Petar Luković: Kako sam dobio presudu

 

 

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Petar Luković piše :

Pre tačno deset godina, novembra 2001, u nedeljniku „Reporter“ objavio sam tekst pod naslovom „Svi u Hag“ gde sam, između ostalih, u ratnohuškačku kliku uvrstio Miodraga Popova, nekadašnjeg RTS urednika iz najstrašnijih dana rata; tko je gledao „Dnevnike“ i „Dnevnikove dodatke“ iz tog vremena, nije mogao da zaboravi priloge ovog ratnog reportera koji je brinuo o Karadžićevim Srbima, ali i srpskim životinjama . Ne prođe ni mesec dana, a Popov tuži nedeljnik „Reporter“: konkretno, vlasnika Pericu Vučinića, glavnog urednika Vladimira Radomirovića, i autora teksta Petra Lukovića.

Lično sam prisustvovao prvom ročištu, negde u proleće 2002. godine. Video kako se advokat Miodraga Popova Vukašin D. Ristić grli i ljubi sa sudinicom: nije čudo – Vukašin D. Ristić bio je predsednik Prvog opštinskog suda, čovek koji je šakom i kapom delio stanove tokom vladavine Slobodana Miloševića. Vrlo skeptični sudija ženskog spola (sutkinja) saslušala je moje obrazloženje, čula šta imaju da kažu Vučinić i Radomirović – i zaključila ročište. Na tome se, što se mene tiče, sve završilo.

Prošlo je nekoliko godina, svašta se izdešavalo. Posle mog teksta u „Reporteru“, vlasnik TV „Pink“ dao je otkaz Miodragu Popovu koji je vodio nekakvu nebuloznu emisiju. Da sve bude bizarno, budući da sam bio bez stalnog radnog odnosa – Željko Mitrović mi je ponudio da se zaposlim u njegovoj firmi TV Pink International. Prihvatio sam, naravno, jer sam sedam godina bio freelancer, i time navukao odijum Miodraga Popova koji je mene fiksirao kao krivca zbog otkaza u Pinku. Čak me je i privatno tužio zbog teksta u „Reporteru“: suđenje je održano u fucking Beočinu, jer se tamo štampao „Reporter“, a po Zakonu o medijima sudilo se tamo gde je list štampan! Suđenje se završilo tako što sam moram da platim sudske troškove i da povučem rečenicu „ratni huškač“; da to nisam uradio – zaprećeno mi je preko ministra pravde Zorana Stojkovića – platio bih 12.000 evra. Mislio sam: gotovo, skinuo sam ih s kurca. Ali!

Neobavešten da se suđenje „Reporteru“ prekinulo, jer me o tome niko nije obavestio, punih šest godina živeo sam u uverenju da je priča o Miodragu Popovu završena. Ništa više. Nada. Zero. U međuvremenu je Perica Vučinić umro, Vladimir Radomirović iz B92 prešao u Politiku, a odatle na internet sajt Pištaljka. Kad, fuck. 

Prvi osnovni sud u Beogradu i to sudija Jelena Brašanac, u izvršnom predmetu izvršnog poverioca POPOV MIODRAGA iz Beograda ul. Dalmatinska br.19, koga zastupa Vukašin Ristić advokat iz Beograda ul. Kralja Milutina br.38 protiv izvršnih dužnika NEDELjNIKA „REPORTER” izdavač Press House iz Beograda, ul.Knez Mihajlova br.7. RADOMIROVIĆ VLADIMIRA iz Novog Beograd ul.Jurija Gagarina br.73 stan 24, LUKOVIĆ PETRA iz Beograda, radi prinudnog izvršenja. doneo je dana 04.07.2011. godine, van ročišta, sledeće rešenje:

MENjA SE Rešenje o izvršenju Četvrtog opštinskog suda u Beogradu HŠ-I-485/2005 od 18.04.2005. godine tako što se OGRANIČAVA sredstvo izvršenja zaplenom do 2/3 mesečne zarade izvršnog dužnika Luković Petra koju ostvaruje kod poslodavca PINK. INTERNATIONAL COMPANY iz Beograda. ul.Neznanog junaka br.1. dok u ostalom delu rešenje o izvršenju XIII-I-485/2005 od 1 8.04.2015. godine ostaje nepromenjeno.

Rešenjem o izvršenju Četvrtog opštinskog suda u Beogradu HŠ-I-485/2005 od 18.04.2015. godine određeno je izvršenje protiv izvršnih dužnika na osnovu izvršne isprave-presude Prvog opštinskog suda u Beogradu P.br. 10152/01 od 19.11.2003.godine. Podneskom od 31.05.2011 .godine. poslodavac izvršnog dužnika Luković Petra PINK INTERNATIONAL COMPANY iz Beograda. je obavestio sud da nije u mogućnosti da postupi no zaključku suda od 26.04.2011. godine iz razloga što u rešenju o izvršenju HŠ-I-485/2005 od 18.04.2005. godine nije određeno na kom delu zarade se određuje plenidba. S obzirom na napred navedeno, sud je na osnovu člana  56.i 9. Zakona o izvršnom postupku doneo odluku kao u izreci Rešenja (čitav tekst prenesen u originalu malovićkine nepismenosti).

Od Lukovića se traži da plati 200.000 dinara kazne + 58.000 sudskih troškova + kaznene kamate glede Izvršnog rešenja iz 2005. godine = 2.476.000 dinara.

Budući da je Lukovićev minimalac u Pink Internationalu oko 18.000 dinara, a da od toga Popovu poklanja oko 13.000 – za svega 224 meseca suma će biti isplaćena. Luković taj dan, srećom, neće doživeti. I kad bude mrtav i beo, reći će sebi: zajebao sam Popova i Malovićku! Ili što bi neki bend rekao: Fuck U, Anyway! 

Tekst preuzet iz prijateljskih e-novina

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Šapić protiv Tita

Najčitanije