“Prema operativnom izvještaju SIPA od 26. decembra prošle godine, u koji Srna ima uvid, petoro vehabija – četiri muškaraca i jedna žena – tog su dana nadzirali i snimali dolazak premijera Dodika u Prijedor, gdje je održavan stranački skup SNSD-a. U izvještaju se precizira da su lica snimila dolazak kolone vozila s premijerom, raspored pratnje i ulazak Dodika u objekat. Ova vehabijska grupa bila je raspoređena na parkingu iza hotela ‘Prijedor’, gdje je održavan skup, kao i na svim prilazima do objekta, dok je jedan muškarac sve snimao kamerom”, kaže se u senzacionalnoj agencijskoj vijesti koju su odmah prenijeli svi mediji u Republici Srpskoj.
“Je l’ istina šta kažu na RT RS”, istog se popodneva unezvijereno po uredu vrtio Milorad Dodik, “ovo što je objavila SRNA?”
“Bojim se da jest”, tiho je odgovorio Mirko Lujić, direktor Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA).
“Ne mogu da vjerujem! Ko su ti ljudi?”
“Khm”, suha grla odgovorio je direktor SIPA. “Radimo na tome da utvrdimo njihov identitet, gospodine.”
“Nevjerovatno! Vehabije me prate usred Srpske! Šta kažeš, u Prijedoru?”
“Da. I u Bijeljini”, dodao je Mirko Lujić drhtava glasa. “I u Trebinju, Foči, Bileći i Derventi. I u Doboju. I u Mrkonjić Gradu. I u… kako sad to da kažem… u Bnjlc.”
“B… gdje?”
“Khm”, nakašljao se direktor SIPA.
“U Banjaluci.”
“I u Banjaluci” popizdio je premijer Dodik. “Usred Banjaluke me prate i snimaju?!!?”
“Aha.”
“Pa šta radi policija? Šta radi SIPA? Šta radi Beograd?”
“Imamo operativnih saznanja da su Vas vehabije nadzirale, prisluškivali i snimale čak i kad ste bili u Beogradu. Dolazak kolone, vaš ulazak u objekat, sve. Sve imaju snimljeno i dokumentovano. Svaki vaš korak.”
“Jebemimjamajkubalijsku! Kad je to bilo, je l’ ono kad sam bio na plej-ofu u ‘Areni’?”
“Da. I još kad ste bili na ustoličenju patrijarha Irineja. I kad je Medvedev bio u Beogradu. I na dočeku gospođe Plavšić. I da, kad ste se susreli sa gospodinom Tadićem. U stvari, svaki put kad ste se susreli sa gospodinom Tadićem. Kad bolje razmislim, svaki put kad ste uopšte bili u Beogradu.”
“Pa šta da radimo”, upitao je Dodik.
“Razradili smo plan. Namjestićemo vehabijskim teroristima zamku”, dočekao je konačno direktor Državne agencije za istrage i zaštitu. “Operacija se zove ‘Dvojnik’.”
“Dvojnik?!?”
Već sutra poslijepodne dugačka se kolona crnih limuzina zaustavila pred Banskim dvorom u Banjaluci. Krupni gorila izašao je iz prve limuzine, hitro prišao drugoj, pa pogledavajući lijevo i desno otvorio suvozačka vrata.
“Dobro došli na prijem povodom Dana državnosti Republike Slovenije”, srdačno je pružio ruku šef Konzularne kancelarije slovenačke ambasade u Banjaluci Aladar Belec. “Jako nam je drago da ste našli vremena za nas, gospodine Dodik.”
“Hvala, hvala”, promucao je Rajko Kuzmanović, blijed i kiseo kao jogurt.
Slovenski konzul uhvatio ga je za nadlakticu i poveo prema ulazu. Cijelo vrijeme nešto je govorio, ali Rajko Kuzmanović od silnog straha nije razumio ni riječi.
“Soko zove centralu, Soko zove centralu”, tiho je onaj gorila za to vrijeme govorio u mali mikrofon na zapešću. “Blizanac sletio, Blizanac sletio, prijem.”
“Vrlo dobro”, začuo je glas u uhu. “Jesu li svi na položaju?”
“Orao na položaju, prijem”, javio se šaptom agent s krova hotela “Bosna”.
“Sova na položaju, prijem”, javio se drugi, sa kupole hrama Hrista Spasitelja.
“Pelikan na položaju, prijem”, javio se i agent s krova Palate Republike Srpske.
“Labud na… jajima, jebemti jaja i koje će mi pičke materine?!… Prijem.”
“Kakva jaja, šta je bilo, Labud? Labud, javi se, šta je bilo?”
“Ma ništa, nabo se na minaret. Drugi put neka se Pelikan penje na džamiju. Uvijek ja!”
“Centrala svim jedinicama”, začuo se u tom trenutku oštar glas. “Jedan-jedan-šest iz pravca hotela, jedan-jedan-šest iz pravca hotela!”
Bila je to školski izvedena akcija, dan-danas se izučava na obavještajnim akademijama. Tek što su vehabije izašle iz kombija, nije onaj bradati čestito ni uključio kameru, a već se iznad hrama Hrista Spasitelja odnekud pojavio helikopter, spustila su se iz njega petorica specijalaca sva u crnom, iz parkiranog kamiona “Elektrokrajine” iznenada su izletjela još sedmorica i dok si rekao “Subhankellahumme-ve-bi-hamdike-ve-tebarekesmuke-ve-teala-džedduke-ve-la-ilahe-gajruke-Allah-uekhber”, vehabije su ležale na parkiralištu hotela “Bosna”, sa čizmama specijalnih agenata SIPA na potiljcima, lica uronjenih u vreli asfalt i ruku savijenih na leđima.
“Rode sletjele na odžak, rode sletjele na odžak, prijem.”
Slovenski konzul zaprepašteno je gledao što se događa, a Rajko Kuzmanović stisnutih je očiju čučao na tlu i pokrivši uši dlanovima ponavljao: “O slavni čudotvorče, svetitelju Hristov Savo, prvoprestoniče srpske zemlje, blagonadežni predstatelju svih hrišćana pred Gospodom, spasi Rajka svog!”
“Državna agencija za istrage i zaštitu SIPA saopštila je da je danas poslijepodne u centru Banjaluke uhapšeno pet vehabija, četiri muškarca i jedna žena”, javila je iste večeri Srna, a objavio RT RS. “Opasna teroristička grupa nadzirala je i pratila predsjednika Vlade Milorada Dodika na prijemu povodom Dana državnosti Republike Slovenije u Banskom dvoru, te snimala dolazak kolone vozila s premijerom, raspored pratnje i ulazak predsjednika Vlade u objekat.”
Pet pripadnika radikalnog islamskog pokreta, objavio je RT RS, bilo je raspoređeno na parkingu ispred hotela “Bosna” i na prilazima objektu. Bradati vehabija, zadužen za snimanje premijera Dodika kamerom, operativnom istragom SIPA identifikovan je kao Dragan Davidović (57) iz Banjaluke, direktor Radio-televizije Republike Srpske, dok su ostali iz grupe identificirani kao Draško Ignjatić, urednik Informativnog programa RT RS, Jovo Labus, zaposlen kao generalni direktor Novinske agencije Republike Srpske (Srna), i Slobodan Pešević, dopisnik beogradskih “Novosti”, svi iz Banjaluke. Među uhapšenima je i jedna ženska osoba, identificirana kao Dubravka Blagojević, stalno zaposlena na mjestu glavne i odgovorne urednice agencije Srna.
“U pretresu njihovih jazbina u Banjaluci”, kaže se na kraju vijesti, “pronađen je ogroman broj pisanih izvještaja, fotografija, te audio i video zapisa sa snimljenim svakodnevnim javnim i privatnim aktivnostima premijera Milorada Dodika, čiji je svaki korak ova opasna vehabijska grupa godinama nadzirala, pratila i snimala.”
Tekst preuzet sa www.nezavisne.com