Na radijonu ide nevjerovatno zarazan pjesmuljak ,,Sunce, hvala ti“. A meni Sunce treba po ovoj tušti i tmi. Kao i svima. E, sad ja imam jedan problem da me, ko zna iz kakvih razloga, sunčan dan asocira na Kosovski boj. Dugo sam dvojio da li je to djetinjstvom urezan u memoriju Miloš Žutić, dok kao knez Lazar Hrebeljanović izlazi sa svojim junacima na megdan Muratu, Jakubu, Bajazitu & co? Ili je to 50% mene kolektivno jungovski nesvjesno u svom arhetipu Serbskom. A onda sam prestao. Mislim, razmišljati. Koji će mi to moj? Lijepo ukucam ,,Kosovska bitka“ i čika Gugl odradi svoje. Ali, o sudbino huda, šta mi bi da otvorim Vikipediju, koja kaže:
,,Bitka na Kosovu polju je bitka vođena 1389. godine između ujedinjenih bosanskih, srpskih i albanskih snaga protiv Osmanlijskog Carstva, na Kosovu Polju u blizini današnje Prištine.
Srpski knez Lazar Hrebeljanović okupio je vojsku od oko 12-30.000 vojnika sastavljenu od Srba, Bosanaca (koje je predvodio Vlatko Vuković Kosača) i Albanaca. Zajedno sa njima su se borili i odredi Bugara, Vlaha, Čeha. Smatra se da je jedan odred Hrvata predvodio Ivaniš Paližna. Mađarska i Poljska su također poslale pojačanja balkanskim saveznicima.
Na drugoj strani se nalazio osmanlijski sultan Murat I sa vojskom iz svih dijelova Osmanlijskog carstva, koja je brojala oko 27-40.000 vojnika.”
Okrenu mi se srpski dio moždane hemisfere oko svetogorske ose. Kakvi jebeni Bosanci, Bugari, Vlasi, Česi, Mađari, Poljaci. I sve bi im oprostio, ali Šiptare i Hrvate ne mogu. Pa, zar na Kosovu ravnom, car Lazar da se borio, glavu izgubio i Bogu se uznio, zajedno sa Rvatima? I otkud je Vlatko Vuković Bosanac? Zar nije bilo Turaka, u koloni od Galipolja do Kosova polja? I zar ih nije bilo 7 puta više?
Šta su ti bjelosvjetski jevrejsko-zavjerenički izdajnici uzeli sebi za pravo? Ma, uvijek su radili protiv naše stvari! A zna se šta je naša stvar. Prvo, logično, najveća je, najduža i najdeblja. I dok smo se mi 621 godinu mučili, skrivali po šumama i gorama, koje nam je, eto, Bog dragi nekim čudom jedine ostavio, kao logističko taktičko sredstvo protiv mrskih nam neprijatelja, dekadentna i razvratna stoka je uživala u pljačkanju, bahaćenju, stvaranju muzeja, pozorišta, galerija, univerziteta. A, to nije bogougodno, samo da se zna.
Pa, nisu naši preci u permanentnom stanju hajdukovanja već 7 vijekova, da bi nam neki jevrejski klinac na Vikipediji, podmetao kukavičija informatička jaja. Mi imamo prava jaja, koja su, pogađate, najveća.
Ali pored jaja i naše stvari, imamo mi i upornost iščekivanja. Mi smo smislili onu ,,Strpljen-spašen”.
Evo, za nevjerne Tome, primjer 20. vijeka. Čekali smo da ti isti Turci odu kućama svojim u Anadoliju i odoše, prije no što je 20. stoljeće i zakucalo na vrata. Ali, uđe Švabo, majku mu. No, dobro. Na pajtonovskom fontu, šta su nam oni dobro donijeli? Osim pravne države, zakona, urbanizacije, vodovoda, katastra, kanalizacije, struje, pruga, mostova, zdravstva, prosvjete, ništa vrijedno pomena. A, i kad su odlazili, terminatorski su nam nagovijestili da će se vratiti.
I kako čovjek, Srbin, navikao na iščekivanje da uživa u Kraljevini SHS, kasnije u Jugokraljevini? Ljudi su po navici nastavili čekati. Anarhisti i socijalisti ukidanje Kraljevine nazadne, radikali veće ovlasti Srbije ponosne, a rojalisti više rojalizma, a manje populizma.
U to Švabo jope udarijo, krv mu njegovu! Svaki Srbin, koji drži do sebe, prebacio se na standby mod i u stanju hibernacije, eventualno pročetnikovao. Ali, kako uvijek ima kukolja, pobijediše oni od inicijative i partizanija zavlada.
A šta drugo raditi nego čekati. Čekali smo i dočekali. Banda crvena se sama od sebe urušila. Više mi niko nije mogao ograničiti moje Srbovanje! Štampali smo svoj novac, imali smo svoju vojsku, svog predsjednika & co. Sad da vidimo čija majka isvahansku vunu prede! Naše rođake koji su primili islam, logično, poslali smo na prevaspitavanje u Skandinaviju. Da im malo studen ulije čojstva.
A onda smo ponovo, čuvenim manevrom, lovac na E6, pobijedili u ratu koji smo izgubili. Moralna pobjeda je kao i na Kosovu polju bila naša. Šta raditi u tom trenutku? Naravno, mod-iščekivanje. Malo smo se pepelom, jel’, po glavi posipali, ali znali smo da je jutro blizu.
I došlo je. Mile iz rajzing! Pošten čovjek koji je ujedinio svo Srblje zapadno od Drine i istočno od Milvokija. Čovjek koji govori ono što misli i ne radi ono što je rekao. Čovjek koji može pričati, a bez da miče usne, probudio nam je volju za životom. Ličnost koja je konačno pomirila socijaliste i rojaliste, nacionaliste i internacionalnu Serbsku. Osoba sa vizijom.
On nam je objasnio da se nisu zajebali oni koji su stvarali Srpsku, osim ako nisu ostali u SDS-u. Sad nas nazadniji, mrskiji i bez razloga veći dio Obora može povući za našu stvar. A, ako bi nas u sadejstvu sa mrskom OHR-čizmom i povukao i ozlijedio, iščekivaćemo mi još i djelovati u NVO-ilegali!
Još da mi neko kaže da je Miloš-Žarko Laušević-Obilić izmišljen lik ili, ne daj Bože, šiptarski Kopilik, natrljaću ga našom stvarkom. Ma, jebeš tu Vikipediju, odoh ja na Google Earth, da me malo geografija smiri.