Smirite se – reč je o slepom crevu
ulice Gospodara (Tome) Vučića (Perišića), koje vodi od okretnice autobusa 55 udesno,
ka nekadašnjem Cvetkovom koralu za konje, danas parku kod Doma zdravlja
Zvezdara, kroz koji retko ko preko dana prođe, osim onih koji pišaju uza zid i
onih koji dovezu kola na pranje, tu pored.
Prema snimcima sigurnosnih kamera,
sedamdesetogodišnja Stojanka Stojanović izašla je na ulicu sa cegerom u ruci,
iz koga je izvukla pištolj i izrokala sa tri metka Zorana Trifunovića, kome su
tabloidi nadenuli zlokobni nadimak Investitor. Pre nego što smo uspeli da se
zapitamo „Šta sad ovo bi?“, „Kurir“ i „Blic“ rešili su slučaj. Stojanka je
izrokala Investitora koji ju je godinama maltretirao zbog placa, na kom je
želeo da zida zgradu, a koji je u stvari njen. Kad bi ovo što čitate zaista bio
vestern, Investitor bi bio zaista gadan tip, gadan poput Li Van Klifa, nemilosrdan
u svojoj nameri da se dočepa placa na kom će „zidati“. Predvidljivo opasan ako
mu se neko nađe na putu.
Toliko je bio gadan, kažu „Blic“ i
„Kurir“, da je Stojanki dopizdelo, uzela sinovljev, uredno prijavljeni pištolj
i ubila ga. I tako postala, ako smo i dalje na divljem zapadu, revolveraš.
Tekstovi iz „Blica“ i „Kurira“ o ovom slučaju, kao da između redova vape: „Eh
Stojanka, imamo i mi jednog takvog u Mirijevu, mogla si prvo da svratiš ovamo.“
Ili: „Ako biste mogli pre Mirijeva da skoknete do Krnjače, ima ih trojica, ne
zna se koji je gori“. Ili: „Hm, ako budete svraćali do Karaburme, ponesite dva
rezervna okvira za pištolj.“
Kao da je Stojanka, ubivši jednog Investitora,
osvetila ceo divlji zapad zvani „Beograd je jedno veliko gradilište“. Pritom ni
ne znamo šta se zapravo desilo. Znamo samo ono čime nas filuju „Blic“ i
„Kurir“. Gradonačelnih Vesić, koga u ovom vesternu možete zamisliti kao recimo
Hromog Dabu… kako to mislite nije Vesić gradonačelnik? Dakle, GRADONAČELNIK
VESIĆ već nedeljama za lokalni indijanski medij, Studio B, govori kako se
divlja gradnja po Beogradu više neće tolerisati, u šta niko ne veruje, pošto je
Vesić jedna od maskota beogradske divlje gradnje.
Da li je gradonačelnik Vesić razmišljao
o tome kako je nekome koga divlji investitor maltretira svakodnevno već
godinama, kada to čuje? Šta li je mislio gradonačenik Vesić, kako reaguju neki
Beograđani, kada čuju za njegovu odlučnu borbu protiv divlje gradnje? Gradonačelnik
Vesić bi do sad trebalo da skapira da je dovoljna jedna promena vremena, pa da u
divljem zapadu zvanom „Beograd na vodi i ono okolo“ njih troje skoči sa terase
ili mosta, a njih petoro se poubija. Zajebavati ih putem inidijanskih medija
stvarno nije fora, osim ako nije namerno.
Više nismo u vesternu, nego u
partizanskom filmu. Srbija je okupirana, ali ne nacistima, nego Investitorima. Ceo
sistem je osmišljen na divljačkoj izgradnji poslovno-stambenih objekata svih
oblika i veličina, te rušenju i uništavanju svega što je postojalo pre
Investitora. Situacija je neizdrživa,
omladinu boli dupe, gledaju Muđu, slušaju Jalu i Bubu, te planiraju da jednog
dana polože C kategoriju i zapale u Oslo. Radnici skloni pobuni ne postoje. Uništio ih je još
Milošević. Nema nikakvog otpora. Osim jedne starice sa Cvetka. Stojanka nije
izdržala, maznula je sivnoljev pištolj i ispalila prve ustaničke metke.
Za njom se digoše i ostali penzioneri
i… zamislite samo – OŠ „Stojanka Stojanović“, ili Predškolska ustanova „Drugi
septembar“, ili „Prva ustanička puška ispaljena je u Vučićevom prolazu, 2018!“ Pa
onda, kroz nekoliko godina, kad ustanice i ustanici poumiru od starosti, „šoferi
iz Osla“ počnu da kenjaju: „To je bio dan kada je Srbin pucao u Srbina.“ „Nisu
investitori bili tako loši, eto, makar su nešto gradili“, ili „Odvratne
babetine, svojim jebenim ustankom su nas upropastile! Znaš gde bismo sad bili
da nije bilo Stojanke i njenog ustanka!“
Nismo u filmu, nego u Srbiji. U
Srbiji, u kojoj neće biti ustanka. Ni mladih, ni starih. Ni srednjih. Ne
postoji kritična masa. Odnosno postoji, ali ona je na strani okupatora. Mnogo
je veća verovatnoća da će režim da poubija neposlušne podanike, nego da će da
se nađe još jedna Stojanka i preuzme pravdu u svoje ruke. Stojanka Stojanović,
ubica, inače je divna žena, kažu za novine komšije koje su želele da ostanu
anonimne. Izludeo je Trifunović načisto, kaže njen sin, vlasnik prangije kojom
je Trifunović ubijen. Zoran Trifunović je mrtav, umesto da je već godinama na
robiji, ukoliko su tačni navodi iz „Blica“ i „Kurira“, da je, zbog iznuda,
falsifikovanja, pretnji i unajmljivanja batinaša, bio dobro poznat i tužiocima
i sudijama, ali ne i zatvorima.
Inače, Cvetko Jovanović, vlasnik nekada
čuvene Cvetkove mehane, u čijem zdanju se danas nalaze pekara i kladionica,
uveo je prvu tramvajsku liniju, koja je povezivala Zvezdaru sa centrom
Beograda. U istom zdranju, gde u ovom trenutku neka pijandura popunjava
gubitnički tiket, ili možda malo desno, gde mlada naprednjakuša kusa rol
viršlu, ni sto metara od mesta gde je 2018 Stojanka ubila Zorana, 1932 prenoćio
je kralj Aleksandar Karađorđević od Jugoslavije.