Inicijalni uspeh studentskog pokreta delimično je rezultat propagande Aleksandra Vučića. To znači samo to i ništa drugo. To ne znači da treba postati podozriv prema studentskom pokretu niti da treba odustati od dalje borbe. Takođe ne znači da treba da posumnjamo u svoju procenu, da se postidimo ili posipamo pepelom. To bi trebalo da bude polazna tačka sa koje možemo lakše da vidimo šta treba da radimo. I trebalo bi da nam pomogne da naučimo nešto o sebi.
Prve proteste nakon urušavanja nadstrešnice u Novom Sadu organizovali su opozicija i politički aktivisti. Protest u Beogradu 3. novembra 2024. organizovala je nevladina grupa „Sviće“. Njihov aktivista je uoči protesta priveden zbog pozivanja na rušenje ustavnog poretka. U tom trenutku, kada niko nije mogao da zna kolike razmere će protesti dobiti u narednih nekoliko meseci, nije bilo potrebe za ekstremnijim zastrašivanjem i on je ubrzo i pušten. Na protest u Novom Sadu 5. novembra pozvala je opozicija. Ti protesti su završeni onako kako se vladajuća garnitura nadala da će se završiti. Razbijanjem Gradske kuće u Novom Sadu. Kreću optužbe od strane vlasti da opozicija politizuje tragediju kako bi se dokopala fotelja i negodovanje sa druge strane. Možda nije trebalo da se završi nasiljem. Protesti se ipak nastavljaju. Tragedija u Novom Sadu je bila prevelika da bi mogla tek tako da se zaboravi i da se pređe na novu aferu. Na jednom od narednih protesta, 22. novembra, napadnuti su studenti Fakulteta dramskih umetnosti. U tom trenutku začeo se studentski pokret.
Dva su osnovna razloga zašto je ovaj protest uspešan, a protesti nakon tragedija iz maja 2023. godine nisu bili uspešni. Prvi je istrajnost, a drugi je propaganda Aleksandra Vučića.1 Reakcije vlasti nakon početnih protesta pratile su isti recept koji je uspevao do tada. Pustiti građane i građanke da se okupljaju, ubaciti ponekog batinaša, optuživati opoziciju za pokušaj preuzimanja vlasti kako bi se obogatili, odnosno nastavili da kradu, pojedinačne incidente proglašavati za pravilo i čekati. Čekati da praznici, državni i verski, urade svoje. Ali studenti i studentkinje imaju vremena. Spremni su da Novu godinu dočekaju na fakultetima i na ulicama, u borbi za bolju budućnost. Spremni su da žrtvuju danas za sutra. Mogu da žrtvuju danas za sutra. Zahvaljujući istrajnosti dolazi neverovatna podrška. Protesti postaju brojniji. I nastavljaju se.
Studenti i studentkinje koji već šest meseci predvode proteste u Srbiji su foto-robot idealnog protivnika Aleksandra Vučića. Foto-robot koga je on kreirao. Tačnije, on je kreirao foto-robota anti-idealnog protivnika iz čega proističe i foto-robot idealnog protivnika. Kaže Vučić, sve su to isti ljudi koji bi da se vrate na vlast da bi mogli ponovo da kradu. Dođu studenti i studentkinje koji su u svakom smislu nova lica. Za njih pouzdano možemo da znamo da nisu krali dok su bili na vlasti, jer niti su bili na vlasti niti vlast žele. Kaže Vučić, svi oni samo žele da se dokopaju fotelja. Nova lica kažu da ih politika ne interesuje. Kaže Vučić, oni krše zakone, oni ruše institucije. Studenti i studentkinje uglas odgovaraju, mi samo želimo da svaka institucija radi svoj posao. Konačno, kaže Vučić, oni mene mrze. Mladi ljudi složno – ti nas ne interesuješ.
Sve što je godinama brižljivo gradio, počelo je da popušta pod pritiskom ujedinjenih studenata, prosvetara, poljoprivrednika, tihih, ali prisutnih opozicionara. Prvi tračak nade za Aleksandra Vučića došao je uoči protesta u Beogradu 15. marta. Grupa aktivista i aktivistkinja Pokreta slobodnih građana i studentske organizacije STAV održala je sastanak koji je, po svemu sudeći protivno zakonu, bio prisluškivan. Snimak na kome se može čuti razgovor ne toliko različit od razgovora koji se mesecima vode širom Srbije, dospeo je najpre do vlastougodnih medija. Oni su to lepo upakovali, rekli ljudima da će čuti kriminalce i teroriste, zatim pustili snimak, dodali kako je mnogo strašno sve što je tu izgovoreno i dozvolili pravosuđu da preuzme. Aktivista, optužen za isto krivično delo, priveden početkom novembra 2024. godine, pušten je odmah. U tom trenutku, vlastima je privođenje bilo dovoljno za slanje poruke. Marta 2025. godine situacija je drugačija. Nisu smeli tek tako da ih privedu, niti su smeli tek tako da ih puste. Prvo su pripremili teren. Stranke i politički aktivisti preuzimaju studentske proteste i planiraju nasilje, a vi ne želite nasilje, vi niste takvi. Jednostavna poruka, i izuzetno efektna. Nakon privođenja šest osoba, kreće ograđivanje. Tek malobrojni su bili spremni da osude hapšenje. Tu je vlast napipala procep u studentskom protestu.
Prava podrška dolazi tak kada je jedna od pritvorenih, Marija Vasić, otpočela štrajk građu. Pritisak je delimično urodio plodom. Troje pritvorenih je prebačeno u kućni pritvor. Oni su više od dva meseca bili u pritvoru i zbog nas. Marija Vasić je ugrozila sopstveno zdravlje zbog nas. Ponavljam, ne pišem ovo da bih bilo koga naterala da se postidi, da pogne glavu, da se posipa pepelom. Pišem ovo kako bismo mogli da vidimo koji je naš udeo u ovoj nepravdi. Kako bismo mogli da izbegnemo da nam se to ponovo desi. Kako bismo uradili nešto sada.
Svakome je teško da prizna da je podložan propagandi. Dosadašnji razvoj studentskog pokreta nam je u isto vreme pokazao koliki su dometi te propagande i kako se možemo osloboditi njenog pogubnog uticaja. Direktan kontakt sa ljudima kojima nas godinama plaše, razgovor i postizanje dogovora uprkos razlikama doprineli su formiranju širokog građansko-studentskog fronta. Ali propaganda radi i kad vi spavate. Mi (starije generacije) sada namećemo studentima breme savršenstva. Ne preispitujemo njihove odluke, samo ih slepo pratimo. Time odbijamo da preuzmemo deo odgovornosti, a sve u pokušaju da se iskupimo za to što nismo umeli da povedemo uspešnu borbu protiv ovog režima koji laže, krade i ubija. Zaglavljeni smo u glibu Vučićeve propagande. Trudimo se da dokažemo Vučiću da mi nismo takvi. Da nismo nasilni, da poštujemo zakone, da ne želimo vlast.
Možda postoji nešto što mi (starije generacije) znamo, što studenti ne znaju. Možda postoji nešto što opozicija primećuje, što studentima izmiče. Moguće je osloboditi se propagande. Najbolji primer toga je Novi Pazar. Ništa lepše se nije desilo ovoj državi u poslednjih 25 godina. U Utisku nedelje od 18. maja mogli smo da vidimo naznake da bi studenti bili spremni da se prihvate i razbijanja najuvreženije predrasude u Srbiji. One vezane za opoziciju. Dvojica studenata nisu izjavili da bi bili spremni na razgovore sa opozicijom oko izbora, ali nisu ni kategorički odbacili tu ideju.
Čupanje iz gliba propagande je dugotrajan proces. Na žalost, vreme nam ističe. Za početak treba da prestanemo da zahtevamo savršenstvo od studenata. To znači da treba ponekad da ih kritikujemo. Oni treba da čuju te kritike kao putokaz za izlaz iz krize, a ne kao odustajanje od borbe. Da ne nasedamo na pokušaje vlasti da nas okrene jedne protiv drugih. Hajde da konačno prihvatimo sopstvene mane, da se tako nesavršeni ujedinimo i krenemo u obračun sa onima koji nam 13 godina uništavaju živote.
Aleksandar Vučić nije ni idejni tvorac propagande o kojoj će biti reč, niti je on jedini koji je zastupa. Međutim, pod njegovom vladavinom ta vrsta propagande doživljava najveći uspeh.