Nije dugo trebalo da i najveći grad Republike Srpske postane poprište ulične tuče u kojoj je krajnji ishod izmijenjen lični opis i za dlaku izbjegnuta smrt.
Naime, Banjalučanin Vladimir Orašanin, ujedno i student treće godine informatike u Beču, za dlaku je izbjegao smrt kada su ga tokom vikenda pretukla trojica “zaljubljenika” u plemeniti sport, čitaj – boks, čija je parola, kakve li ironije – “Snaga nije nasilje”.
Došao je ovaj mladić u Banjaluku nakon tri mjeseca, kako bi proslavio petogodišnjicu mature, a na kraju je završio na banjalučkoj hirurgiji.
I dok iz policije nije bilo zvaničnog saopštenja, ni četiri dana nakon događaja, novinari su zamoljeni da se ne petljaju u istragu koja je u toku, kako je ne bi ugrozili.
Stotine stranica i komentara već su ispisani u regionu i BiH na ovu temu, ali nema koristi, sve dok za premlaćivanje iz čista mira i nanošenje teških povreda ne budu izricane zatvorske kazne, a ne uslovne. Šta tek reći kada vas premlate bokseri, mislim da bi ovo trebalo da bude poseban član u istom zakonu.
Ne daj bože da pravdu u svoje ruke jednog dana uzme roditelj, revoltiran zbog loših zakona, spore policije ili nečeg trećeg. Revoltiran zbog toga što je svoje dijete odgajao po “PS-u”, a onda ga je neki nasilnik iz hira premlatio na ulici.
Kažem ne daj bože zbog toga što će taj isti zakon daleko strože kazniti tog roditelja nego nasilnika koji mu je unakazio dijete.
Ovako roditeljima ostaje da svojoj djeci od malih nogu više ne govore “nemoj se tući, to je loše”, već naprotiv, “vrati duplo jače ako te udare, jer ćeš u protivnom biti mrtav”.
Nažalost, takvu nam poruku šalju oni kojima ovakve stvari treba da budu prioritet u prevenciji.
Tekst preuzet iz Nezavisnih novina