Četvrtak, 10. 12. 2009
Uhapsilo danas Jozu Banovića, štelio profesorima studentkinje da ih ovi natežu. Hm… Je li ovo bilo politički nekorektno? Dobro onda. Jozo B. uhapšen jer je profesorima Pravnog Fakulteta pružao seksualne usluge… Ma nije ni to. J. Banović uhapšen jer je studentkinje Pravnog Fakulteta u Sarajevu podvodio Profesorima Pravnog fakulteta u Sarajevu. Hm, to je sarajevski problem, što bi se mi miješali u unutrašnje stvari Sarajeva? Je li to onaj fakultet u kojem radi jedan od najvećih bh moralista, profesor Zdravko Grebo? Nisam ga čuo kako govori o natez… Pardon, nemoralnim aktivnostima profesori – studentkinje. I ko kaže da u BiH niko nikog ne j… Pardon. Ipak, pitam se je li to u Sarajevu fakultet ili fukultet. Kreće voz Sarajevo – Beograd. Nemreš belivit! Jesmo li se za to borili? Još ko ide iz Zagreba za Bg, prvo se navoza u vlaku do RS i FBiH pa se navlači u vozu kroz Srbiju. Pa neka kažu da u Ex- Yu niko nikog ne… Znate već.
Petak, 11. 12. 2009
BiH, kažu, preuzima kontrolu nad svojim nebom. Kako, molim? Pa ni zemlja nije pod kontolom. Mislim da se radi o metafori? Pošto su vjerske vođe tako uticajni, mogu sami odrediti ko će na Nebo a ko dole, da ga Onaj Čije Se Ime Ne Spominje a nije Kinez bocka po debelom mesu trozubim ostvama, ne treba konsultovat Allah Dž. Š. ili Isusa i ćaću mu, mogu to Reis, Patrijarh i Kardinal odredit sami, svaki za svoje stado. Na granici na prelazu Rača, uhvaćen švercer viagre. Sreća pa nije progutao sve pilule da uništi dokaze, mogla je policija na svojim guzicama osjetiti kako boli bosanska ljubav.
Subota, 12. 12. 2009
Vidi, poklopili se brojevi! Neko misli na mene. U znak ljubavi prema prijateljskom Afganistanu, BiH poslala 50-ak haubica, neka im se nađe. Nek’ se vidi da je BiH zemlja begova i da ima svega! Nije beg cicija. I ljudi se tu nađe za Afganistan, kad mogu i ha-ubice, što ne bi i insani? Neka idu, ko će kome ako ne svoj svome pomoći. Hm, kad bi neko donio odande kojeg štenca afganistanskog hrta i pokloni jednog meni, pa da i ja vidim zašto plaćamo porez. Nego ništa. Nada. Zero. Null. Jasmin u Afganistan, Jasmin iz Afganistana. Još se može i ne vratit, ne daj Bože. Na Goloj planini, ekipi koja je snimala film „Neprijatelj“, ogolilo auto. Jamilo sve što se dalo jamit i još ponešto. N. N. Neprijatelj digao vrata, motor, mjenjač, prednji i zadnji trap i ponešto u sredini. Ne znam, pa pitam, šta je onda ostalo? Hm, najlakše bi bilo reći da je nad autom izvršena privatizacija.
Nedjelja, 13. 12. 2009
Abdurahman Mujanović, 1930 godište, umro, prebacilo ga iz Irana u Bosnu. Pitate se zašto? I ja, ali mi se ne da čitat dalje i raspitivat se. Nit što je umro, nit’ što ga prte za Bosnu nit’. Što bi rek'o naš narod, imam polnu bolest. Zaboli me.Nije mi jasno što nas dave ovim mrtvim starcem, makar i radio na novom iranskom tenku, kad kući već imamo epidemiju u kojoj svaki dan umiru ljudi koji žive oko nas, ko da pilići umiru. Spikeri na Tv spominju mrtve od H1N1 kao da su iz i u Nagorno Karabahu! Pa, više sam emocija viđao kad su spominjali one beduine iz Pojasa Gaze kad su ih Ćifuti iz Izraela nagarili! ‘Bem ti miša šarenog!!! Ne mogu vjerovat da su nam i mrtvi Palestinci vrijedniji od građana ovog. Hm, ove evropske Palestine.
Ponedjeljak, 14. 12. 2009
Stara pedofilčina u Banjaluci naganjala curice pa ga strpalo u zatvor. Kandidati za hrvatskog precjednika lažu Hercegovce i Bosance, one najmalobrojnije i najpreglasavanije, da će paziti na njih ako im daju svoj glas. Ja volim slagat’, ali što oni vole, to je za priču. Iz Doboja nesretici i zakinuti, pješke pošli u Banjaluku, po zrno pravde. Na vlastitim tabanima, s jednom konjskom snagom u nogama. Bez audija i mercedesa, ne znam dokle će. Samo unutar audija i mercedesa ima pravde, za suvozače i vožene. Vozači su uglavnom rodbina, nađe se koja mrva i za njih. U Sarajevu opet neki šupljak o toleranciji i dijalogu, sa neizostavnim akterima, ne mogu više to ni gledat ni slušat. Vojnik o skračenju, kurva o poštenju, Sarajevo o toleranciji. Dokle više!? Hm, u poređenju s ovim šupljakom, onaj posthumni put Abdurahmanov mi se čini jako interesantnim. Rahmet mu lijepoj duši i lahka mu crna zemlja bosanska u koju je, nadam se, već u miru i rahatluku spušten. Kad vidim ove žive, mogu samo reć da je bio jedan fini i hairli insan, neka mu dobri Allah Dž. Š. udijeli rahmet vječni. Spasio se čovjek što se živ nije vratio iz ipak donekle demokratskog i multietičnog Irana.
Utorak, 15. 12. 2009
Najzad vijest koja me je obradovala. Ne ide naša vojska u Afganistan tek tako, bez obuke i pripreme. I ako koji zagine, put na nebesa mu je koliko – toliko siguran. Ostvarena je značajna saradnja sa ionako već prijateljskom Saudijskom Arabijom. Kaže ‘vako:
Istaknuta je potreba suradnje između Generalne uprave za vjerska pitanja pri oružanim snagama Kraljevine Saudijske Arabije i Vjerske službe u Ministarstvu obrane BiH, posebno u domeni edukacije kadrova i razmjene iskustava u funkcioniranju ovog segmenta u sustavima obrane dviju država, priopćeno je iz Ministarstva obrane BiH.
Pa kako čovjek da ne bude sretan i da ne zaplaće od puste sreće što ima ovakvu vojsku? Kažem ja, zemlja koja ima ovakvu vojsku i ministra odbrane kakav je Selmo Cikotić, ne treba da brine za svoju budućnost. Kao što ni oni bez djece ne moraju brinuti za svoju djecu.
Srijeda, 16. 12. 2009
Nešto nevažnih ljudi i danas umrlo od gripe. Možda ima i neki Abdurahman, neki od nevažnih preminulih Abdurahmana, onih koji ni živi ne lete iz Irana u Bosnu. Jedan leš, prilično nevažan, čak još neidentifikovan, pronađen u Lašvi. Ne znam zove li se Abdurahman. Izvjesna otpravnica poslova, neka Amira, u beogradskoj bh ambasadi maltene tretira zaposlene u istoj. Pa, moja Amira, zar ti treba agresorska teritorija da maltretiraš zemljake? Sram te bilo! Gdje ti je tolerancija? Čim pređe Drinu, ode i merhametluk, otvrdne mehka duša bosanska. Faruk Alagić ubio komšiju cjepanicom. Ne znam je li policija ušla u trag nervoznom Faretu preko serijskog broja cjepanice ili preko svjedoka i posrednih tragova. Danas je zadnji dan 1930-e hidžretske godine. Sretna Hidžretska 1931 svima koji je slave. Hm, da, danas mi je rođendan. Ali, neću vas gnjaviti time. Živ sam, nisam u Iranu i ne zovem se Abdurahman.