U toj blagdanskoj bitci za primjeren užitak, darivanje i prehrana predstavljaju istovremeno izvor užitka, ali i moguće katastrofe. Medijske kartografije blagdana najviše su zaokupljene izbjegavanjem svih neugodnosti i mogućih opasnosti koji prijete iz rituala blagdanskog darivanja i prehrane. Model strepnje koji sam naglasila kao temeljno oblikotvorno načelo spomenute blagdanske kartografije, pripada diskurzivnom projektu kapitalističke proizvodnje, koju je na tragu Lakanova modela strepnje oblikovala slovenska teoretičarka Renta Salecl u svom predavanju “Anxiety and Fear in Today's Culture” održanom u zagrebačkom net klubu “Mama” u studenom 2002. Koliko je modus strepnje kao opće mjesto kapitalističke hiperproizvodnje prenaglašen u vrijeme blagdana, predstavit ću ovom analizom.
Kartografija darivanja
Što pokloniti svojim najbližima i onima manje bližnjima, prijateljima i neprijateljima, u skladu s godinama, spolom, bon tonom, horoskopom, životinjskom vrstom, afinitetima, koristoljubljem, predrasudama, mogućnostima i nemogućnostima. Kartografije darova od 50 lipa do 106 tisuća kuna, za djecu od 0 do 12, s teškoćama u razvoju, za nju, za njega, za vaše kućne ljubimce ili vašu jelku, za sve potrošače od Istre do Prevlake. Navedeni savjeti mogu se pronaći u popularnim, medijski prezentiranim vodičima i priručnicima za darivanje koji su u ovogodišnjoj blagdanskoj komunikaciji na hrvatskom području pokazali znatan pomak u profilaciji popularnih konzumerističkih blagdanskih žanrova. Od odabira dara preko njegova zamatanja (s obzirom da je i darivanje umijeće jer nije dovoljno samo odabrati i kupiti dar, nego ga i lijepo zamotati te mu dati dio svoje osobnosti, a I boja dara govori o našim namjerama, kako tvrdi “Revija za modernu ženu” i prilog “Darivanje” Jutarnjeg lista iz prosinca) do predaje, sve to predstavlja izvor neposrednog užitka, ali i moguće katastrofe koja iz spomenutih rituala vreba. Većina se odraslih kako tvrdi popularni tisak, užasava prosinca, vrijeme je to darivanja od Svetog Nikole preko Svete Lucije do Djeda Mraza odns. malog Isusa odns. Djeda Božićnjaka, od kojih potonja tri nehomogenošću svoga imena čine zasebnu alternativnu bojišnicu strepnje. Treba li djeci u Hrvatskoj darove donositi Djed Mraz ili mali Isus?, pitanje je spomenute “Revije za modernu ženu” koje navedenu dilemu pretvara u bojišnicu sukobljenih strana. Opsadno stanje je prisutno u svim mikrosegmentima naše svakodnevice: moramo paziti kako i s kime razgovarati tih dana u godini : Kad vas netko upita što biste htjeli za Božić, nikad nemojte reći “paa, nee znam”. Kolebljivost je otvoren poziv da vam taj netko kupi najjeftiniji, najodvratniji i nejneprikladniji dar koji može pronaći u trgovinama. Ako dobijete kupon za vikend u Stubičkim toplicama umjesto tjedan dana u Parizu, sami ste si krivi. Odlučite što točno želite i recite to svima, glasi tekst šaljivog vodiča, koji je čak dobio i profiliranije žanrovsko određenje “šaljivi”. Jedan drugi vodič iz “Revije za modernu ženu”, koji nema žanrovsku kulisu “šaljivi”, nudeći savjete za darivanje, proizvodi i podupire nešto manje šaljive mentalne strukture. Naime, savjet za poklanjanje svekrve, nagnao me da mu posvetim nešto više tekstualnog prostora. U odabiru poklona za svekrvu, možda neophodnije neko u bilo kojem drugom slučaju vrijedi pravilo igre “na sigurno”. Poklanjenenje svekrve, tog cijenjenog i konzervativnog stupa obiteljske zajednice, zahtijeva veliki oprez. Savjet donosim u cijelosti: Jasno je da brižnoj, požrtvovnoj svekrvi kućanici nećete darovati knjige feminističkih autorica, zamamne aktove za spavaću sobu, preupadljiv moderan nakit i slično. Rublje ili bilo što što zadire u intimu, ma kako sofisticirano, ne daruje se starijim gospođama. Navedeni citat iz spomenute “Revije za modernu ženu” podupire proizvodnju postojećih predrasuda vezanih za feminizam. Prvo, u “Reviji za modernu ženu”, koja bi dakle, trebala afirmirati osviještenu poziciju žene, feminizam biva poiman kao nešto nepoželjno, previše radikalno, što ima prizvuk militantnog uznemiravanja i nepoćudnog te u najmanju ruku sumnjivog liberalizma, kako sugeriraju motivi zamamnog akta, preupadljivog modernog nakita i donjeg rublja. Kao i izvan konteksta spomenutog savjeta, feminizam je nerijetko poiman tek kao donekle pozitivna, ali prije svega preradikalna pozicija koju jedna moderna žena ne bi trebala u potpunosti zastupati. Takav smo stav koji dominira među mlađom ženskom populacijom hrvatske javnosti nedavno mogli vidjeti i u prilogu televizijske emisije “Stanje stvari”, posvećene feminizmu. Iskazani savjet “Revije za modernu ženu”, ustraje u proizvodnji rudementirano konzervativne pozicije spomenute svekrve, ne usuđujući se pri tom djelovati prema njezinoj eventualnoj modernizaciji, kako je uostalom sugerirano naslovom tog popularnog žanra, namijenjenoj modernoj ženi. Takav bi nastup ipak bio previše previše revolucionaran i uvelike nesiguran za blagdansku prevenciju katastrofe neprikladnog darivanja. 
U savjetima za poklanjanje kućnih ljubimaca, navedena “Revija za modernu ženu” nakon sugestije za prikladan dar ( najčešći su darovi one stvari koje životinje najviše razveseljavaju; različite igračke za žvakanje, hrana u različitim oblicima i igračke za bacanje. Vrlo često se spaja ugodnost s korisnim pa se daruju kaputići za hladnije vrijeme, transportne kutije, krevetići, posude za hranu ili vodilice), istovremeno naglašava opasnosti ovakvog blagdanskog iskazivanja ljubavi: (…) najveće probleme kućnim ljubimcima mogu izazvati upravo vlasnici: iz slijepe ljubavi daju životinjama ostatke sa stola (…) Izlazite li iz stana, uklonite jelo sa stola kako mačke i psi ne bi počeli gozbu od koje će završiti kod veterinara. Ne zaboravite da je čokolada za kuhanje otrovna za kućne ljubimce. Katastrofa je prisutna na svakom koraku, kako nam to sugeriraju “5 koraka do sigurnijeg Božića”: Provjerite lampice za bor i tijekom noći isključite ih iz struje, Bademe i lješnjake koji mogu prouzročiti alergiju ili se dijete može zagušiti ako ih proguta, čuvajte daleko od dosega djece itd., a depresija vreba iza svakog kutka kako tvrde “5 savjeta za ugodne blagdane” u spomenutoj “Reviji”: Ako ste sami na Božić, nemojte misliti da je obitelj okupljena za blagdanskim stolom u boljem položaju. Možda se oni ne zabavljaju kako vi mislite. Ako se taj dan bavite hobijem ili čitate dragu knjigu, možete gledati na blagdan kao lijep dan svog života. Božić je prezentiran isključivo kao obiteljski blagdan, kako to sugeriraju slikovne prezentacije (primjerice, Ipercooopova: “Toplina Božićnog darivanja”) u kojima jelka kišobranski pokriva od unuka do djeda. U takvoj prezentaciji najneuvjerljivije savjete za preživljavanje pronalazi upravo samačka populacija. Slabašna utjeha, poput ove o čitanju knjige za Božić, govori o tome kako je blagdanska strategija preživljavanja gotovo nemoćna ispred opasnosti koju je sama proizvela. Samačka se artikulacija naime ne uklapa u njezin projekt potrošačkog Božića. No, i ona pronalazi svoju uporabnu vrijednost u artikulacijama razno raznih telefona spajalica za samce i tzv. čvenkova. U takvim reklamnim artikulacijama samac naime može postati dar, kako se to sugerira slikovljem umotanih ljudskih glava s mašnom ili onih koje vire iz čizmice Sv. Nikole.
Gastronomski šok
Hrana kao jedan od glavnih blagdanskih užitaka, također je artikulirana logikom strepnje i preživljavanja u skladu s opasnošću koja vreba iz blagdanskog hedonizma. Već početkom prosinca počinju pripreme za gastronomski šok Božića, za koji tijelo treba biti spremno, kako to naglašava spomneuta “Revija”: “4 kilograma manje do blagdana”. Za kompulzivno hranjenje tijekom predstojećih blagdana, potrebno se od postprežderavačke depresije osigurati na vrijeme jer svečani ručkovi i večere su pred vratima. Imate li poneki centimetar viška, radije ga izgubite odmah kako biste Božić dočekali vitki. Paradoksalne krilatice poput “Sitni kolači za velike užitke” predstavljaju svojevrsnu figuru utjehe katastrofičnim predskazanjima slike vlastitog tijela nakon blagdana. Takav diskurz gastronomskih rituala prenaglašenog hedonizma u popularno konzumerističkom žanru reklame može biti i subverzivno preispisan, kako je to primjerice u Dieselovoj božićnoj čestitci – reklami iz 1995. Reklama izrazito efektnom vizualnom retorikom daje subverzivan komentar blještavilu i preobilju blagdanske trpeze koja predstavlja stalno mjesto blagdanske vizualne komunikacije. Svečani trenutak blagdanske večere, sala ukrašena svijećama i crveno – zeleno – zlatnim nakitom za stolom preobilja kao glavne protagoniste blagdanskog rituala prehrane ima obitelj prasaca koja za stolom blaguje prasca. Prasci koji u konvenciji satiričke retorike nose značenje negativnosti i prenaglašenog hedonizma, u vizualnoj retorici Dieselove reklame – čestitke dodatno su antropomorfizirani smještanjem u ljudski, civilizirani kronotop blagdanske sale za prehranjivanje te gestama svojstvenim ljudskoj anatomiji – prasci su naime prkazani tako da sjede, služeći prednje noge kao ruke s kojima se goste. Dieselova reklamna retorika svoj proizvod pozicionira u ljudski lik mlade žene odjevene u Diesel odjeću koja promatra praseću gozbu. Mlada žena se zabavlja i podsmjehuje gledajući ovaj ritual, artikulirajući tako svoju poziciju nasuprot i izvan ovog hedonističkog rituala kanibalističkih razmjera. Tom retoričkom gestom Dieselova je reklama još više postigla provokativnost, jer su strepnja i užas koji bi trebali zahvatiti prikazanu mladu ženu u neposrednoj prisutnosti spomenutog rituala estetički anestetitizirani Diesel modnom odjećom i dobrim raspoloženjem. U Diesel svijetu dakle razloga za strepnju u ovakvoj situaciji nema. Ona je uspješno prebačena u svijet gledatelja u koji je vizualna artikulacija ove reklame smještena.
I poslovi oko kuhanja prizivaju one nepoželjne demone koje remete blagdanski mir: svake godine pečete, čistite i kupujete darove u posljednji tren pa umjesto obiteljskog veselja i svečanosti Božića u vašem domu vlada nervoza i kaos? Nakon početne panike, slijede savjeti za mogućne rješenje: jedna je zagrebačka glumica pronašla recept kako sačuvati zdrav razum i sve obaviti na vrijeme, od darova do hrane, tako da Badnju večer dočeka potpuno spreman, a njezini savjeti možda će pomoći i vama, glasi tekst “Revije za modernu ženu”. . Prostor blagdanske gastronomije također može biti prostor sukoba, poput onih o Djedu Božinjaku i malom Isusu. Konfrontacija je i ovaj put artikulirana kao sukob tradicionalnih i suvremenih stavova o prehranjivanju za vrijeme Božića, smještena u pitanje Smijemo li na Badnjak naručiti gotova jela? Kaos i panika blagdanskog domaćinstva pronalaze svoj anestetik u šećernim oblicima i estetiziranim kalupima za kolače koji ublažavaju mogući neuspjeh i nesnalaženje unutar domaćinstva.
Tiha noć bez strepnje
Iz analize izabranog popularno blagdanskog diskurza, naziru se temeljne figure strepnje i preživljavanja koje artikuliraju proizvodnju konzumerističkog Božića. I strepnja i modus njezina preživljavanja proizvedeni su od istog tvorca, a to je diskurz kapitalističke strategije koja monološki proizvodi uzrok, dijagnozu i medikamente naznačene bolesti. Njegova artikulacija sastoji se u frontalnom napadu nadolazećeg užasa, straha i katastrofe koja vreba u ritualima svakodnevice, oni su zatim prezentirani kao nerješiv problem koji je moguće disciplinirati jedino uz nečiju pomoć i prikladan savjet. Nakon ataka strepnjom, slijedi dijagnoza, a zatim i moguća strategija njezina rješavanja koje svoje uporište pronalazi u estetizaciji tog malog užasa svakodnevice. U blagdanskoj S. O. S. retorici, zanimljiva je upravo kontradikcija između verbalnog i slikovnog diskurza: dok je verbalni diskurz oblikovan modelom strepnje, njegov slikovni komentar je izrazito estetiziran, retorikom blještavila, jarkih boja i obličja koja svojim značenjem promoviraju optimizam (npr. srca, zvjezdice). Iznimku predstavlja navedena subverzivna artikulacija Dieselove reklame u kojoj je situcija obrnuta . Takva estetizirana rješenja u stvaranju blagdanske “atmosfere”, “štiha” ili “ugođaja” umanjuju mogućnost pretskazane katastrofe, ali nikad ne mogu ponuditi konačno rješenje jer ono se, naposljetku, uvijek iznova mora proizvoditi. Ne postoji dakle formula sretnih blagdana, postoje samo estetički crveno – zeleni anestetici za njihovo preživljavanje. Ali opustite se, stvari nisu tako strašne kakvima se prikazuju. Jesu li nespretno zamotan dar, presoljeno jelo ili izgorjeli biskvit zaista najveća katastrofa koja vas mogu zadesiti ovih dana? Smatram da je proizvodnja strepnje puno opasnija od same stvari. Stoga istovremeno, uz opuštanje, uložite napor da se oduprete postojećim strategijama strepnje!