Izađi i bori se,
u ovom gradu nema mjesta
za jednog od nas
izađi i bori se ..
Divnom simbolikom danas se ponovo ocrtavaju ispjevani stihovi vanvremenskog hita Šejn u Beogradu.
U udobnom, renoviranom prostoru najpopularnije znanom kao dvorana Doma Sindikata, održana su tri martovska koncerta Darka Rundeka i beogradskog Big Benda (džez orkestar RTS-a). Sva tri rasprodata bez po muke.
Što sam matoriji, manje imam želje da idem na koncerte, svirke, utakmice, gužve. Moram baš biti motivisan. Međutim, album koji je Darko prije nešto više od dve godine objavio u saradnji sa Džez orkestrom HRT-a mi je od početka na plej listi dok obavljam redovne poslove. Umiveni džez aranžmani uglavnom poznatih melodija i pjesama donijeli su novu dimenziju staroj patini, ponovo oživljavajući pjesme, neke stare po trideset, čak i četrdeset godina. To je baš izuzetno.
***
Martovske su ide. Uvijek nezgodne. Iza nas u Srbiji je veličanstveni studentski i građanski protest koji je Bogu hvala (i studentima, slučaju, sreći) prošao bez većih incidenata. Naravno, osim napada neidentifikovanim zvučnim oružjem na goloruki narod. Sve to na najvećem građanskom skupu u istoriji Srbije, što je važno svaki put napomenuti.
Osim toga, energija u narodu je čudna. Nekima je dosta svega, neki se još jače lože, prosvetari grcaju pod teretom finansijske i mentalne iscrpljenosti, udara se i na Univerzitet kroz razne forme. Takođe, nesporno je da većina građana Srbije želi promjene, ali ne zna tačno kako da ih sprovede, dok jedino studenti za sada izgledaju svjesni i kohezivni. Ćute i kutre. A mi čekamo njihov mig da zadamo odlazećem režimu finalne udarce i postavimo temelje nove, pravednije, poštenije i normalnije Srbije.
Istovremeno, mora se i raditi, družiti, ići u nabavku, pisati, brinuti o djeci i starima, pa je ritam života opet super brz. Teško je naći vremena i za kulturna dešavanja poput ovakvog. Ali kad umoran stigneš na muzičko odredište, shvatiš da si trebao i morao doći. Kao kad sam kupio karte za sebe i suprugu pre dva mjeseca. Mora se živjeti.
Na kraju, Srbiji i Bosni opet prijete goleme poplave. Ambijent podsjeća na nemilu 2014. godinu kada smo imali poslednji veliki potop.
Kako li ćemo preteći ..
***
Rundeka sam tražio pogledom po Povlji, na Braču, ne bih li ga sreo u sutonu ljetnje večeri dok prstima prebira po akustičnoj gitari i sklada novu melodiju tiho mumlajući. Oštre oči što natkriljuju izoštrene crte lica se očas posla pretvaraju u blagi osmijeh, dok nas poziva da uđemo u vrt. Ne remetimo bonacu što se ogleda na punoj, ljetnoj mjesečini.
Zvao sam ga nedavno da dođe do lokala Blek Džordž u Savamaloj odakle se jasno vidi srpski Mordor i gdje sam sa sinovima u našem skromnom aranžmanu sa kahonom, trubom i gitarom izveo Šejn i ispunio sebi neke davno zakopane snove. Smijao se iz zamračenog ugla, držeći cigaru u uglu usana, klateći se mršavim tijelom, taj neuhvativi kauboj.
Pratio sam ga nedavno dok se sa muzičkom bandom pojavio na izvoru rijeke Une da je brani od sitnih lopova što žele da je pokore i spakuju u cijev zarad šake dolara, kao i u drugim ekološkim, anti-sistemskim i anti-kapitalističkim akcijama na Balkanu, Francuskoj. Vidim ga kako plijevi baštu malim grabuljama i jede neprskani, ubrani paradajz kao zrelu, crvenu jabuku dok mu crveni trag jedva primjetno boji bradu. Pogled je u daljini. Sjetan i smiren, istovremeno.
U finišu, sreo sam ga na podijumu Doma Sindikata kako elegantno pleše i izvodi izabrane kompozicije sa odličnim RTS Big Band-om.
***
Druženje je počelo sa kompozicijama Ti i ja, a nastavljeno sa Bi mogo da mogu, Uhode, Wanadoo, Ima ih, … te završavano sa hitovima Šejn, Ruke, ..
Ovo uzbudljivo muzičko putovanje kao da je bio igrokaz iz bogate pjesnikove mašte. Kako sam kaže, neke kompozicije je i pisao sa namjerom da se izvedu u džez aranžmanu, a neke su same uskočile u takvo odijelce.
Nepravedno bi bilo ne pomenuti sjajnog dirigenta Ivana Ilića koji je čak i pjevao u određenim kompozicijama, te svirao solo u jednom trenutku, kao i raznovrsne izvođače solo dionica, najčešće iz duvačke sekcije (truba, saksofon, trombon, ..) – Kori Vilkoks, Petar Radmilović, Ljubomir Turajlija, Nemanja Banović, Vladimir Krnetić, Nemanja Banović, Novak Mijović, Jevrem Ćosić ..
Naravno, tu su i neizostavni Darkovi multiinstrumetalisti Maja Rivić i Igor Pavlica, koji su presimpatični, a čiji muzički i scenski doprinos je važan i golemo vidljiv.
*
Sve u svemu, muzička poslastica i životna inekcija da se izdrži na putu borbe za pravdu i istinu.
Darko osjeća tu snažnu emociju koja kola gradom i zemljom. Osjeća puls probuđenog, nepokorenog naroda i to ga raduje kao čovjeka. Osjeća miris i zov slobode koji pronose mladi ljudi, a mi ih instiktivno pratimo, uprkos svim neizvjesnostima koje objektivno vladaju.
Ima još nade za nas.
Pumpaćemo još, uz usnu harmoniku iz pjesme Šejn 😊
Izađi i bori se
uzeću ti život.
Ako ostaneš, uzimam čast!
ooooo Šeeejn ..