JEDNIM potezom tijekom vikenda Donald Trump oslobodio je Europu okova američkog sigurnosnog balona. “Ne bih vas zaštitio, zapravo bih ih potaknuo da rade što god žele”, rekao je Trump jednom europskom čelniku o tome kako će odgovoriti ako njihovu zemlju napadne Rusija. “Morate platiti!” dodao je.
Nije važno što je Trump govorio o tome što bi učinio ako druge zemlje NATO-a ne ispune cilj saveza o potrošnji od 2 posto ekonomske proizvodnje. Dovodeći u sumnju američku predanost NATO-u na tako izravan i temeljan način, on je učinkovito zabio kolac u srce saveza, piše kolumnist portala Politico Matthew Karnitschnig.
Gotovo da nije ni važno hoće li u ovoj fazi ponovno pobijediti, jasno je da je Europa ostala sama. Jedino pravo pitanje koje će izbori riješiti za europsku sigurnost je trenutak kolapsa NATO-a. Naravno, Bidenova administracija bi to osporila, tvrdeći da će, ako aktualni predsjednik ponovno pobijedi, NATO biti siguran kao i uvijek.
Europa bi bila luda kad bi svoju sigurnost svake četiri godine prepustila nekolicini američkih birača
Ali na koliko dugo? Velik dio dosadašnje rasprave o Trumpovim komentarima bio je usredotočen na konsenzus većine ljudi koji sasvim ispravno misle da bi to bilo u suprotnosti s američkim interesima. Ali za Europu u ovoj fazi to je gotovo nevažno.
Europa bi bila luda kad bi svoju sigurnost svake četiri godine prepustila hirovima oko 50.000 američkih birača u tzv. swing-državama, odnosno koje ne glasaju konzistentno za demokrate i republikance. Upravo je 50.000 birača, ugrubo gledajući, činilo razliku na zadnjim predsjedničkim izborima.
Realnost je da tko god pobijedi u studenom, Trumpov MAGA pokret će još neko vrijeme ostati faktor u američkoj politici. Tko kaže da Trumpov republikanski nasljednik neće nastaviti s anti-NATO retorikom? To je rizik koji Europa ne može zanemariti.
Postalo je riskantno računati na Ameriku
Čak i kao kandidat, Trump je pokazao razmjere svog utjecaja na Republikansku stranku, prisilivši je prošli tjedan da blokira zakonodavni paket koji je uključivao još jednu seriju prijeko potrebne vojne pomoći Ukrajini. Kongres SAD-a možda će u budućnosti pomoći Ukrajini, ali možda i neće.
Suština je da je postalo riskantno računati na Ameriku. S obzirom na to što je u igri – rizik od ruskog jarma – Europa nema drugog izbora nego početi pripremati plan B. Zasad su europski čelnici još uvijek u fazi ljutnje, odnosno poricanja.
“Svaka sugestija da saveznici neće braniti jedni druge potkopava cjelokupnu našu sigurnost, uključujući onu SAD-a, i stavlja američke i europske vojnike u povećani rizik”, rekao je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg u izjavi tijekom vikenda, jednoj od naleta sličnih izjava kojima se kritizira bivši predsjednik.
OK, što sad?
Trump nije prvi američki predsjednik koji se žali na europsko zaostajanje u NATO-u
Istina je da Europa samo sebe može kriviti za blato u kojem je zapela. Trump je godinama razglabao o problemima NATO-a, ali teško da je on izmislio taj žanr. Američki predsjednici sve do Dwighta D. Eisenhowera žalili su se na europske saveznike koji opterećuju američku obranu.
Ono što Europljani ne vole čuti je da je Trump u pravu: oni su koristili NATO, a nisu ga (dovoljno) plaćali. Štoviše, uvijek je bilo nerealno očekivati da će SAD zauvijek plaćati račun za europsku sigurnost.
Međutim, nakon što je Trump izgubio od Bidena 2020., činilo se da se sve vratilo u normalu. Biden, koji je doživotno posvećen transatlantskoj suradnji, nastojao je popraviti štetu koju je Trump napravio NATO-u dopustivši Europljanima da se vrate u svoju zonu komfora.
Činjenica je da Europa ne troši dovoljno za obranu
Iako je ukupna potrošnja za obranu porasla posljednjih godina u Europi – kao što je i trebala, s obzirom na ruski rat protiv Ukrajine – to još uvijek nije dovoljno. Očekuje se da će samo 11 od 31 članice NATO-a ispuniti cilj potrošnje 2023. na primjer, prema podacima samog NATO-a. Njemačka, glavna meta Trumpova gnjeva, tek treba postići granicu od 2 posto. Međutim, vjerojatno hoće ove godine makar zato što se njemačka ekonomija smanjuje.
Istina je da je Bidenov topli zagrljaj Europu ponovno uljuljao u lažni osjećaj sigurnosti. Umjesto prisile industrije da pojača proizvodnju naoružanja i ponovno uvede vojnu obavezu u zemljama poput Njemačke, gdje je postupno ukinuta, Europa se ugnijezdila u američkom krilu.
Nije iznenađujuće da je kontinent, sa svojim velikodušnim socijalnim državama i pacifistički raspoloženim stanovništvom, krenuo putem manjeg otpora, uz značajne iznimke Baltika i Poljske.
Od početka ruske invazije na Ukrajinu početkom 2022. fokus njemačke nacionalne rasprave pomaknuo se s rata na dizalice topline i masovnu migraciju. Čak i dok je zemlja povećavala svoju potporu Ukrajini, javnost je mislila o nečem drugom. Tijekom prošle godine Rusija je pala s prvog na sedmo mjesto u njemačkoj percepciji prijetnji, prema studiji objavljenoj ovaj tjedan.
Trumpova izjava trebala bi pomoći Europi da preusmjeri svoj strateški kompas
Trumpova šokantna izjava trebala bi pomoći u preusmjeravanju europskog strateškog kompasa. Francuski predsjednik Emmanuel Macron dobro govori o težnji za europskom “strateškom autonomijom”, ali njegova zemlja zapravo nije učinila ništa da to postane stvarnost.
Prvo bi trebalo riješiti nuklearno pitanje. Zahvaljujući Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, Europa bi imala oko 500 nuklearnih bombi na raspolaganju, prilično skromno u usporedbi s ruskih gotovo 6000 bojevih glava. Međutim, nijedna od te dvije države nije se obvezala koristiti ih za zaštitu ostatka kontinenta.
Rješavanje takvih problema dugotrajno je i komplicirano. Europa ne treba samo obnoviti svoje vojske, treba reprogramirati svoj kolektivni način razmišljanja. Dok se približava druga godišnjica neuspjelog marša Vladimira Putina na Kijev, rat i njegove implikacije na europsku sigurnost ostaju preapstraktni za mnoge Europljane, posebno one u zapadnoj Europi.
Europi istječe vrijeme
Čak i ako Europa shvati stvarnost s kojom se suočava, moglo bi biti prekasno. Na papiru, Europa, s kolektivnom vojnom potrošnjom otprilike tri puta većom od ruske i gospodarstvom koje je mnogo puta veće od nje, trebala bi se moći sama brinuti za sebe. Problem je što Europi istječe vrijeme.
Zamjena onog što bi NATO izgubio u slučaju da ga Amerika napusti trajalo bi desetljećima te bi stajalo nebrojene milijarde. A većina europskih čelnika nije čak ni prihvatila stvarnu činjenicu da je američka zaštita praktički već nestala.
Zamislite, argumenta radi, da je Trump inauguriran početkom 2025. i da Putin tog proljeća odluči testirati odlučnost NATO-a marširajući u Estoniju. Hoće li Trump riskirati nuklearni sukob s Putinom zbog male Estonije? Odgovor već znamo.
Temeljnije pitanje je imaju li Europljani uopće snage ujediniti se i braniti se bez Washingtona da je vodi. Povijest sugerira da će se samo utonuti u kaos. Prisjetite se kako se Europa nosila s raspadom Jugoslavije 1990-ih.
“Europa ne može ostati ujedinjena bez Sjedinjenih Država”, rekao je Biden u govoru u Senatu 1995. tijekom krize u Bosni. “U Europi ne postoji moralni centar.” Europa sada ima priliku dokazati da nije u pravu. Ako uspiju, za to će moći zahvaliti samo jednoj osobi, poentira kolumnist Politica.