– Eto, trafikant, i to je gotovo…
– Šta je gotovo: ova paklena vrućina?
– Ma ova, kako predsjednik kaže, principijelna rasprava, a nipošto prepirka, između njega i Pupovca.
– A tko ti kaže da je ta, kako kažete ti i predsjednik, principijelna rasprava gotova?
– Pa predsjednik se nada da je cijela priča završena i da su svi izvukli odgovarajuće zaključke.
– Okej, onda sam ja izvukao neodgovarajući zaključak da ništa nije gotovo.
– Jebote, pa gdje to ima: da jedan obični trafikant sebi uzima za pravo da zaključuje nešto sasvim suprotno onome za što se zalaže predsjednik države i čitava javnost koja je umorna od te priče?!
– A koja to čitava javnost? Prvo i prvo, nikada, nigdje i ni o čemu nikakva čitava javnost ne misli na isti način. Jer kada bi o svemu mislila isto, onda to ne bi bila javnost nego jadnost.
– S tobom je nemoguće pametno raspravljati o bilo čemu. Sve završi na tvojim banalnim dosjetkama i na infantilnom poigravanju riječima.
– A zašto uopće raspravljaš sa mnom, ako je rasprava, kako kažete ti i predsjednik, završena?
– Zato što ti tvrdiš da nije završena i usput vrijeđaš čitavu javnost.
– Ako doista postoji javnost koja misli da je gotovo kad predsjednik kaže da je gotovo, onda takvu javnost nitko i ničim ne može uvrijediti. Ona je dovoljna uvreda samoj sebi.
– Daj, trafikant, spusti malo taj ton. Vidiš da je i predsjednik olabavio.
– Pa zar te to čudi? Neće valjda nastaviti priču sada kad ga je poklopio i premijer. Ako Milanović kaže da, suprotno Josipovićevim tvrdnjama, Pupovac nije reketario Vladu, onda predsjedniku ostaje samo da demantira premijera, a to očigledno ne može, ili da se ispriča i Pupovcu i javnosti koju je svjesno pokušao obmanuti, a to, sokole moj, očigledno neće. I zato mu je jedini izlaz da proglasi fajrunt.
– A ti bi ostao u birtiji i nastavio kavgu? Predsjednik je, kao odgovoran čovjek, procijenio da nastavak rasprave nikamo ne vodi. I kad već spominješ Milanovića, predsjednik je mudro i razborito izjavio da je premijer o Pupovcu govorio korektno.
– Iz čega slijedi logičan zaključak da je mudri i razboriti predsjednik govorio – kako?
– Hoćeš reći: nekorektno? A od Pupovca je korektno da zbog svojih interesa ugrožava europsku budućnost Hrvatske? Pa vidiš li ti da je on spreman tužiti Hrvatsku Europskoj Uniji?
– Ne vidim zašto bi to radio. Sve i da ima takvih namjera, to bi mu bio uzaludan trud. Hrvatsku je već tužio Josipović.
– Kad ju je tužio?
– Pa kad je rekao da dopušta da je Pupovac reketari. Ima li država koja dopušta da je bilo tko reketari ikakvu europsku budućnost?
– Ima. Ako dopusti da je reketari Europa.
– Jesi li ti to ministrirao onom gradišćanskom biskupu što je na Udbini držao miting o poniženim Hrvatima koji pužu i kucaju na vrata umorne starice Europe?
– Biskup ne drži miting, nego misu, papčino bezbožna!
– Ispričavam se biskupu, Udbini i ostaloj ožalošćenoj rodbini.
– Da si čovjek, ispričao bi se i predsjedniku zato što si rekao da je on tužio Hrvatsku.
– Pa zar nije?
– Nije! Ako je i rekao da Pupovac reketari Vladu, poslije toga je – koliko ću ti puta ponavljati?! – izjavio da je Milanović korektno govorio o Pupovcu. To znači da predsjednik više ne inzistira na priči o reketu.
– Ali zašto? Ako se toliko razmetao tom reketaškom pričom, kako to da je najednom Milanoviću povjerovao više nego samome sebi? Ili se ne usuđuje i Milanovića optužiti za podrivanje nacionalnih interesa?
– O kakvom podrivanju lupetaš?
– A šta bi bilo prikrivanje reketarenja Vlade nego podrivanje nacionalnih interesa, da ne kažem i nešto gore?!
– Je li ti to, trafikant, hoćeš svađu pod svaku cijenu?
– Uopće se ne svađam. Ja samo, kako bi predsjednik rekao, principijelno raspravljam.
– Šta ti imaš raspravljati ako je rasprava završena?
– Pa baš zato što se predsjednik nada da će ta principijelna rasprava iznjedriti nešto pozitivno. Tako je barem rekao. A kako će se išta iznjedriti ako se principijelna rasprava jednako principijelno ne nastavi?
– E, ubilo se od pozitivnosti u ovakvom nastavku kakav ti, trafikant, zagovaraš!
– Neka se priča nastavi onako kako je Josipović krenuo, i vidjet ćeš pozitive… Za dva tjedna bi nam izručilo i kapetana Dragana.
– Zašto bi ga izručilo baš za dva tjedna?
– Pa da bi Josipović imao koga primiti na Pantovčaku. Kad je, uz svu pompu, primio onog Rodića koji je na početku rata dijelio oružje i maltretirao ljude koji su bili protiv tog oružanog sranja i nasilja, zašto ne bi primio i kapetana Dragana? Vjerojatno bi i on protiv Pupovca imao reći nešto što bi se predsjedniku svidjelo.
– Stvarno je bolje, trafikant, da je ova rasprava okončana. Jer bi je ti i tebi slični odvukli u sferu vaših budalastih destrukcija.
– A ti misliš da ona može ostati u sferi predsjednikovih mudrih i razboritih konstrukcija dobivenih nakon prebrojavanja krvnih zrnaca u Vladi?
– Pa zašto ne bi ostala?
– Zato što krv nije voda. Za nju nema suše
Od istog autora : Predrag Lucić: Šmrk Srbima i domaćim izdajnicima!