaka…
Tek mi se ta avet prošlosti prije neku godinu iselila iz košmarnih snova: redovno sam decenijama sanjao kako još uvijek idem u treći gimnazije jer nikako da dobijem poziitivnu ocjenu iz matematike. Sjedim u razredu, mator, a svud oko mene školski drugovi i drugarice, 17-18 godina, a meni 30, 40, 50.
Sad mi je znatno lakše, nikad nije kasno: nije bilo do mene, nego do Venea i njegovih 15 hiljada loše sračunatih zadataka.