Bio je to još jedan u nizu odvratnih rasističkih ispada kojima se
nogometni navijači na stadionima širom Hrvatske iživljavaju na mladom,
tamnoputom, igraču Istre, koji je u Pulu stigao iz Kameruna prije
nekoliko godina. I mislio je Henry Belle, kako kaže, da je stigao „u
normalnu zemlju“, u kojoj se takav fašizam više ne događa, i pita se „pa
zar je normalno da su to navijači iz metropole države koja bi uskoro
trebala postati članicom Evropske Unije?“
E moj Belle, postat će ona članicom EU zajedno sa svim svojim
kriminalcima koji vode nogometne klubove, zajedno sa ksenofobnom,
fašističkom populacijom kojoj je drukčija boja kože danas sjajan
nadomjestak za dojučerašnja drukčija krvna zrnca zbog kojih su
stradavali, i ne samo radi uvreda, toliki građani srpske nacionalnosti u
Hrvatskoj. Mladi Kamerunac slomio se pod verbalnom paljbom Dinamovih
navijača, jer je nepodnošljiva dreka tih majmuna u Puli bila tek
nastavak istog ksenofobnog iživljavanja u ostalim hrvatskim gradovima.
Gdje god zaigra Belle postaje meta, pa se ista svinjarija upravo
dogodila i u Splitu, gdje su navijači Hajduka, osokoljeni prethodnim
izostankom bilo kakve sankcije, jednako nesmiljeno vrijeđali mladog
Kamerunca.
Jest, bio je u napasti da napusti Hrvatsku, ali kaže: „Meni je
nogomet sve. Nemam oca i majku i ta je igra jedini izvor prihoda za moju
obitelj“. A ima Belle u siromašnom Kamerunu sestru i četiri brata koji
svi žive od njegova rada u Puli, jer im svaki mjesec šalje novac kako bi
se prehranili. Stoga njegov izbor između nogometa i trpljenja
divljačkih rasističkih uvreda u tobože civiliziranoj Hrvatskoj zapravo i
nije izbor. On će igrati i dalje, a majmuni s tribina i dalje će mu
slati poruke kako je on majmun, samo zato jer je tamne boje kože.
Naime, unatoč konstantnom rasizmu i nasilju na ovdašnjim stadionima,
nikada nijedna utakmica nije prekinuta, makar za to postoje sve zakonske
pretpostavke. Štoviše, fašističke poruke, poput bacanja banana
tamnoputim igračima, posve su normalne i policiji kojoj ne pada na pamet
intervenirati, isprazniti stadion, privesti degenerike…
Uostalom, o odnosu takozvane pravne države prema fašizmu na
stadionima i oko njih najbolje svjedoče dosadašnje sankcije: samo je,
naime, jedan klub, splitski Hajduk, kažnjen zbog rasizma, i to s
minimalnih 4 tisuće eura. Tim su iznosom, eto, procijenjene odvratne
rasističke uvrede upućene jednom tamnoputom igraču Hajduka.
Naravno da ni u Evropskoj Uniji stvari s rasizmom ne stoje puno
bolje. No on se na evropskim stadionima sankcionira ponešto drukčije, pa
je na primjer svojevremeno napadač Liverpoola Suarez kažnjen s osam
utakmica zabrane igranja i 40.000 tisuća funti zbog vrijeđanja
tamnoputog igrača iz Manchester Uniteda. Dakle zbog ispada identičnog
samo jednom u nizu onih kojima je kontinuirano izložen Henry Belle u
Hrvatskoj. I koji se međutim ni na koji način ne kažnjavaju. A opet,
kako i bi kad je već dva desteljeća isti čovjek na čelu Hrvatskog
nogometnog saveza i ukupne mafije koja vlada korumpiranim domaćim
klubovima, uz to i ideološki vođa raspojasanih fašističkih skupina
kojima je Kamerunac tek najnovija žrtva. Čovjek koji svoje fašističke
stavove iznosi otvoreno i bez ikakvog stida, pa se javno deklarira kao
zakleti ustaša.
„Pička im materina“, greškom je prije nekoliko godina ispalio u eter
taj Vlatko Marković, kao poruku novinarima koji su tražili njegov
komentar na mučni događaj kada je na jednom nogometnom turniru
14-godišnjem dječaku zabranjeno da nastupi za svoj klub. Zato jer je
Srbin! Branio je čelni čovjek ovdašnjeg nogometa taj gnusni postupak
riječima kako je to „turnir posvećen hrvatskim braniteljima i tu Srbin
ne može igrati“. Treba li nagađati kako se mogao osjećati taj dječak
izložen trijumfu šovinističke svijesti?
I tada su se, naravno, baš kao i danas, svi relevantni
faktori oglasili „ogorčeni događajem“, upozoravali kako je „takvo
iskazivanje nacionalne nesnošljivosti neprihvatljivo u demokratskoj
Hrvatskoj“… To je eto imalo biti i jest bilo dovoljno. Da bi sve ostalo
isto. A floskula o „apsolutnoj neprihvatljivosti“ rasističkog
iživljavanja nad malim hrvatskim Srbinom za sve je one koji su se
skrušeno skanjivali bila zapravo apsolutno prihvatljiva. Tim se slijedom
onda lako i radosno stiglo i do današnjih rasističkih nasrtaja na
mladog Kamerunca Bellea.
Pa je li netko ikada zatražio ostavku šefova klubova, sudaca ili tog
ostarjelog ustaše na čelu Nogometnog saveza koji izjavljuje kako je
Dinamo „najkatoličkiji klub u Evropi“, pa otuda valjda i „katolička“
mržnja njegovih navijača, a nerijetko i igrača, prema svakom nogometašu
druge nacionalnosti ili drukčije boje kože? Naravno da nije, jer taj je
Tuđmanov sljedbenik baš prava mjera decenijske ideološke povezanosti
politike i nogometa, pa onda i materijalne isplativosti te protuprirodne
veze. Stoga ostaje vidjeti hoće li nova vlast imati hrabrosti udaljiti
Markovića i čitav vrh nogometa iz sustava odlučivanja i vratiti tamo
gdje duhovno doista pripadaju. U mračni ambijent pivnice.
Mladina, 02.03.2012.