Visoki predstavnik Schmidt,
je, kažu, prolupao, nakon samo godinu dana komunikacije sa predstavnicima
bosanske političke vlastele. Kako li smo tek mi prolupali, nakon ovih trideset
godina, ašikovanja i šenlučenja s njima? Najstrašniji simptom tog našeg ludila
sadržan je u činjenici, da, za razliku od Schmidta, mi nemamo nikakvih
reakcija, nemamo izlijeva gnijeva, ne pokazujemo očaj, ne bunimo se, niti ozbiljnije
žalimo, ne podižemo tona, niti zvučimo prijeteći!
Visoki predstavnik, kao pravi
baštinik, njemačke kulturne i prije svega radne etike, nije mogao podnijeti
kontinuriani pritisak bosanske krilatice, životnog, egsistencijalnog i
esencijalnog mota: «nered, nerad i nedisciplina», kvadriranog vjekovnim
saburom, njegovanim kroz stoljeća služenja, klimanja glavama i puzanja,
pristajanja na sve, pa i na to da se «da guice», samo da se ne talasa, odnosno
«ne puca»! Niko, očito , «visokog» nije pripremio na brutalne sado- mazo
rituale i kilometarske predizborne «voziće» nacija, koje se kunu u
tradicionalnu obitelj i još tradicionalnije vrijednosti! Ko bi rekao, da je
tolika frekvencija ljubitelja sodomije kod najvećih mrzitelja LGBT zajednice u
Europi! Historijska je pak činjenica, kako nama «pederluk» ne smeta, ako je
plaćen, već samo ukoliko je to onaj prizemni, banalni, iz ljubavi!
Vjerujem, kako se «visoki»
nije uspio snaći, ne stoga što je neprilagodljiv, već stoga, što je svoju ulogu
shvatio odveć ozbiljno. Slomilo ga je to, što je tragao za bilo kakvim smislom,
za tračkom logike i zdravog razuma, za ključem što vodi ka razumijevanju koda.
Nisu svi nerazumljivi tekstovi kodirani dragi moj «visoki». «Vojničev
manuskript» je dobar primjer toga kako se iza slova, skica i crteža ne mora
nalaziti smisao. Ako za Vojničev tekst i postoji neka sumnja, kako možda želi
nešto poručiti kroz vijekove tišine, za bosanski kript zasigurno ne postoji
logičan i smislen odraz, niti tumačenje! Našeg «visokog» su pokopala njegova
očekivanja, i to ne visoka, već bilo kakva i od bilo koga u psihotičnim
odnošenjima sa glavama nacija, njihovim «prknima» i spolovilima! Čovjek je,
čini se došao, da nešto radi, da nešto uradi. Ne da vrti proces, već da ga
privede nekom koncu. E, tu mu je, već na startu, bio kraj!
Trebalo mu je, da nije tako
isključiv u svojim perfekcionističkim motivima, već na prvu informaciju biti
jasno gdje je stigao. Šta je trebalo zaključiti iz činjenice da najbolja
plivačica ove države, pripreme radi u kadi ili ako ima sreće, u posuđenom
bazenu na puhanje? Čemu se nadao, Schmidt, kada je čuo, kako tu istu šampionku
plivanja, zovu našom, a sve njene sunarodnjake četnicima! Kakvoj se poenti
nadao od onih, koji tri decenije nisu stišali ratni poklić? Gdje je mislio da
vode te povorke sujevjernih, što su padale na koljena pred Torabijem i bocu
«blagosiljane» vodice grlili, kao Eskulapov štap! U strašnoj je zabuni
«visoki», kad misli kako je problem u političarima, a ne u rulji, što im
klikče! Bojazan za njegovo mentalno zdravlje je to veća što su naivnija
rješenja koja on nudi. Umjesto da vidi, kako je sve u Bosni tajni dogovor
skriven iza maski sukoba i zveckanja oružja, on slijepo poziva na dijalog,
ubjeđen u postojanje konflikta i nerazumijevanja među sugovornicima!
Pitam se da li će, ako se
napravi bazen u Mostaru, za Lanu, prije nego ona ode u penziju, na to otvaranje
doći pravoslavni pop ili katolički fratri ili kakav hodža, ili će otvorenje
posvetiti sve trojica, kako bi svi vjersko- konstitutivni mogli bez bojazni
koristiti bazen, posredništvom crkvenim odobren od samog Stvoritelja. Valjda
pri tome neće doći do zabune, pa da Jedini satre u ognju taj potencijalni hram lažnom
Posejdonu!
Da je ovo neka sretnija
priča, tad bi «visoki» uzeo za ruku Lanu u njenim crvenim cipelicama, pa je
balonom odnio u Kanzas, daleko od zlih vještica i njihovih slijepih podanika,
da tamo pliva u nekim savršenim bazenima, sa vodom u koju nije puhao niti
Torabi, niti sveta trojica!
p.s.
Draga Lana, je.o državu,
himnu i zastave, plivaj dijete za sebe! Ti nisi ničija i nemaš nacije! Tvoja je
nacija plivačka, europska a vjerujem uskoro, svjetska i rekorderska! Ne plivaj
za pobjedu, ne plivaj za rezultat, već stoga, što si to ti! Plivaj za plivanje,
jer ne znaš drugačije!
Ne okreći se Lana, kada odeš
iz ove zemlje Oza, jer nas niko, pa ni ti, ne možeš spasiti. Mi smo sami sebe
prokleli, sami sebi sudbinu i propast zapečatili. Mi smo zaslužili, tako kako
smo odabrali. Nas je tornado rata u Oz donio, tornado u koji smo svi puhali,
najjače što smo znali i umjeli! A ti, ti si se samo u tom tornadu rodila i on
nije tvoje mjesto, niti tvoja sudbina!
Kad budeš odlazila povedi sa
sobom i čika «visokog», dok ga nije strefila srčika!