Dok će službeni rezultati bosanskohercegovačkih izbora biti tabelirani u narednim sedmicama - zbog odgođenog prebrojavanja glasova dijaspore; sporo vođenog procesa od strane Centralne izborne komisije; i nepravilnosti koje su odgodile izbore u nekim mjestima - većina glasova je ipak prebrojana, a stručnjaci koji spekuliraju o njihovim posljedicama su brojni.
Sezonu kampanje obilježila je najveća stranačka potrošnja do sada, zloupotreba javnih sredstava i nacionalistička retorika . Letimičan pogled na izborne materijale pretežno je davao biografske podatke o kandidatima, uključujući bračni status i broj djece, potvrđujući patrijarhalnu strukturu bosanskohercegovačkog društva, a ne njihove poglede na relevantna politička pitanja i planove za vladanje, uz nekoliko izuzetaka .
Najveće iznenađenje na izborima može se pripisati Visokom predstavniku u BiH, funkciji određenoj Daytonskim mirovnim sporazumom koju je od avgusta 2021. utjelovio nepredvidljivi Christian Schmidt. Ubrzo nakon zatvaranja birališta, on je nametnuo promjene izbornog zakona i ustava Federacije, jednog od dva entiteta u zemlji. Njegovi će postupci vjerovatno rezultirati učvršćivanjem politike koja se temelji na etnonacionalizmu i u konačnici će gurnuti stranke u konzervativnijem i nacionalističkom smjeru. Umjesto jačanja državnih institucija i pomoći u osiguravanju veće transparentnosti, njegove akcije su pokušaj gušenja reformskih napora koji se zalažu za manje etnički obojenu budućnost zemlje. Ovo je još tragičnije u trenutku kada apetiti za potencijalom građanske BiH naizgled rastu, o čemu svjedoče protesti koji su izbili tokom ljeta kada je Ured visokog predstavnika najavio planove da nametne novi izborni zakone.
Detaljnija pravna analiza o provođenju OHR-ovih promjena bit će objavljena u narednim danima, ali je vrijedno pažnje da je, kako bi 'unaprijedio funkcionalnost' Federacije, povećao broj delegata u Domu naroda Federacije sa 58. na 80. Osiguravanje više mjesta u ionako ogromnoj vladinoj strukturi čini se nepraktičnim rješenjem i nepotrebnim troškom za građane BiH, s obzirom na trend demografskog pada i široko rasprostranjenu pretpostavku da BiH već ima jedan od najsloženijih izbornih sistama u svijetu .
Postoje bolje demokratske alternative ako su pravičnija zastupljenost i funkcionalnost doista cilj. Kao primjer, ponizno nudim zadržavanje ukupnog broja od 58 mjesta, jamčeći minimalno četiri mjesta za svaki kanton (po jedno za svaki konstitutivni narod i jedno za ostale), a ostatak raspodjeljujući prema broju stanovnika u svakom od deset kantona, većinom glasova, bez obzira na porijeklo. To bi proširilo prostor za liberalniji politički angažman i proporcionalnu zastupljenost, istovremeno prateći demografske trendove. Naravno, to bi zahtijevalo provođenje redovnog popisa stanovništva. Posljednji rezultati popisa su iz 2013., a sada se smatraju zastarjelima zbog visokog nivoa iseljavanja. Naime, ovaj prijedlog takođe nije idealan ako se uzme u obzir potencijal glasanja dijaspore, koji je do danas nedovoljno iskorišten i nedovoljno zastupljen. Štaviše, to pokazuje da je temeljan proces ustavne reforme obilježen inkluzivnim razmatranjem, užasno zakasnio u zemlji, umjesto nametanja promjena odozgo na pojedinačnoj osnovi. Mlako priznanje odluke visokog predstavnika od strane Delegacije EU-a u BiH signalizira da ne postoji univerzalno odobravanje postupaka među međunarodnom zajednicom, kao što su to izrazili članovi Evropskog parlamenta u posljednjih nekoliko dana.
Ponovni izbor Željka Komšića umjesto njegove etnonacionalističke HDZ-ove protivkandidatkinje Borjane Krišto za hrvatskog člana tročlanog Predsjedništva države, učvršćuje ga kao najjači politički brend u zemlji. Denis Bečirević bit će novajlija i prvi socijaldemokrat u ulozi bošnjačkog člana Predsjedništva. Njegovi gafovi tokom kampanje postavili su niska očekivanja, ali i potencijal za uspjeh ako se okruži oštroumnim timom u smislu sadašnjeg upravljanja. Kao koalicijskom kandidatu biće to zanimljivo gledati i snagu koalicijskih stranaka što se oko njega kao kandidata odrazilo u pregovaračkim procesima koji obilježavaju formiranje vlada u narednom razdoblju. Posebno će biti važno pratiti raspodjelu ministarskih mjesta u Vijeću ministara, s obzirom na njegovu izvršnu funkciju i značaj za upravljanje državom u cjelini. Željka Cvijanović, iz etnonacionalističke stranke SNSD, popunit će srpsko mjesto u Predsjedništvu, obećavajući kontinuitet u smislu opstrukcije. To uključuje neprikladan pristup predstavljanju zemlje vođenjem secesionističke politike unutrašnje i vanjske, slično kao što je to ranije činio predsjednik njene stranke Milorad Dodik.
Otpornost Bosne i Hercegovine, s obzirom na njenu nefunkcionalnu političku strukturu, ostaje impresivna i svjedoči o predanim, tihim pojedincima na raznim državnim funkcijama koji ustraju i glasačima koji ih podržavaju. Bez potkopavanja stalnih političkih prijetnji i izazova na domaćem i međunarodnom planu , ostaje šteta što u Bosni i Hercegovini nema kasnonoćnih satiričnih vijesti koje bi građanima pomogle da destiliraju vijesti dana. Takvi programi vrlo su popularni u susjednim zemljama , a da ne spominjemo širim Evrope i Sjedinjenih Država. Oni nude alternativni glas u medijskom krajoliku, ističu napore političkog aktivizma i reformske pokušaje, a u slučaju Bosne i Hercegovine, podigli bi profil besprijekornog smisla za crni humor Bosanaca – bez obzira na pripadnost.
S tim u vezi, ovi izbori predstavljaju najniži odaziv birača od 2004. godine. To odražava šire razočarenje građana različitim tranzicijama kroz koje je zemlja prošla od sukoba 1992. – 1995. godine. Reartikulacija procesa društvene i političke transformacije zemlje u nadolazećim decenijama je imperativ. Osiguravanje izvještaja o izbornoj prevari koja će biti adekvatno istražena, pružanje izborne reforme, napredak u smislu integracije u EU, borba protiv korupcije i pružanje održivih planova u smislu privrednog rasta i infrastrukture pokazalo bi sposobniji pristup onih (novo) izabranih na dužnost i trebalo bi biti ono za šta će ih građani držati odgovornima u naredne četiri godine. Saveznici Bosne i Hercegovine moraju poticati produktivnu saradnju s akterima reforme, uključujući civilno društvo i međunarodnu zajednicu, umjesto autokratskih postupaka OHR-a. Uostalom, demokratija je, ako ništa drugo, vrlo zahtjevan, a svakako timski sport.
