Stepen eksploatacije je toliko veliki da su dovedeni na rub biološkog opstanka i prijeti im totalno iskorjenjivanje. Bijesni su i frustrirani jer žive bez perspektive, sigurnosti, pa i osjećaja pripadnosti. Kriminalizovani političari, poslovni i medijski tajkuni, pseudointelektualci… beskrupulozno otimaju ne samo pare, nego i sistem vrijednosti, način mišljenja, presuđivanje o dobru i zlu…Mali broj bogatih ostalima, pred nosom, maše milionima, otvoreno vrijeđa i pljuje sve što je zaista ljudski vrijedno.
Već godinama Ti raspolažeš „našom kućom i kasom srpskom“ i uz malu pomoć prijatelja si je doveo na ivicu kolapsa. Počeo si populizmom i socijalnom retorikom, da bi polako krenuo putevima samovlašća, diktature i korupcije. Čak i tvoji dugogodišnji obožavaoci prelaze u tvoje kritičare i upozoravaju da si se previše osilio i zaboravio na ideale. Loše navike i pokvareni sistem, u kojem dominira poslušnost, su politiku isprostituisali da radi kao uhodani supermarket sa ljudima na policama i političarima kao monopolističkim dobavljačima. Podmitljivost umjesto poštenja, nepravda umjesto pravde, privatni umjesto društvenog interesa, sve je to, godinama hranjeno iznutra i predugo odobravano izvana, društvo pretvorilo u pravu manufakturu afera.
Nisam zaboravio, dan pred tvoje prvo ustoličenje, sjedili smo u Aragosti, jeli picu i pijuckali, a Nikola Guzijan te je intervjuisao za Banjalučke novine. Dopao mi se tvoj živopisni politički nastup, naročito verbalna spremnost za obračun sa ratnoprofiterskim bumbarima čije je bogatstvo nastalo kao posljedica „svetih ratova“ i u međuvremenu su postali toliko moćni da drže u šaci političare, sudstvo, carinu, poresku službu…Govorio si da nećeš mirno sjediti i prihvatiti sve drskiju urbanističku mafiju i lažljive političare koji su već počeli prodavati polja i brda, doline i parkove i prerastati u nadzemnu građevinsku silu.
Prođe vrijeme – nasta muk! Nema više Nikole, nema ni Aragoste, sve je manje parkova, još malo neće biti ni pice.
Prisjetih se da sam pice ja platio jer si Ti bio, po vlastitom priznanju, go ko lipa. Kritički nastrojena javnost i opozicija spekulišu da ni Ti nisi imun na zelene novčanice i da danas posjeduješ nemoralno bogatstvo. Svašta se priča i iskreno vjerujem da su to, u većini, smješna i šuplja naklapanja. Osim onoga da si svoju imperiju stvorio uzgajajući i prodavajući krompir, jer da se na krompiru može toliko obogatiti Glamoč bio bio ko San Marino, a ne poslednja vukojebina.
I dok Ti petljaš petlju oko Mahovljana, vucibatina je sve više, otimačina postaje sve beskrupuloznija, laži i podvale razaraju međuljudske komunikacije, a društvo koje prihvata laž kao oblik komunikacije srlja u ludilo. Svjesno ili nesvjesno daješ podršku manipulatorima i lovcima u mutnom, čiju globalnu sliku krase lopovluk i primitivizam. To su podgojeni trutovi koji su iznevjerili i opljačkali sopstveni narod, na brzinu sklopili pakt sa đavolom, kupe med i iza sebe ne ostavljaju ništa.
Umjesto da otreseš sa ramena lažove i neznalice, sve više ispoljavaš ličnu kapricioznost, neodmjerenost, često i osionost. Tvoj ton je svađalački, a stav arogantan i ucjenjivački, uporno se trudiš da pokažeš da postoji samo jedan san – onaj laktaški. Šansu tražiš u grupnim seansama, važno klimaš glavom nišaneći eventualne neistomišljenike i ideološke neprijatelje. Moralnu snagu vrijednosti si dobro natempirao, šatro si u odbrani srpstva i zahtjevaš „visok stepen jedinstva“ i još viši stepen „zabrinutosti za srpski narod“. To treba poštovati, ali malo mi se zgadi kada vidim da taj čisti nacionalizam pojedinci koriste za veliku i temeljitu pljačku. Ostaješ im još samo Ti, da markiraš njihovu licemjernost i da, kao što kaže profesor Živanović: „Slušamo svirku duvačkog orkestra gitarista“.
Čeka nas burno vrijeme, drama donošenja sudbonosnih odluka i period mučnih natezanja. Naslušaćemo se demokratskih recepata „zabrinute“ međunarodne zajednice, ali sva ta pamet nas neće bombardovati konačnim rješenjem. Moraš Ti da preuzmeš inicijativu i pokažeš da si čovjek koji se, kada preuzme posao Predsjednika svih predsjednika, trudi da ga uradi na najbolji mogući način.
Siguran sam da Ti, kada se probudiš i u ogledalu osmotriš sebe „visokog, lijepog i pametnog“, pomisliš da radiš ispravno, da si dobar čovjek, čak si, navodno i dobar košarkaš, ali je problem što mi debelo plaćamo tvoj entuzijazam.
Krajnje je vrijeme da vratiš Snježaninoj maćehi njeno ogledalce i suočiš se sa stvarnošću.
PS
Sve napisano nema blage veze sa predstojećim izborima jer Pokret za Banjaluku nema političku naklonost prema ovakvim političkim jebivjetrima i političkim klošarima na političkoj sceni. Smatramo da je ovoj zemlji potreban jedan Pokret za suzbijanje njihovog štetnog uticaja. I da živimo, makar malo, ljudski i dostojanstveno.
PSS
Nažalost, ne vjerujem da će tvoji i Kopanjini esnafski mediji reagovati i objaviti ovo pismo, jer ja sam, za razliku od vas, anonimni marginalac kome je ovo jedna od rijetkih prilika da izađe iz tmine nepostojanja. U svakom slučaju ja ću da kupim picu i posjedim malo, bez tebe, u parkiću kod Narodnog pozorišta, jer šuška se da tvoj Medicinar i slični gladni lešinari spremaju još jednu otimačinu javnog i tuđeg zemljišta. Svaka im je ideologija strana i neprijateljska, vjeruju jedino u ono što zagrizu i ono što im zvecka u džepu. Potkupili su i nebo i zemlju, izgubili selo, a nikada nisu pronašli grad.
Vojislav Erceg,
Predsjednik Pokreta za Banjaluku