Moralno zgražanje najbolje je sredstvo protiv moralnog
zgražanja i moralne zgroženosti, posebno kada su oni potpuno nerazumni.
Finska premijerka Sanna Marin bila je
predmet gotovo opsesivnog moralnog zgražanja proteklih desetak dana.
Marin je pjevala i plesala na privatnoj zabavi, netko je to snimio i
snimku objavio. Dio javnosti zaključio je da je to što 36-godišnja
premijerka radi grozno, da bi u svemu tome, osim pjevanja i plesanja,
moglo biti i kakvih ilegalnih supstanci obično bijele boje. I ne samo da
je pjevala i plesala, nego je to činila s poznatim finskim umjetnicima i
utjecajnicima (po domaći, influenserima) i nakon toga još otišla u dva bara, a u njima se možda nešto i popilo.
Neviđeni neskandal nije se ni primirio, Marin je objavila da će
se ipak testirati na droge i javno objaviti nalaz (i jest, učinila je
to, i nije se drogirala), a nju je već sustigao drugi, još veći i
moralno zgroženiji. Marin, inače žena u braku, plesala je s finskim
glazbenikom Olavijem Uusivirtom. I s
Uusivirtom je ta udana žena snimljena, i ta je snimka prikazana,
obaviješteni smo i da je Uusivirto tri godine stariji od Marin, ali to
nije sve: Marin i Uusivirto se povremeno dodiraju ramenima i bokovima, a
glazbenik se nakratko nagnuo naprijed kao da joj želi nešto kazati
(šapnuti?) na uho ili, kako su navodili premijerkini kritičari i
politički protivnici, kao da joj želi poljubiti vrat. Tu su stvari
otišle već predaleko, jer bit će da nitko ne može udanoj premijerki u
Finskoj šaptati na uho ili ljubiti vrat (osim, valjda, njenog supruga), a
da to ne izazove ozbiljnu političku krizu.
Premijerka je sazvala konferenciju za novinare ne bi li naciji
objasnila što radi i kako se ponaša u privatnom životu, a da pritom
uopće ne krši zakone. Samoponižavajuće je kazala da se ne sjeća je li je
Uusivirta poljubio u vrat, i ona je pogledala snimku i zaključila da
joj glazbenik nešto govori. I Uusivirta je komentirao snimku, zaključio
da javnost mnogo nagađa o prirodi njegovog i premijerkinog odnosa, a oni
su samo prijatelji i među njima se nije dogodilo ništa neprimjereno.
Inače, uopće nije jasno što bi to bilo “neprimjereno” i što to
“neprimjereno” sadržajno znači. Snimkama kao da nema kraja: pojavila se
snimka na kojoj Marin pleše s prijateljicom te snimka sa zabave u
rezidenciji na kojoj su dvije obnažene žene.
Bezazlene snimke podijelile su naciju. Mnoge su Finkinje pohrlile
u pomoć Marin objavljujući snimke na kojima one plešu i pjevaju.
Pridružile su im se i Dankinje, podrška Marin nije izostala, baš kao ni
kritika, a kritizirana je, podsjetimo, zato što se zabavljala ne čineći
pritom ništa nelegalno, pa ni štetno.
Sanna Marin u domaćim je, ovdašnjim medijima prije nepuna dva mjeseca hvaljena kao europska najcool
premijerka. Ne samo da je mlada (a to je posljednjih godina moda u
politici da se mora biti mlad jer se to smatra apriornim uvjetom
uspješnosti i kvalitete), ne samo da je napredna, nego svoju naprednost
dokazuje i ležernošću, pa na koncert na Ruisrock festivalu dolazi
ležerno odjevena: u kratkim hlačicama, kožnoj jakni i čizmama. Nakratko
je postala heroina domaćih medija, a na prvi spomen (nepostojećeg)
kokaina i privatnog lumpanja postala je puki objekt o kojem se više ne
piše s divljenjem nečem navodno jako cool (tome da mladi ljudi idu na
rock koncerte, a da pritom nisu odjeveni kao da im se uručuje Nobelova
nagrada), nego se samo hladno spominje njeno čudno ponašanje i navodna
kriza koju je time izazvala. Sve to začinjeno je sumnjom u njenu bračnu
čestitost. Finska premijerka danima je napadana doslovce zbog ničega,
iako nije da u Finskoj ne nedostaje tema, mogu početi sa sve višom
cijenom električne energije.
Slučaj Marin zorno pokazuje koliko je konzervativna revolucija
uzela maha i koliko se nastoji odrediti kako se privatno ponašati, a ako
se netko ne ponaša u skladu s očekivanjima trebala bi uslijediti
penalizacija. A što se tiče onih koji se zgražaju zbog pjevanja i
plesanja na privatnoj zabavi, tek na znanje da se tome protive i
talibani.