Naučnike to dugo zbunjuje. Dok se velika većina organizama razvija sa
malim mozgom ili čak i bez njega, ljudi su odlučili da djelimično
žrtvuju tjelesni rast kako bi dobili više cerebralnog kapaciteta. Sada je
napokon otkriveno zašto je to tako.
Ljudski mozak, sugerišu
naučnici, proširio se uglavnom kao odgovor na stres koji je našu vrstu u
njenim počecima prisiljavao na inovativna rješenja u potrazi za hranom i
skloništem i na prenošenje naučenih lekcija potomcima.
Škotski naučnici su, u časopisu Nature,
objavili rad koji je dovodi u pitanje popularnu teoriju da se naš
misleći organ razvio pošto su društvene interakcije među ljudima
postajale sve složenije. Oni misle da je zapravo suprotno.
“Naši rezultati su intrigantni jer sugerišu da su neki aspekti
složenijih društvenih odnosa vjerovatnije posljedica, a ne uzrok velikog
mozga”, rekao je jedan od autora istraživanja Mauricio Gonzales – Forero
sa škotskog univerziteta Sent Endrijus.
“Njegova veličina je
vjerovatno proizašla iz rješavanja problema na koje su ljudi nailazili u
prirodi, a ne iz izgradnje društva”, dodao je on.
Mozak modernog čovjeka tri puta je veći od onog kojim se dičio naš majmunoliki predak – australopitekus.
Ali “hranjenje” tako velikog mozga ljude je koštalo sporog tjelesnog
rasta u djetinjstvu. Ljudski potomci, naime, mnogo su duže zavisni od
svojih roditelja i mnogo su ranjiviji nego što je to slučaj sa drugim
životinjama.
Veza između veličine mozga i kulture
Ranija istraživanja otkrila su vezu između veličine mozga vrsta i
složenih socijalnih struktura, koje se opisuju i kao “kultura”. Ali
nijedna do sada nije uspjela da zaključi da li su ti činioci podstakli
rast mozga ili su bili njihova posljedica.
Škotski naučnici su
razvili matematički model kojim su nastojali da utvrde imaju li ekološki
i društveni problemi merljivi uticaj na razvoj mozga i ako imaju,
koliko.
Modeli “mozgova” bili su suočeni sa ekološkim
izazovima, poput pronalaska lovine na teškom terenu i u lošim vremenskim
uslovima, čuvanja hrane od kvarenja na vrućini ili skladištenja vode za
vrijeme suše.
Pred modele su bili postavljeni i razni društveni
izazovi kako bi se ispitalo koliko saradnja i kompetitivnost utiču na
razvoj mozga.
Zanimljivo, saradnja je bila povezana sa
smanjenjem veličine mozga, kažu naučnici, vjerovatno zato što su
pojedinci mogli da se oslone na zajedničke resurse i da uštede energiju.
“Po našim rezultatima, teški ekološki problemi izazivali su
širenje mozga, a društveni zahtijevi nisu”, rekao je Gonzales – Forero.
Ali budući da i druge vrste nailaze na izazove u prirodi, zašto je onda
ljudski mozak jedini tako porastao? To je vjerovatno zbog kulture,
odnosno sposobnosti da vještine nauče od drugih, umjesto da sve otkrivaju
sami.
“Zbog toga, naša studija sugeriše da je interakcija
teških problema u prirodi i kulture zaslužna za ovakvu veličinu mozga”,
naglasio je Gonzales – Forero.