Pismena ova o djelima zbore. Oduvijek narod hrvatski iznova ustaje probuđen iz sna za slobodu Zemlji. Pod trobojnicom u prkosu slušajući glas naroda ustadoše muži s Matom Bobanom te ovdje na Saboru vođeni Hrvatskom demokratskom zajednicom Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu uspostaviše. Iz duha njezina izađe Hrvatsko vijeće obrane, Zastupnički dom i Hrvatska Republika Herceg-Bosna.
I krvlju i srcem pismena ova govore da mrtve oči nas žive slovom opominju.
Jer mrijeti smo htjeli da sloboda bude i Hrvat živi.
Na četvrtu obljetnicu Hrvatske zajednice Herceg-Bosne ovu ploču podiže Zastupnički dom Hrvatske Republike Herceg-Bosne.
U Grudama, 18. studenoga ljeta Gospodnjega 1995.
“Pismena” ova jedva pismena, što o mrtvim očima i želji za umiranjem, mrtvozborničkim leksikom zbore, na spomen-ploči uklesana stoje, na mjestu gdje – baš dok je padao Vukovar – sjedoše muži s Matom Bobanom vrh stola. I gdje muži – baš dok je padao Vukovar – Odluku o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne potpisaše, te ustadoše od stola i u glavni grad sviju Hrvata telefaksom je posladoše, na ruke najvrlijemu od svih muževa Franji Tuđmanu kojemu pretvorba Banovine Hrvatske u Bobanovinu predmetom opsesije bijaše.
Stoji ta spomen-ploča na neuglednoj fasadi hotela “Grude” u glavnim Grudama svih Hrvata i samo što se ne sruši skupa s natrulim zidom za koji je prikovana. Stoji ta spomen-ploča, sa svim tim pismenima, i čeka da se tom temeljito zapuštenom povijesnom zdanju nađe kupac. Ili da to mjesto, gdje je stolovao Mate Boban, bude proglašeno historijskim spomenikom. Pa da taj propali hotelsko-ugostiteljski objekt napokon bude pretvoren u Muzej Herceg-Bosne.
Jer nema primjerenijeg mjesta od tog ruševnog hotela “Grude” za stalnu postavku paragon-blokova na kojima je nacionalna mitomanija ispisala svoje račune i razaslala ih na naplatu. Baš u tom hotelu – podsjeća nas Ivan Šarčević u izvrsnoj reportaži iz Gruda, objavljenoj u mjesečniku bosanskih franjevaca “Svjetlo riječi” – vrlim je mužima padalo na pamet da uspostavu Hrvatske zajednice Herceg-Bosne proglašavaju “pravnom podlogom za ulazak njezinih teritorija u Republiku Hrvatsku” ili da Franji Tuđmanu “daju puni legitimitet da zastupa interese Hrvatske zajednice Herceg-Bosne kod međunarodnih čimbenika, kao i kod međustranačkih i međurepubličkih dogovaranja o utvrđivanju konačnih granica Republike Hrvatske”. I baš zato bi u hotelu “Grude” trebalo izložiti sva ta “pismena” što svjedoče o tuđman-bobanstvu i herceg-bosanstvu.
Življa je Herceg-Bosna danas, dvadeset godina nakon osnutka, nego 2000. Tako je to: sve zablude dulje traju od njihova stvarnog sloma – zaključuje Šarčević. Stoga bi pored hotela “Grude” trebalo odmah dograditi i aneks, da Muzej Herceg-Bosne već u startu ne bude pretrpan što arhivskim, a što aktualnim “pismenima”.
Među tim recentnim “pismenima” nađe se onih idealno-kadrovskih iz Dodikovih novina, gdje Dragan Čović samoga sebe kandidira za prvoga predsjednika još nepostojećeg trećeg entiteta, a bude tu i takvih bisera zbog kojih bi svakog 18. studenog trebalo dodjeljivati godišnju nagradu hotela “Grude” za očuvanje stečevina HZHB. Ovogodišnji laureat bio bi potpredsjednik HDZ-a BiH Marinko Čavara koji se proslavio izjavom da je “hrvatski narod u Federaciju unio 27 posto teritorija BiH”.
Tekst preuzet iz Novog lista