Slučajno, onako
na margini dana, koji je po nekima obilježilo usvajanje Budžeta BiH, a po meni
definitivno pokušaj početka kraja Picinog parka, odlučih se provozati biciklom baš na tu
lokaciju, jer sam zakasnio danas u 18.00 na mirni protest građana, zauzet
dadiljanjem prehlađenog djeteta .
I nije mi neko opravdanje, pomislio sam oko
18.15, jer dijete ima ko dadiljati, ali ga neće imati ko odvesti u park da se
igra već sutra. Doduše, imaće ko, ali neće imati gdje. Kako da mu objasnim da
poslije zajedničkog odlaska u banku neće moći vise trčati i šutati
maslačke zelenom livadom, vec će mi se obratiti dječijim upitom:
Tata, a šta ce
ovdje ovolike dizalice I bageri.
E, tačno, sine, šta ce ovdje ovolike dizalice I bageri.
Možda bi mi sve
ostalo nejasno, da nisam imao sreću da na licu mjesta iza 19.00 zateknem
investitora i grupicu gradjana, u svakakvom, samo ne prijateljskom razgovoru.
Objašnjavao je njima investitor, okružen nekolicinom mladića zašto i kako će on
ovdje graditi zgradetinu. Da ne bih prepričavao, nastaviću dalje upravnim
govorom. I, mada mi je profesija da
pišem I vežem, prepustiću da svi sami
shvate poruku
GRADJANI:
Gospodine, mi necemo dozvoliti da se
ovaj park uništi.
INVESTITOR : To Ste malo zakasnili, trebali ste ranije o
tome misliti.
GRADJANI: Mi
nismo znali šta se sprema, dok nismo vidjeli ogradu.
INVESTITOR : Gospodo, vi mozete imati problema zbog ovoga,
više nego ja. Svi vi ste danas uslikani, bas svi.
GRADJANI: Da li
je to prijetnja , gospodine?
INVESTITOR : Ma, ne, ja vas neću ni prstom
dotaći……
GRADJANI: Mi,
gospodine nemamo problema s vama, nego sa onim ko je dozvolio da se uništi park
i mi to nećemo dozvoliti. Mi, naši roditelji, proveli smo ovdje mladost, prvi
put se zaljubili, ne damo ga .
INVESTITOR : I ja sam ovdje odrastao, I ako iko ima pravo da
ovdje gradi i to uzme, to sam ja.
GRADJANI: Ma,
poslije ove vaše izjave ne vrijedi da vise razgovaramo
INVESTITOR : Ovo
je moje i ja mogu za uši da vas izbacim odavde, ovo je privatan posjed.
GRADJANI: Nema
problema, sutra ćemo protestvovati van ograda, koje ste podigli.
INVESTITOR : Vi meni pravite problema, ovdje ću ja da
dovedem velike investiture, najpoznatiji španski butik, mozda ćes baš ti momak
dobiti posao ovdje. A, šta vi radite,
tjerate mi investiture, svaki dan me zovu I pitaju šta se to dešava.
Nakon ovog
razgovora investitor je otišao u obližnji kafić, jer mu je desetke puta prije
toga zvonio mobilni telefon, a grupica gradjana, u nevjerici je ostala stajati
van ograde zidina.
Sjetio sam se tad
jedne Ajle iz srednje škole. Kada sam je, onomad, prvi put poljubio na ovom
mjestu, zaneseno dječije mi je šapnula: ovdje ćemo se ljubiti i za 50 godina.
Nisam je vidio
vec dvadesetak godina, niti vjerujem da bi mi sadašnja supruga dozvolila da se
za dvije decenije ljubim sa Ajlom, ali mi je danas obješen kamen na srce, kamen
koji samo upozorava na uništavačku politiku vladara, koji grad, zelene
površine, tradiciju svaki dan sakate iznova. Mislim da je vrijeme da im se
stane na put, sad ili nikad.