Tužan vic
Posljednjih deceniju i po, Bosnom i Hercegovinom kruži pošalica koja ide otprilike ovako… Vrli pitac pita: „Znaš li koje su tri 
najtraženije osobe u Bosni i Hercegovini?“. Vrli odgovarač bi, na zadovoljstvo vrlog pitca, odgovorio „Ne znam. Reci mi ti.“ A pitac, sav ushićen, rekao bi: „Ratko Mladić i dva žiranta“, i prasnuo u smijeh. Pitac bi redovno bio neko sa malo ili nimalo kredita. Upitani bi se količinom smijeha, ili potpunim nedostatkom istog, očitovao o tome koliko je zadužen.
Scipion, ne i pion
Scipion Afrikanac, rimski građanin, aristokrata, bio je crnac i slobodan čovjek u Vječnom Rimu. Prvo je bio rob, ali se izborio i kupio svoju slobodu. A mi, mahom bijeli crnci Majke Evrope, polako ali sigurno od koliko – toliko slobodnih ljudi postajemo robovi, po istom principu po kojem su Rimljani postajali vlasništvo svojih vjerovnika. Po zakonu, Rimljanin nije mogao tek tako ubiti svoga roba, i rob je imao neka prava. Ni danas vjerovnik ne može, barem ne zakonski, ubiti svoga dužnika. Može mu ubiti volju za životom do te mjere da ovaj pobjegne od života u dugovima, digne ruku na sebe i krene ravno u pakao, koji mu se čini podnošljiviji od ropstva. Već se desilo, i to ne jednom, u Bosni i Hercegovini. Dakle, nije se puno toga promijenilo u zadnjih 2500 godina. Barem ne nabolje.
Blijedi bijelci
250 000 ljudi u BiH su, čujem, evidentirani kao prezaduženi. Neki vraćaju svoje dugove, neki tuđe. Ipak, većina se ne prijavi udrugama unesrećenih, niti policiji, već stisnu zube i trpe robovanje. Sam pao – sam se ubio. Nasanjkalo me – moj me nasanjkao. I svi se iščuđavaju kako zbir rata kredita nesretnog bosanskohercegovačkog bijelca može višestruko premašivati prihode istog tog bljedunjavca. Ako izuzmemo klasične ilegalne kamatare, koji dolaze u kuću plašiti ženu i djecu dužnika, najgora verzija lihvara su, čini se, takozvane mikrokreditne organizacije.
Mama Wiki
Evo šta kaže Wikipedija o tome: „Lihvarenje ili kamatarenje označava ponudu usluge uz svjesno iskorištavanje lošeg položaja stranke s kojom se sklapa ugovor. Lihvarenje može imati i zločinačke namjere i kao takvo imati pravne posljedice. I još dodaje: Pozajmljivanje novca ili stvari (posebno hrane ili sjemenja) uz obračunavanje kamatne stope je od strane kršćanske i islamske vjere iz raznih razloga ocijenjeno negativno:
• sa stajališta morala, iz razloga jer to znači iskorištavanje stanja svoga bližnjega
• sa stajališta filozofije i teologije, jer to je znači da novac koji je u biti neplodan kroz vrijeme (o kojim samo bog raspolaže) radi za davatelja kredita
• sa socio-ekonomskog stajališta, jer za osobe koje nisu u stanju vratiti dug, to znači njihovu propast.
Na temelju pojedinih starijih odredbi, kršćanska crkva je u 12. stoljeću zabranila općenito uzimanje kamata i nazivala sve one koji to prestupe kamatarima.“
Dakle, ni Bog nije za. A zakon?
Znači, Bog je, u svakom slućaju, protiv. Moral i filozofija se slažu s Njim. Ali, šta je sa zakonom? Ima li zakon šta tu reći? Na primjer, upita li se iko otkud tim mikrokreditnim organizacijama novac za pozajmljivanje? Koliko znam, banke moraju imati neki polog, određenu sumu novca, poznatog i provjerenog porijekla, stečenu na zakonit način, koju će davati na zajam i legalno kamatariti građane i seljake. A, koliko znam, mikrokreditne organizacije ne moraju imati pokriće za novac kojim kamatare. Ili moraju, a ja ne znam? Hm, valjda bi mi neko rekao, pitao sam mnoge.
Mama zna najbolje
Mama Wiky opet kaže: „Pri lihvarenju se polazi od posebne motivacije lihvara, namjerne zlouporabe dane situacije osobe koju lihvari. Čini to svjesno i namjerno. Osobama koje koriste lihvarske kredite ili postaju žrtve lihvara, lihvarstvo se čini u danom trenutku kao manje zlo od onog koje im prijeti, ukoliko ne uđu u taj posao.“ Mama Wiki, moja najdraža savjetodavka, na kraju stranice kaže doslovno ovako: „Lihvarenje je po zakonu kažnjivo.“ Hm? Pa, Mama Wiki, hajde, neka ti bude. Neću sad dovoditi u pitanje Tvoju vjerodostojnost. Ionako sam pun sumnji, još jedna mi ne treba.
Zločin bez kazne
Dakle, Wikipedijica to navodi kao kazneno djelo? Pa, ako je u Wilkipediji to kazneno djelo, kako to da u BiH nije? Nije to kamatarenje, je li? A kad banka za minus na računu zaračuna toliko da kamata na dug ispadne skoro 50% godišnje?
Roma forever!
Vječni Rim nije mrtav, živi u Bosni i Hercegovini, kažu, i u Srbiji i Hrvatskoj. Bosna i Hercegovina je postala velika arena u kojoj su bačeni u nju spremni prodati, izdati i zadužiti brata, sestru, roditelje, drugove iz djetinjstva, radne kolege, supružnike, nerođenu djecu, baciti ih pred ralje austrijske ili domaće lihvarske zvijeri. Spremni su jedni sa drugih kidati udove i davati ih nepoznatim ljudima na ime duga koji ih, poput neizlječive polne bolesti, prati najčešće dok ne umru, kao bolest, koju nerijetko ostavljaju u amanet preživjelima. Ako pomislite da zaslužujete više nego što si možete priuštiti, ako se osjećate kao Židov u rimskoj areni, samo se osvrnite oko sebe. Neki lihvarski lav će vam se sigurno osmjehnuti pozlaćenim zubima. Javiće vam se preko radija ili Tv-a, sa novinskih stranica, iz mraka i E-Mailom. I, naravno, ponuditi vam razrješenje od svih vaših muka.