Dok se cijela Europa zgraža nad krastavcima, a sad su se počeli zgražati i nad ciklom u Nizozemskoj i nakon što su se zaoštrili odnosi između nekih velikih sila upravo zbog otrovne misterije u povrću, ljudi u Bosni i Hercegovini, oni koji imaju što jesti, pitaju se što je s onim mesom uvezenim na prevaru i tko su ti muljatori što ih država štiti.
Stidno je država rekla da je netko uvezao meso pod etiketom običnog bezvrijednog loja, ali neće da kaže tko je to u Bosni i Hercegovini napokon plasirao meso koje valja. Možda se država boji da građani iznenađeni što ih je zapao komadić normalnog mesa ne polude od sreće ili, ne daj Bože, zatraže još.
Skriva država lažljivog uvoznika i samo je stidno rekla kako će ga klepiti po džepu za milijun maraka. Bezobrazno će ga klepiti jednako kao što bezobrazno skriva njegovo ime.
Nova vlast, priznavali ju mi ili ne, o ljubavi nećemo jer rijetka je vlast koja se voli, nakon priča o razotkrivanju kriminala sada otvoreno štiti kriminalce, a građane, od kojih većina jede jednom dnevno a i to nešto malo, nikako meso, tjera da pogađaju tko je to kriv.
Ovako tjeraju čovjeka da pomisli svašta. Možda je to kvalitetno meso završilo u kantini onih koji sada skrivaju čovjeka koji je prevario državu. Možda je upravo netko od tih ljudi umeljao prste u mesu uvezenom pod etiketom najobičnijeg loja. Možda je netko od tih ljudi ministar. Možda je netko od tih ljudi mesar. Možda netko od tih ljudi nije čovjek za državu kakvu prave šupljim pričama da je stvaraju za čovjeka. Tjeraju čovjeka da pomisli svašta.
Ne bi bilo loše da država, kad već trube da je prave za čovjeka, kupi sav taj krastavac kojeg neće nitko, pa da nahrani one koji su navikli da jedu otrov. Kunići smo za sve, zašto nebismo bili i za koju tonu krastavaca. Pa može i na crno.
preuzeto sa prijateljskog portala www.bitno.ba