SUTKINJA Ivana Kršul, nakon što je Balenovićku proglasila krivom za klevetanje Linića, Nacional za klevetanje Pašalića, i mene je proglasila krivim za klevetanje Žužula.
Usprkos tome što su na sudu jasno izneseni dokazi, uključujući bankovne izvatke Žužulovih, koji dokazuju da su u isto vrijeme kad je Vlada napravila nesvakidašnju povlasticu Žužulovom rođaku Karinu, Žužulu od Karina počele sjedati Karinove uplate.
Nebitno, ocijenila je sutkinja. To nije dokaz da je primio mito.
Za sutkinju dokaz nije bila niti prvotna izjava Žužula “Uplata od Karina nije bilo, dakle nije bilo ni mita”, iako je dan nakon takve Žužulove izjave crno na bijelo dokumentom dokazano kako je uplata bilo. Parafrazirajući Žužula, “uplata od Karina je bilo, dakle bilo je i mita”.
Niti to za “nazovi Kršul radi klevete” sutkinji nije bio dovoljan dokaz da su osnove za izjavu “Žužul je primio mito” postojale u mjeri u kojoj uopće mogu postojati.
Od Karadžića do Žužula
Ključni svjedok optužbe bio je izvjesni Igor Kolovrat. Radi se o samozvanom novinaru, preprodavaču sado-mazo opreme i čovjeku koji je odležao u zatvoru zbog posjedovanja heroina, a koji se u desetak navrata nudio da radi za mene, na Indexu i u 24sata.
Dugo sam s tadašnjim urednicima u 24sata prepričavao anegdotu sa sastanka s Kolovratom, gdje nam je predstavljao jednu od svojih velikih priča. Čovjek je naime tvrdio da je u Bosni lovio Karadžića, ali mu je izmakao za dlaku jer mu je pukla getriba. Ovo nije karikiranje, pouzdani svjedok Kolovrat upravo je takvu priču nudio.
Negdje tri mjeseca nakon što je započela cijela priča sa Žužulom, Kolovrat je meni i Globusu nudio neku reportažu iz Imotskog, koja je navodno dokazivala kako Žužul nije kriv. Kako se radilo o hrpi nepovezanog smeća, nitko Kolovratu taj članak nije htio objaviti.
Kako se zbog spomenute getribe nije uspio proslaviti hvatanjem Karadžića, Kolovrat je svoju priliku za medijskom slavom pronašao u mom sporu sa Žužulom, te im se ponudio za svjedoka.
Takvog svjedoka Kolovrata sutkinja je uvažila kao vjerodostojnog, dapače ključnog, svjedoka. Treba međutim reći da je čak i taj Kolovrat, takav takav kakav je, na suđenju jasno rekao kako se razgovor sa mnom odvio tri mjeseca nakon moje izjave da je Žužul primio mito.
Gdje je puklo
Mirno sam sjedio i dok sutkinja mom odvjetniku nije dozvoljavala da iznese završnu riječ, mirno sam sjedio i kad nije dozvoljavala da se pribave davno zatraženi bankovni izvaci Žužulovih iz 2005, mirno sam sjedio i kad je rekla da sam “kriv”, no u jednom trenutku postalo je previše.
“Iako vas je Igor Kolovrat upozorio da članak nije istinit, vi ste svejedno objavili članak” – započela je sutkinja obrazlaganje presude.
U trenutku kad sam shvatio da sutkinja ne samo da nije uvažila iznesene dokaze, već puno strašnije – nije niti pročitala spis, ja sam je prekinuo i upitao “O čemu vi pričate, pa to se dogodilo tri mjeseca nakon moje izjave?”
Sutkinja me upozorila da ne prekidam njeno izlaganje, jer jebo činjenice kad trbuhozborac Žužul ima svoje za izdiktirat kroz njena usta. Da, ja sam joj nakon toga rekao da ne poštujem niti Žužulove niti nju. Tada sam izbačen iz sudnice.
Iako nisam ni zatvorski ni novčano kažnjen, ne pada mi na pamet prihvatiti simboličnu presudu. Da je u pitanju novac, davno bih prihvatio Žužulovu ponudu za mirenjem. Idemo dalje, do krajnje instance ako treba na kojoj ćemo dokazati da se nije radilo o kleveti. A paralelno ćemo dalje raditi na pričama o Žužulu i sličnima.
“Druže Žužul vidimo se”, rekao sam mu jučer na izlasku. Tuži care još deset puta, al doć će maca na vratanca, pa makar sve pare spiskao na tužbe i odvjetnike.
Ako sam zato seljačina, neka sam. Vrijeđanje suda, reći ćete. Znate što je vrijeđanje suda? Vrijeđanje suda je da ljudi poput Kršulice dijele pravdu Balenovićki, Nacionalu i meni. Konformistička balkanska stoka navikla je na pognutu glavu i gutanje sranja, ja nisam.
Preuzeto sa Indexa