Prije nekoliko godina boravio sam u Njujorku, Vašingtonu DC i Kanzas City-ju. To su bili dani kada sam bio u onom sjajnom dijelu Sjedinjenih Američkih Država a sada sam više u onom manje sjajnom dijelu što je, kako mi kazu, 80% Amerike upravo takva.
Zapravo, život je ovdje drugaciji nego u Evropi. Detroit Metropola (Država Mičigen) je malo specifičan jer u njemu živi oko 650.000 stanovnika a u oblasti oko njega, gdje je koncentracija opština i gradova (po našem poimanju uprave), oko 4,2 miliona. Dok se u Evropi život odvija u selu ili u gradu, u Sjedinjenim Američkim Državama uvedena je nova komponenta: predgrađe. Ono nosi potpuno drugačije stilove i vrijednosti življenja. Dakle, život srednje klase se odvija u tim sredinama - predgrađima. Što se tiče tih opština, poredeći ih sa BiH, one su rasprostranjene na površini kao od Prijedora do Doboja i od Gradiške do Šipova, uključujući i Teslić, Brod, Mrkonjić (zapadni dio Republike Srpske).... U ovom slučaju Banja Luka bi bila Detroit. E takve su i opštine kao ove naše, neke bogate a neke zapuštene. U nekima je opasno živjeti pa čak uveče točiti gorivo na benzinskim pumpama koje su, neke od njih, obilježene treptećim svjetlima kao znak da ih policija često posjećuje i čini, svojevrsnu, raciju. Svi se voze autima i rijetko ko šeta. Tako je i tamo gdje je opasno i gdje nije. Gorivo se nemilice troši kao da se krv ne prolijeva za njega, tamo negdje daleko, gdje dosežu proizvodi globalizacije i težnje demokratije.
Ovo je grad koji je bankrotirao 2013. godine (zvanično podnio zahtjev za bankrot iako ga je efekat ekonomske krize pogodio 5 godina ranije) ali se život u njega vraća sa vidnim napretkom u posljednje 2-3 godine, tako da ima mnogo mogućnosti za iznalaženje posla na svim poljima.
Što se stanovništva tiče, 77% su crna populacija Afro-amerikanaca. Čini mi se da je, crnački pokret, otišao u surogat tj. prešao je granicu onoga za šta su se njihovi preci zalagali i, nekako, su postali "ravnopravniji" od drugih, te im ne smijes nista reći i prigovoriti jer to shvataju kao napad na integritet i ličnost pa čak i rasu.
Ovo nije potrošačko društvo, ovo je društvo veeelikeee potrošnje i usiljenog izobilja.
Nekako mi se čini da je sve dolar i vrti se oko njega. Skoro pa i u religijskom smislu. Klanjaju mu se, teže da ga dosegnu i obgrle ga, da je tu stalno prisutan, slijede ga, promovišu i šire njegove vrijednosti. Bilo da su crnci, bijelci ili neke druge rase, uljuljani su u svoju sebičnost i svojeglavost, ne tiče ih se ništa drugo, nekako, kao da vidim onu sebičnost i svojeglavost Jugoslavije prije njenog raspada. Takodje, što se nacionalizma tiče, skoro isti su kao i Srbi. Svugdje se viore velike američke zastave, gdje treba i gdje ne treba... ne znam, samo, šta time dokazuju?! Mi Srbi, takvim potezima, barem, dokazujemo gdje živimo. Malo je suludo dokazivati da u Americi žive Amerikanci... Primjetna je razmaženost, ne pije se voda iz česme iako nema smetnji i dobra je, nego samo flasirana. Nešto eksplodira oni izraze pretjeranu zabrinutost, kao pogušiće nas dim (eksplozija nekog vagona voza pri sudaru, ne teroristi...). Sve je na dostavu: svuda kamioni Amazina, Fedexa i mnoštvo malih automobila koji dostavljaju hranu. Jednostrani su i pojednostavljuju, bez osnova, a ima znatan broj onih obučenih u jeftinu garderobu ... kao što rekoh, kao Jugosloveni svojevremeno... bez osnova svojeglavi i zaluđeni. Nadam se da neće doživjeti istu sudbinu kao Jugoslavija jer su se zaglavili u neki, samo sebi, razumljiv sistem.
Živim u jednoj četvrti gdje komšije još nisam vidio (nakon gotovo mjesec dana boravka). Kao da ne postoje. Vidio sam dvojicu preko ulice. Mahnuli su mi... ja sam ih pozdravio, čudno su me gledali. Nadam se da je odsustvo ljudi na ulicama rezultat ružnog vremena gdje se svakodnevno smjenjuju zima, kiša, snijeg i proljeće sa jakim oscilacijama temperature, od -5 do 15 stepeni. Optimistično je da je u blizini Kanada, samo preko moreuza (oni kažu, preko rijeke), mada nije ni moreuz niti rijeka nego prokopan kanal izmedju dva jezera... eto i to je rezultat njihovog nesvjesnog i neracionalnog poimanja realnosti. Tamo je grad Windsor (ha, gle čuda, naziv dinastije), koji je manji ali bogat grad. Lokacija Detroita je odlična, na velikim jezerima a podjednako udaljen od Čikaga, Toronta i Dejtona (oko 4 sata autom).
Da se život vraća u ovu oblast, govori program koncerata za 2023: u martu mjesecu Brus Springsteen u avgustu Madona, u novembru Depech Mode... ovo su samo neka od „zvučnih“ imena a kalendar koncerata je popunjen gotovo na dnevnom nivou. Imaju operu u gradu Detroitu koja ima redovan repertoar a uskoro im dolazi i gruzijski balet.
Sve je u duhu Industije i lika i djela Heni Forda: Ford Akademija, Ford University, Ford ulice, Ford industrija, Ford sajam, Ford pi..a materina... Da agonija bude veća, živim u dijelu tj. gradu Dearborn gdje je Ford osnovao kompaniju i gdje je živio i umro. Inače, Detroit je osnovao francuz Kadilak 1701. godine. Preko granice, u Kanadi, se govori francuski, Francuz osnovao Detroit, Detroit na francuskom znaci moreuz (DETROIT - izgovara se "detrua"), Michigan je dobio ime po francuskoj riječi što znači "velika jezera" te je, stoga, ostao izgovor među amerikancima koji ga izgovaraju "MIŠIGEN" ali i "ŠIKAGO" Dakle, nista bez Francuza, nista bez Evrope...
Amerika nudi mnogo, posla na sve strane, bilo na crno ili zvanično, prostora za rad svugdje ima jer je zemlja ogromna i prostranstva su velika. Ovo područje pripada početku Srednjeg Zapada. Fasciniralo me da se svugdje ide autom ali nema problema sa parkingom!!! Nigdje! Ponekad, dok vozim njihovim autoputevima, Road-ovima, Street-ovima, Drive-ovima, Avenijama i Bulevarima (tako su kategorisali puteve), imam osjećaj, naročito na autoputevima, da sam dio filma "Pobešnjeli Max" i to prvi dio. Spremio sam neku toljagu u autu u slučaju da pred mene iskoči Baba Zeneti i onaj s njim na motoru. Putevi: katastrofa!!! Nevjerovatno kako su izrovani sa vidnim tragovima slojevitog krpljenja. Kao put Banja Luka-Travnik (preko Vlašića) odmah nakon rata. Ono kad su "naši i njihovi" minirali što se minirati moglo pa kao kasnije popravili da se "može proći". Kažu: ovo su najgori putevi u cijeloj Americi, ovi u državi Mičigen... a zovu ga Motor City, zbog Forda... „strange“!!!
Hrana je jeftinija nego kod nas, a suvo meso se prodaje tamo među žvakama, na kasi!!! Valjda im je to isti kvalitet robe i ista vrsta robe!
Ima puno univerziteta, privatnih i javnih samo što ih ovdje ne hapse, ove sa privatnog. Valjda, nije im to toliko bitno jer se ne odlučuje puno mladih za fakultete jer ima posla i dobre zarade na svakom ćosku. Policiju rijetko srećem mada, uglavnom, kao i naši na Balkanu, sakriju je i "nišane" onim pokretnim radarima. Puške i pištolje svi nosaju i to je skoro pa legalno, i jeste legalno i lako dostupno. Litar goriva je 0,90 USD, oko 1,65 KM. Dok pišem ovaj tekst, litar goriva u BiH je između 1,45 – 1,65 USD (2,60 – 3,00 KM). Amerikanci su ogorčeni jer im je i to preskupo. Iako su i hrana i gorivo jeftiniji nego kod nas, zabilježen je pad potrošnje u velikim marketima. O tome su se, zvanično, oglasili iz jednog od najvećih lanaca marketa „Walmart“. Kako je društveni život primjetno oskudan na ulicama, šetalištima, parkovima i kafićima tokom radnih dana, u tim marketima se održava i odvija neki tip društvenog života. Tu se vakcinišu protiv gripa i Kovida (?!) Vakcinacija među paprikama i kelerabom... ipak je dobar ovaj svijet!
I da, imam problem sa engleskim jezikom. Pričaju ga nekako čudno, naročito Afro-amerikanci. Oni najmanje pričaju engleskim (engleskim-engleski). Ovo što oni pričaju je neka varijanta engleskog Srednjeg Zapada, gdje je svaka druga riječ „sleng“ a ono što nije „sleng“ oni skrate ili progutaju pola riječi! Odmah im zapadnem za uho kad čuju moj evropsko-britanski akcent, što oni, kako mi kažu, jako cijene. A ove Afro-amerikance, nekako ih shvatam kao ove naše sa Manjače (brdo pokraj Banje Luke) – imaju sličan naglasak i vokabular... nešto kao: „ha-bu, ha-bu, jebo m' ti materu...“
I jos nešto: saobraćajna pravila nisu ista kao kod nas ni u drugim američkim državama, štaviše, nisu potpuno jasna. Nekad se može a nekad ne može proći kroz crveno! Bilo da skrećete desno (gdje nema uslovne zelene strelice) ili čak lijevo. Kažu, možeš proći kroz crveno ako nema nikoga (WTF!). Potpuno mi je strano kada na semaforu stalno blinka crveno svjetlo, to je, valjda, kao kad kod nas blinka ono žuto... i žmigavci su im crvene boje! Nije jednostavno gledati treptuća crvena svjetla...Zamislite šta vam je u glavi kad sjednete u auto a oko vas blinkaju crvena svjetla... Ono što jako cijenim jeste da se MORA stati na svaki znak „STOP“ iako nema nikoga na ulicama. Kod mene u naselju ima saobraćajni znak na kojem piše: "Slijepa osoba je u naselju, budi pažljiv!"
Kada nešto naručite preko Amazona, dostavljač, bez ikakvog obavještenja, dostavi vam robu i ostavi ispred ulaznih vrata koja su, netom, pored ulice. Kažu: ne dešava se da neko uzme (ukrade) tu robu iako može da stoji po nekoliko sati dok se naručilac ne vrati kući! Hm, svi strahuju od pljački i upada pljaškaša u kuće a ne boje se da će neko uzeti robu koja je „na izvolite“, pored ulice....opet „strange“!
Dakle, život na velikoj prostranosti i svakodnevnim prelaženjem velikih distanci od kuće do posla, prijatelja i rodbine (ukoliko ih imate), zavisnost o automobilma, te fokusiranost i upućenost na mobilne telefone i digitalizaciju neminovno vodi do otuđenja i dehumanizacije što je veoma osjetno i evidentno već nakon skoro tri sedmice boravka u ovoj zemlji.
Amerika je zemlja sistema u koji se doseljeničke nacije i narodi uklapaju i takav sistem prihvataju dok je Evropa zemlja nacija i naroda koji razvijaju i mijenjaju sisteme po kojima se živi. Sad zamislite kako je jednom Amerikancu koji je odrastao u takvom okruženju i dođe na Balkan!
