Migracije su utkane u samu strukturu skoro svih društava. Danas, više od 280 miliona ljudi – čak 3,6% svjetske populacije – živi u zemljama u kojima nisu rođeni.
Uprkos svojoj složenoj prirodi, migracije se često dovode u vezu s krizama i očajem. Ovakav prikaz, pojačan medijskim i javnim diskursom, može potaknuti strahove i podjele, dok javnost lišava bitne istine: da su migracije trajni put naprijed u težnji čovječanstva za napretkom.
U Bosni i Hercegovini, zajednice koje su domaćini ljudima u pokretu, upoznale su se i stekle razumijevanje za priče migranata, obraćajući im se izravno – upoznavajući njihova imena, njihova iskustva i njihove snove. Ove razmjene mogu iz temelja promijeniti način na koji zajednice percipiraju migrante, rušeći barijere i pomažući u izgradnji mostova.
Kako bi potaknuli razgovore o višestrukim aspektima migracija u Bosni i Hercegovini, IOM je domaćin izložbe u Sarajevu koja kroz postavku 22 siluete u prirodnoj veličini priča hrabre priče o osobama koja su migrirale u, ili iz zemlje kroz razne vremenske periode.
Uzmimo, na primjer, Bohuslavu Keckovu, prvu češku liječnicu koja se 1893. godine doselila u Mostar i dala nemjerljiv doprinos zdravlju žena i njihovom obrazovanju u Hercegovini. Ili, primjer Ozana koji je 2019. došao Iraka, zaljubio se, oženio, zasnovao obitelj i pronašao sreću u Sarajevu – sada je frizer na Baščaršiji.
Kroz lične portrete i priče koje ilustriraju putovanja migranata, izložba nas poziva na razmišljanje o ljudskoj otpornosti i težnjama za boljom budućnošću. Ove priče o muškarcima, ženama i djeci pomažu nam preoblikovati način na koji doživljavamo migrante i kako su njihove priče suštinski povezane s našima.
Tokom 1990-ih, mnogi ljudi s ovih prostora bili su prisiljeni otići u potrazi za sigurnošću i dostojanstvom. Odjeci tih iskustava odzvanjaju pričama onih koji danas kreću na opasna putovanja i prolaze kroz Bosnu i Hercegovinu i zapadni Balkan. IOM procjenjuje da gotovo jedna trećina onih koji trenutno prolaze Zapadnim Balkanom ima neku vrstu ranjivosti, a u tu grupu ranjivih spadaju i djeca bez pratnje i razdvojena djeca, trudnice koje putuju same ili s malom djecom, žrtve trgovine ljudima, LGBTQI+ migranti kao i osobe s ozbiljnim medicinskim stanjima[1].
Povezivanjem na ljudskom nivou sa putovanjem svakog migranta, možemo prevazići strah i izgraditi empatiju, razumijevanje i međusobno poštovanje. Svaka silueta prikazuje naše zajedničke vrijednosti i poziva da razmišljamo o stvarima koje dijelimo s pričama migranata koji prolaze danas, kao i sa ljudima koji su nekoć napustili ovo područje u potrazi za sigurnošću.
Zapadni Balkan je oduvijek bio na raskrsnici različitih kultura i pokreta. To je vidljivo u arhitekturi, kulturi i tradiciji, i svojevrstan je podsjetnik na činjenicu da su migracije sastavni dio ljudske historije i snaga koja pokreće napredak i inovacije.
Kao i mnoge druge zemlje u južnoj i istočnoj Evropi, Bosna i Hercegovina prolazi kroz brzu demografsku tranziciju, s predviđenim demografskim padom od 29 % do 2050. godine u usporedbi s 1989. godinom[2]. Uzimajući u obzir ove izazove, migracije bi također mogle biti percepirane kao jedno od rješenja za izazove sutrašnjice.
Osim potrebe za međunarodnom zaštitom, mnogi migranti sa sobom donose vještine i iskustvo koje može biti korisno na tržištu rada u zemljama odredišta. Na primjer, mnogi migranti u tranzitu imaju radno iskustvo u sektorima za kojima postoji velika potražnja u Bosni i Hercegovini, kao što su ugostiteljstvo i turizam (12%), građevinarstvo i inženjering (11%), zdravstvo (8%), te poslovanje i administracija (8% )[3].
Narativi o migraciji također bi trebali sadržavati i priče hiljada ambicioznih stručnjaka iz Bosne i Hercegovine koji migriraju u druge zemlje u potrazi za boljim prilikama. Osim značajnog doprinosa bruto domaćem proizvodu putem novčanih doznaka[4], mobilnost ima transformativni učinak na stjecanje vještina, znanja, trgovinu i ulaganja u regiji.
Migracija se ne odnosi samo na kretanje ljudi; radi se o mogućnostima koje migracije donose sa sobom. Riječ je o potencijalu za rast, obnovu i zajednički prosperitet. U pričama ovih migranata vidimo odraze vlastite prošlosti, vlastitih borbi i vlastitih nada za budućnost. A u prihvaćanju ovih priča nalazimo snagu za izgradnju inkluzivnijeg i humanijeg svijeta.