Još kada su skoro prije dvije godine prvi put privremeno podvili rep, bilo je jasno da se neće predati tako lako i da će se borba nastaviti.
Rijeke ljudi ili rijeke pravde (kako je to nedavno jedan regionalni političar pokušao definisati) koje su se skupile u Beogradu s kraja 2021 i početka 2022. godine naprosto su natjerale vladare da stopiraju projekat što je formalizovano kroz donesenu uredbu o aktivnostima Rio Tinta u Republici Srbiji. Posljedično, iako ne dramatično, njihove akcije su nakon toga na globalnim berzama doživjele pad.
***
Kompanija Rio Tinto je dobila ime po crvenoj rijeci koja teče u Andaluziji, tačnije u planinama Sijera Morena. Boja rijeke potiče od izuzetno kiselog hemijskog sastava vode uz visok nivo gvožđa i teških metala. Uz prirodno izuzetno nepovoljne uslove za život živih bića, uz rijeku se i rudarilo. Toliko o simbolici.
Tržišna kapitalizacija kompanije na dan 07.08.2024. godine iznosi 107.82 milijarde USD što ih prema nekim pokazateljima stavlja na 146. mjesto svih svjetskih kompanija po tržišnoj vrijednosti. Dakle, pričamo o krupnom kapitalu ili mega kapitalu.
Kompanija danas zapošljava direktno gotovo pedesetak hiljada ljudi uz dodatni posao za stotine hiljada dobavljača, podizvođače i slično. Ono što je možda još važnije, njihova poslovna aktivnost utiče na ogroman broj ljudi, životnu sredinu i neizvesnu budućnost u osetljivom i narušenom okruženju prirodnog eko sistema. Tema posebno aktuelna u današnjem svijetu klimatskih poremećaja i promjena.
Gdje god se pojave, postavlja se pitanje njihovog „footprinta“ na čovjekovu živu sredinu. Naprosto, nose takav imidž maltene od osnivanja, samo što u današnjim okolnostima (relativno) probuđenog i ekološki osvešćenog čoveka, stari pristup rešavanju ili pacifikaciji ovog izazova prihvatanja, teže prolazi. Tu na scenu stupaju vlade zainteresovanih zemalja, kao i razne marketing i PR agencije koje treba da adekvatno trasiraju (da ne kažem spinuju) javnost u željenom cilju otvaranja novih ležišta. U njihovom fokusu je uticaj na BDP zemlje, zaposlenost, materijalno blagostanje ljudi na tom prostoru, dok se eksterni efekti nepovratnog zagađenja zabašuruju, relativizuju i prenebregavaju. Ozbiljne stvari zahtijevaju sistematičan i ozbiljan pristup temi (stručna i objektivna studija izvodljivosti) uz maksimalan oprez na potencijalne nepovratne procese onečišćenja. Često za ovakve postupke nema vremena, novca, strpljenja ili se promjene žele uvesti „na mala vrata“, pa se primenjuju druge, brutalnije metode zamagljivanja svesti stanovništva ili njegovog pacifikovanja drugim sredstvima (potkupljivanje, relativizacija problema, lažni humanitarni rad u ciljanim sredinama, podjela naroda koji živi na posmatranom prostoru).
Takođe, odlika gigantskih projekata koji su povezani sa velikom akumulacijom kapitala je da, ukoliko postoji bitan materijalni ili geopolitički interes, odnosno prilika za investiranje i ozbiljnu zaradu ili prinos, neće odustati. Modifikovaće pristup, strategiju, komunikaciju, strpljivo istraživati alternative dok ne dođu do zadovoljavajućeg riješenja. To je aksiom bogatih uz podršku đavoljih advokata.
***
Sličan pristup možemo da vidimo na čitavom Balkanu ovih dana.
U Bosni sam se lično uvjerio da postoje mini rudnici uglja u Mednoj kod Mrkonjić Grada i izvora rijeke Sane, zatim dva mini rudnika uglja u okolini Prijedora i jedan kod Sanskog Mosta. Blizu rijeke Une na Trgovskoj Gori je planirano odlaganje nuklearnog otpada iz NE Krško, a sada su pohlepni udarili i na izvor rijeke Une sa mini-hidrocentralom. Krčka se i u okolini planine Majevice.
Sve je to urađeno navrat-na-nos i u poludivljem maniru bez ozbiljnog pristupa projektima koji mogu da naruše prirodni ambijent. Kod rijeke Une i Sane, narušavaju se svjetski biseri ljepote. Pa to niko normalan ne bi radio! To je zločin prema sopstvenom narodu i zemlji.
Ne razumijem zaista šta je u glavama naših političara. Trgovina sa interesima drugih, moćnijih zemalja, lično bogaćenje, slijepa poslušnost ili nešto četvrto, ne znam. Da bismo vjerovali namjerama i idejama o tako kompleksnim projektima, moraju prvo da zasluže povjerenje. Što reče jedan na socijalnim mrežama – vi ne možete u centru Beograda da riješite kanalizaciju kako treba (fekalije u Savi), a tražite da vam vjerujemo da ćete otrovne, otpadne vode tretirati po najvišim ekološkim standardima.
E pa, neće da može.
Dakle, ekološki rat za vodu i resurse je u toku. Pitanje je samo ima li ima snage da se odgovori na izazove.
***
Normalno, sledeće pitanje je onda, pa ko će brani, prava malih, običnih ljudi, naroda?
Kada se otuđene, obogaćene političke elite u potpunosti odvoje od realnosti, ne zbog toga što to žele, već zbog toga što naprosto ne žive život naroda kom bi trebalo da služe, onda slijedi životni šamar. To je naprosto istorijski aksiom.
Ne može čovjek, a da se ne naježi kada vidi da se u Srbiji ponovo digla „kuka i motika“. Hrabra Loznica, junačko Valjevo, dostojanstveno Pančevo, zatim Arilje, Barajevo, Kraljevo, Raška, Smederevo, Knić i niz drugih mjesta je već mirno protestvovalo protiv otvaranja rudnika litijuma u Jadru. Ovih dana će skupova biti u svim većim gradovima Srbije – Kragujevac, Novi Sad, Užice, itd. Pravo je božje čudo kako izranjavana, ucijenjena, desetkovana i (uvijek) potcijenjena srpska provincija ponovo drži moralnu lekciju Beogradu i čitavom svijetu. Pravo niotkuda ustaje, organizuje se i pokazuje ljubav prema slobodi, prirodi i pravdoljublju. Na posljetku, sve se svodi na ljubav prema otadžbini i odbrani svetinje – života i porodice.
Zahtev okupljenih ekoloških organizacija i svih normalnih ljudi Srbije je jasan, a priključio mu se i široki građanski pokret Proglas – trajna zabrana geoloških istraživanja i eksploatacija litijuma i bora u Srbiji. A pritisci vlastodržaca i njihovih mehanizama sile na organizatore okupljanja su sve veći – osjećaju strah od sile naroda. Znaju i oni da su zajebali stvar. Zato pojačavaju prinudu.
El grande finale ovog svojevrsnog ustanka se dešava u subotu 10.08.2024. godine u Beogradu.
Prvi nalet neprijatelja je odbijen prije dve godine. Specijalni rat traje. Vrijeme je za novu odbranu, ali da li je vrijeme i za protivudar?
Junački preci i vojvoda Mišić glade brke na nebu, smješkajući se.
Opet su nam na Drinu udarili ..
Valja nam slobodu nanovo braniti.
***
Zaključak:
Ne treba nasijedati na finte. Znam sa malog fudbala. Posebno ne na Rio finte. Čak ni zbog kinte.
Dragi sugrađani, Beograđani, vidimo se u subotu na protestu. Nema nam druge ..
Otadžbina se braniti mora.
Posljednja je tačka.
Otpora.