Šta je vaša istina o tom dugu za porez SAD? Dugujete li tih milion dolara ili ne?
Postoji sigurno mnogo spekulacija i insinuacija, ali samo jedna istina. Ne dugujem nikome ni dolar. Do novembra 2001. godine bio sam direktor internet kompanije TrueSpectra koja je imala preko 150zaposlenih i moja plata u toj kompaniji je bila 200.000 dolara na godišnjem nivou.
Kompanija True Spectra bila je kanadska kompanija sa sedištem u Torontu i bavila se razvojem softvera zaprocesuiranje slika na internet serverima. U firmu sam ušao kada je imala 20 zaposlenih, promenio joj fokus prvo kao direktor razvoja, a zatim postao i CEO (direktor). Početkom2000. godine uspeo sam da obezbedim investiciju od dvadeset jedan milion dolara od američkih Venture Capital fondova izSilicijumske doline. Deo dogovora sa investitorima je bio da sedište kompanije prebacim iz Toronta u Silicijumsku dolinu i da ja lično pređem da živim tamo, što sam i učinio u drugoj polovini 2000. godine uz pomoć kompanije koja je učestvovala u kupovini kuće za moju porodicu. Kako nisam bio američki državljanin, dobio sam i radnu dozvolu da bih mogao da radim u SAD.
Dok sam boravio u Americi, jedini prihod mi je bila plata i sve poreze je, kao i u Srbiji, plaćala firma direktnim odbijanjem od plate. Firmu i SAD sam napustio krajem 2001. godine i prodao kuću, tako da nije moguće da sam dužan bilo kakav porez ni u2000. godini ni u 2002. godini, jer nisam ni bio njihov poreski obveznik. Jednostavno, nisam ni boravio, ni radio, niti sam mogao da radim u SAD u 2002. godini.
Ali zašto bi tako respektabilan medij, kao što je Dojče vele, objavio da imate taj poreski dug i tu vest potkrepio detaljima ako to, kako tvrdite, nije tačno?
“Ekskluzivna” priča Dojče velea i nije baš tako ekskluzivna kako žele da je predstave, mada sam kod njih prvi put video dokument na kome baziraju priču. Pre mesec dana se u srpskim blatoidima pojavio jedan drugi, čudan papir koji je takođe poslužio za tvrdnju da dugujem milion dolara za porez. Sad ti isti blatoidi prenose šta piše Dojče vele i koriste tu “ekskluzivu” da traže da me izbace iz skupštinskog Odbora za kontrolu službi bezbednosti. Ne znam zašto je novinar srpskog dela sajta Dojče velea bez detaljne i ozbiljne provere, po svoj prilici po “dojavi”, napisao ovaj tekst i dobro ga zasolio, i zašto je urednik to odobrio. To će se već otkriti. Prvo sam pomislio da se novinar “zaleteo” jer je imao ili mu je neko doturiodokument koji deluje uverljivo, ali su me činjenica da nije sačekao moj komentar pre nego što je objavio tekst i njihovo odbijanje da objave demanti, kao i serija malicioznih tekstova koji su usledili, naveli da posumnjam da je samo greška u pitanju.
Tajming je takođe zanimljiv. Uoči mandatarevog ekspozea i formiranja vlade koje pokret danima oštrim saopštenjimademistifikuje i kritikuje, na mandatarevoj televiziji s nacionalnom frekvencijom se vrti priča Dojče velea, amandatarevi analitičari iznose smešne teze, od toga da me sad Amerikanci “drže u šaci”, pa do toga da me se Zapad “odrekao” jer nisam isporučio željeni rezultat. Sve opcije teorije zavere su pokrivene, čitav spektar.
U priči DW radi se o periodu od pre 14 i 16 godina. Da bih imao dug od milion dolara, morao bih imati prihode od preko dva miliona dolara. Kako je vrednost dolara u poslednjih deset godina pala za trećinu, ti prihodi bi danas vredeli od tri do četiri miliona dolara. Nažalost, nikada u karijeri ni u jednoj godini nisam imao ni približno toliko prihoda.
Priča je zasnovana na jednom dokumentu koji jekontradiktoran sa drugim dostupnim izvorima. Svi poreski dokumenti su u Americi tajna i ta tajnost spada u prava poreskih obveznika. Spisak poreskih dužnika nije tajna, ali sami poreski dokumenti jesu. Mog imena nema, recimo, u spisku poreskih obveznika Kalifornije, koji je javan. Papir koji je poslužio za diskreditujuću priču pribavljen je od lokalne samouprave San Mateo i na njemu piše da je IRS (američka poreska uprava) 2005. godine tražio od opštine da se stavi zaloga na nekretninu zbog poreskog duga. Pošto sam ja tunekretninu prodao krajem 2001. godine (papiri su konačnoproknjiženi početkom 2002. godine) ispada da je američka poreska uprava tražila da se na tuđoj nekretnini upiše dug od preko milion dolara i da je to, umesto da bude odbijeno, ostalo u online datoteci katastra opštine evo već duže od 10 godina, da bi ga tek sada neko otkrio, to pustio preko društvenih mreža i na kraju to stiglo do Dojče velea.
Taj papir je ili falsifikat ili gruba greška. Otkud taj dokument o traženju zaloge na tuđoj nekretnini u lokalnoj samoupravi još ne znamo, ali ćemo sigurno saznati i obavestiti javnost o tome.
Inače na listi 500 najvećih poreskih dužnika u Kaliforniji, 25. na listi je dužan manje od milion dolara. Sama tvrdnja da sam dužan ni manje ni više nego milion dolara potpuno je apsurdna. Ali izgleda da u Srbiji, a izgleda i kod naših novinara koji rade u inostranstvu, priče o avionima, kamionima ipodmornicama padaju na plodno tlo.
Mandatarev propagandni tim stoji iza najvećeg dela izmišljenih priča koje su objavljene o meni ili mojoj porodici, ali i o svim drugim koje vidi kao političke protivnike, i to je način na koji on vodi politiku; s jedne strane lažima blati protivnika uz pomoć jedne grupevisokotiražnih blatoida da bi izbrisao sve protivnike sa političke scene, a s druge lažimapodgreva sliku o sebi kao o uspešnom “vođi”
CEO TEKST U ŠTAMPANOM IZDANJU NEDELJNIKAOD 11. AVGUSTA, ILI U DIGITALNOM IZDANJU KOJE JE DOSTUPNO NA NOVINARNICA.NET