Otkriće masovne grobnice ratnih zarobljenika u starom njemačkom protutenkovskom rovu u Teznom, na gradilištu mariborske zaobilaznice na trasi autoputa Ljubljana-Lendava, rasplamsalo je opet polemike sa zbrajanjem mrtvih u Drugom svjetskom ratu, omiljenom matematičkom disciplinom Južnih Slavena.
Sad već skoro cijeli jedan prosječni ljudski život oni broje mrtve, i ako mene pitate, teško da ima zaludnije potrošenog života.
Brojimo mrtve dokle god smo živi i, čisto logički, rezultat je uvijek pogrešan. Zbroj izgubljenih života, naime, uvijek je manji za jedan: onaj naš.
Počelo je kad je dr. Mitja Ferenc, voditelj istraživanja u Teznom, objavio kako su u potpunosti iskopana 72 metra njemačkog rova, u kojemu je pronađeno 1179 kostura pripadnika poraženih vojski, koje su Titovi partizani likvidirali u svibnju 1945. godine. Sondažama je ustanovljeno da se ostaci žrtava masovnih strijeljanja nalaze na još 950 metara rova, dakle na četrnaest puta duljoj trasi od one iskopane. Onih hiljadu i nešto mrtvih pomnoženo je sa četrnaest i dobijena je brojka od 15.000 žrtava, koliko ih se po svoj prilici nalazi u masovnoj grobnici u Teznom.
Petnaest hiljada je užasna, prestrašna brojka, taman da je riječ o zgaženim mačkama, a ne o ljudskim bićima.
Cijele dvije Srebrenice muškaraca pobacane su u blatnjave rovove, ali to je hrvatematičarima malo: iako već samu metodu množenja prosječnih sedamnaest kostura po metru i sam dr. Ferenc oprezno naziva nepouzdanom, to nije smetalo pripadnike takozvanog Počasnog bleiburškog voda da na predavanju u Mariboru prebroje 18.000 kostura.
Gdje su iskopali one tri tisuće viška, nije poznato. U Teznom nisu.
Osamnaest hiljada je užasna, prestrašna brojka, taman da je riječ o zgaženim mačkama, a ne o ljudskim bićima. Gotovo dvije i pol Srebrenice muškaraca pobacano je u blatnjave rovove, ali i to je hrvatematičarima malo: osamnaest hiljada je, naime, zgodna brojka, jer se da lijepo zaokružiti, pa su već u izvještajima s mariborskog predavanja hrvatski mediji objavili kako rovovi u Teznom kriju – 20.000 pobijenih Hrvata. Ne samo da je brojka uvećana, nego je pouzdanom DNK-metodom ustanovljeno i koliko je tu hrvatskih kostura. Ako se zna da partizani nisu likvidirali samo hrvatske ratne zarobljenike, već i četnike i bjelogardejce i ostale “domaće izdajnike”, ukupni broj morao je biti veći. Valjda su zato tri dana kasnije jedne hrvatske novine iznijele podatak da je u Teznom pobijeno – četrdeset hiljada ljudi.
Četrdeset hiljada je užasna, prestrašna brojka, taman da je riječ o zgaženim mačkama, a ne o ljudskim bićima. Pet Srebrenica muškaraca pobacano je u blatnjave rovove, ali to je hrvatematičarima i dalje malo: izmjerili su da je rov u Teznom dugačak 2900 metara, pa su jednadžbi dodali i onih neistraženih 1800 metara, gdje po čvrstim indicijama i iskazima svjedoka nije bilo likvidacija, i broj ubijenih već je narastao na pedeset tisuća mrtvih.
Njemački protutenkovski rovovi bili su široki i do šest metara, a duboki četiri: golemi su to rovovi, i ako u njima ima mjesta za pedeset hiljada leševa, naći će se mjesta za još dvadesetak. Nekoliko dana kasnije glasnogovornik hrvatske Vlade Ratko Maček izjavljuje tako da je “po nekim špekulacijama u Teznom ubijeno 70.000 ljudi”.
Sedamdeset hiljada je užasna, prestrašna brojka, taman da je riječ o zgaženim mačkama, a ne o ljudskim bićima. Desetak Srebrenica muškaraca pobacano je u blatnjave rovove, ali hrvatematičarima je to još uvijek malo: sedamdeset hiljada je, naime, zgodna brojka, jer se da lijepo zaokružiti, pa nakon Mačekove izjave desničarski gerilci na Internetu već barataju prilično pouzdanom računicom po kojoj rovovi u Teznom kriju ostatke okruglo 100.000 pobijenih Hrvata.
U svega nekoliko dana 1179 iskopanih, evidentiranih i sahranjenih leševa naraslo je u armiju od stotinu hiljada mrtvih. Devedeset i devet hiljada ljudi “pobili” su tako matematičari nacionalnih mitoloških instituta: 99.000 ljudi u par dana, takvu jezivu efikasnost nisu, bogami, pokazali ni Titovi egzekutori kad su zarobljene vezivali žicom, postrojavali iznad rovova i smicali mitraljezima.
Slavko Goldstein je u Jutarnjem listu upozorio da se radi o potpuno istoj metodi kojom su srpski mitolozi znanstveno dokumentiranih sedamdeset do osamdeset tisuća žrtava Jasenovca umnožili do milijun i pol. Počelo je, jednako kao u Teznom, množenjem kostura po kvadratnom metru sa kvadraturom logora, nastavljeno slobodnim zaokruživanjem po opskurnim paranaučnim forumima, a završeno množenjem s koeficijentima za dnevno-političku upotrebu. Istim matematičkim formulama i broj žrtava komunističkih egzekutora u Sloveniji i u Bleiburgu u službenim je dokumentima hrvatske parlamentarne komisije već dosegao brojku od 600.000!
Hrvati se tako ubijaju i šezdeset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata. Revnošću Ozninih komesara postrojavaju hrvatski mitomatičari nad jame i rovove po Sloveniji tisuće i tisuće novih nesretnika, i hladnokrvno ih likvidiraju kratkim rafalima iz digitrona. Domalo, sve će nas privesti nad rov u Teznom i pobacati unutra, i nitko neće ostati niti da nas prebroji. Svi će Hrvati biti mrtvi, a na spomen ploči će pisati – Živjela Hrvatska!