Kažu mi da je mržnja još ranije postojala među našim narodima, ali mrze se i prve komšije u selu pa nikom ništa. Ali ovce jedne, dozvolili ste običnim guzicama u velikim foteljama da vas navedu na najgore zločine. Toliko ste uprljali svoje ruke krvlju nevinih ljudi da i vaši potomci neće moći da je speru. Ostavili ste im u amanet miris krvi i besnu mržnju – zar vas nije sramota? E, goveda moja, u klanicu su vas poslali a vi ne samo što ste pošli u nju, nego ste hrlili ka njoj da što pre stignete na klanje. Svoje ili tuđe, zar je bitno? Osladila vam se krv, a?
A sećaš li se ti, ustašo, kada ti je četnik kumovao na svadbi i decu krstio? Kad ste bili najbolji prijatelji, nerazdvojni u svemu. Bar se tako tada činilo.
A ti, četniče, sećaš li se kad ti je balija na krsne slave dolazio, kada je Božić s tobom i tvojom decom slavio? Sećaš li se?
A ti, crni balija, sećaš li se kada su ti i ustaša i četnik na Ramazan dolazili, kada ste se međusobno voleli i poštovali? Kada ste jedan drugome kuće gradili, a ne kao posle rušili i palili?
Sećate li se svega toga i da l’ vam se i malo stegne to što vam je od srca ostalo?
E, muke moje, dozvolili ste nekima tamo gore da vam glave napune. Da vam nametnu nešto što se nije ticalo ni vas ni vaše dece, ali… Jednom ovca, zauvek ovca. I jedni, i drugi, i treći skočili ste zajedno, po zadnji put, sa vrha litice uma pravo u ambis ludila. A onda je nastupio haos. Bezumni pir metaka i noževa. Od čoveka do krvoloka u par zaklanih vratova. I znam ja, razumem mnoge. I ja bih nekome grkljan rukama izvadila da mi je detetu naudio; majku ubio; brata zaklao. Sve ja razumem, bar se trudim da razumem. Ali jedno ne razumem: da li je moralo to do svega toga da dođe?
To nije bio vaš rat, mazge jedne obične! Taj rat su vam nametnuli neki mnogo moćniji nego što vi i možete da zamislite, njihova namera je bila čisto sebična. Vlast i moć su bile glavne nagrade, a ulozi vaši životi. Pod okriljem nacionalizma pare su odigrale svoju ključnu ulogu. Dok ste vi bili marionete u rukama moćnika mnogi nevini su stradali. Što je najgore, posejana mržnja je naišla na plodno tlo da se toliko primila, da je duboko korenje u vama pustila.
I znam ja da se neke stvari ne mogu zaboraviti. Da za neke zločine nema ni opravdanja ni oprosta. Ali nemojte više potpirivati tu mržnju aman zaman, ugasite je već jednom. Ne trujte vašu decu sa njom, pustite ih neka žive mirno u svojoj nevinosti. Zakopajte više jednom tu prošlost, dajte budućnosti šansu.
Eto, ja sam vam rekla ono što mislim i što mi je bilo na srcu, a verujem da je i mnogim drugima. A sad, ako mislite da sam zaslužila da me napadnete, a vi pucajte.
Imate krst – razapnite me
Preuzeto sa necenzurisano.rs