Onda je naišla ona Domazetka i trgnila je staru Trogrlićku iz razmišljala. Domazetka je rekla: „Za gospu blaženu, gospojo Trogrlić, dajte mi da vam ponesem tu boršu! Pa ne možete vi sa dvistaosam godina teglit toliku spizu!“ Stara Trogrlićka je rekla: „Ajme fala ti, ćerce! To će mi masu olakšat đoging!“ Domatezka je od stare Trogrlićke uzela boršu sa spizom i rekla je: „Nemate se šta zafaljivat! Pa zato služe susidi!“ Stara Trogrlićka je rekla: „Aj ti, ćerce, da ne gubiš ritam! Meni triba jedno ura i po do kuće! Ako stignem za uru i dvajspet oboriću rekord!“ Domazetka je rekla: „Nou frks, ostaviću vam ja spizu isprid vrata! A vi na miru đogirajte!“ Stara Trogrlićka je rekla: „Fala ti ćerce, bog te blagoslovija! I blažena divica takođe!“
Onda je za uru i po stara Trogrlićka pozvonila kod Domazetke na vrata. Domazetka je rekla: „Onda? Kako je proša maraton?“ Stara Trogrlićka je rekla: „Važno je sudjelovati! Puva mi je vitar u prsi, pa mi je malo lošiji rezultat! A i nisam našla spizu isprid vrata!“ Domazetka je opalila čudilo: „Ma nemojte mi reć?! Pa ostavila sam je davni dana!“ Stara Trogrlićka je rekla: „Sve san pogledala, al nema je!“ Domazetka je rekla: „A jebate jarac, biće je neko ukra! Majko isukrstova kakvog sve svita ima! Pa to je za bogu plakat!“ Stara Trogrlićka je rekla: „Štaš, ćerce moja, ljudi su postali škovace! Danas ti je opljačkat staru i nemoćnu ženu ka reć dobar dan!“ Domazetka je zlamenovala se i rekla je: „Strašno!“
Onda je stara Trogrlićka turnila nos kroz vrata i pitala je: „A šta ti to doma tako lipo miriše, a?“ Domazetka je porumenkila po obrazima i rekla je: „Ma evo san skuvala mrvu teleće žigerice na dolće garbo i pinku blitve na ulju!“ Stara Trogrlićka je rekla: „Zamisli, baš san ja to mislila danas kuvat!“ Domazetka je zaškarpunila se for gas i rekla je: „Ha, koja slučajnost! Za nevirovat!“ Stara Trogrlićka je rekla: „Al sad ne mogu kad su mi razbojnici ukrali spizu!“ Domazetka je rekla: „Pa uđite kod nas na obid, gospojo Trogrlić! Di ima za nas pet, biće i za vas! Ne možete sad zbog stoke lupeške ostat gladni!“
Sutra je ona Plazibatka staroj Trogrlićki pomagala nosit spizu. Plazibatka je njoj rekla: „Di ćete vi, gospojo Trogrlić, sa dvistaosam godina teglit toliku boršu! Dajte to meni!“ Stara Trogrlićka je rekla: „Ma nije previše teško! Kupila san samo malo piletine i kumpira!“ Plazibatka je njoj uzela boršu i rekla je: „Ja ću vam to odnit i ostavit isprid vrata! A vi polako đogirajte do doma!“ Onda je za uru i po stara Trgrlićka pozvonila kod Plazibatke da rekne joj da joj je neko maznijo spizu isprid vrata. Plazibatka je zlamenovala se i rekla je: „Muko irudova! Krast tuđu spizu, pa to je načisto za nevirovat! Jel to došla sodoma i gomora na svit, recite vi meni?!“ Stara Trogrlićka je rekla: „Štaš, ćerce, ljudi su postali teška govna! Danas ti je opljačkat starog i nemoćnog ka reć guten tag!“ Plazibatka je zakolutačila sa očima i rekla je: „Užas nad užasima!“
Onda je stara Trogrlićka turnila nos kroz vrata i pitala je: „Jel ti to miriše pileća juvica?“ Plazibatka je porumenkila po vratu i rekla je: „Je, skuvala san malo juvice! Imaćemo još batke na lešo i pire!“ Stara Trogrlićka je rekla: „Vidi vraga, a ja mislila isto to danas kuvat!“ Plazibatka je blekasto se češkala po nosu i rekla je: „Ha, kakva koimcidentost! Život je baš čudan, jelda? Život piše jelovnike!“ Stara Trogrlićka je rekla: „Al klinac ću sad skuvat kad mi je banda ukrala spizu!“ Plazibatka je rekla: „Pa uđite kod nas na obid, gospojo Trogrlić! Di ima za četvero usta, biće i za peta! Ne možete sad zbog bande lopovske gladovat!“
Moja mama je tati rekla: „Majkemi mile, meni je ogavno ovo šta Domazetka i Plazibatka rade od gospoje Trogrlić!“ Tata je rekao: „Od stare đogerice? A šta joj rade?“ Mama je rekla: „Jebu je u glavu, eto šta rade! I to se minjaju na šihte, već misec dana! A Trogrlićka ima dvistaosam godina, ne zna jadna ni di je ni odakle je!“ Tata je rekao: „Ja mislim da je ona iz Ilijade i Odiseje!“ Mama je režala: „Zamisli, molinte, idu joj ka pomoć nosit boršu iz dućana, a onda joj maznu cilu spizu! Svaki dan! I posli je još zovu na obid, ka ono, da ne ostane gladna! Pa to je mrkla strava!“ Tata je rekao: „Je, čoviče, to pari grčka tragedija! Kažem ti ja da je Trogrlićki ćaća Homer!“
Mama je rekla: „Ja to ne mogu podnit, majkemi! Mi tu moramo nešto učinit!“ Tata je rekao: „A štaš učinit, mišu? Pa nemoš slat panduriju na suside!“ Mama je rekla: „Otiću iz ovih stopa i do Plazibatke i do Domazetke! I jebaću im sve po spisku!“ Tata je rekao: „Ma daj, mišu, samoš napravit skandal u portunu!“ Mama je podviknila: „Pa šta onda?! Ne mogu mirno gledat kako tuke izrabljivaju staru i nemoćnu osobu!“ Tata je rekao: „Pa i nas tuka izrabljiva, i niko nas ne šiša!“ Mama je tatu značajski pogledala i pitala je: „A koja to tuka nas izrabljiva?“ Tata je zapiljio se u plafonjeru i rekao je: „Nije važno!“ Mama je tati unila se u facu i podviknila je: „E pa kad ti nije važno, onda ne pizdi! Ima nas koji imamo force reć nepravdi dosta! Ne možemo svi živit u moralnom rasulu!“ Onda je ona izgibala iz kuće i sjurila se niz portun do Plazibatke i Domazetke.
Moja mama je za po ure vratila se doma. Tata je nju pitao: „Onda? Šta je bilo?“ Mama je rekla: „Sve san im skresala u facu! Sve po spisku! Aaaa, lipo su me čule!“ Tata je rekao: „I? Oćel sad prestat?“ Mama je pitala: „Šta oćel prestat?“ Tata je rekao: „Pa oćel prestat staru Trogrlićku pljačkat u šihtama?“ Mama je rekla: „To neće! Ne pada im na pamet!“ Tati je uletila zbunjoza: „Kako, jebate? Pa šta su ti rekle?“ Mama je rekla: „Nešto su srale da imaju one pravo starim i nemoćnim osobama pomagat nosit spizu! Da šta mene kuri bolac kako to one rade! Da šta se ja tu pravim svetica! Da i njih izrabljiva ona krava pa ih niko živ ne šiša! Da ne mogu one glumit časne sestre ako je cila država ukurcu…“ Tata je rekao: „Eto viš, znači neće prestat! I šta si ti onda postigla?“ Mama je izbacila očnjake i rekla je: „Moja šihta je sridom i subotom!“
x x x
Ja sam sa starom Trogrlićkom igrao na čovječe ne ljuti se. Ona meni svaki put sipne po deset kuna da dođem kod nje bacit paku čovječea. Stara Trogrlićka je mišala kockice i pitala je: „Jel ti, Robi, znaš ko je bija kralj Vilhelm?“ Ja sam rekao: „Neam blage!“ Stara Trogrlićka je rekla: „E viš, moj pokojni muž, koji je umra prije tačno stodvajsipet godina, bog mu da pokoj, on ti je bija general od kralja Vilhelma!“ Ja sam rekao: „N bava kua?“ Stara Trogrlićka je rekla: „Časna rič! A jel znaš šta to znači?“ Ja sam odmahnijo sa glavom da ne znam. Stara Trogrlićka je rekla: „Znači da stara Trogrlićka prima njemačku penziju, he-he-he… I to ne običnu njemačku penziju, nego generalsku!“
Stara Trogrlićka je izila mog pijuna na čovječeu i rekla je: „Ako zdravo živiš i redovno se baviš sportom, onda sa njemačkom penzijom u Hrvackoj moš nikad ne skviknit!“ Ja sam gledao u nju sa tupajom na kvadrat. Stara Trogrlićka je dignila ombrve i rekla je: „Jel ti znaš, Robi, koja je šema da sam ja doživila dvistaosam godina?“ Ja sam rekao: „Ne znam!“ Stara Trogrlićka je rekla: „Humanitarni rad! Naprimjer primjera, svaki misec odvojiš jedan dil penzije i pomogneš par obitelji da nabave si spizu! I odma ti se popravi zdravlje!“ Meni je uletilo čudilo: „Od humanitarnog rada?“ Stara Trogrlićka je rekla: „Ovkors! Samo ne smiš to radit bezveze, ka karitas! Nego moraš imat neki sistem!“ Ja sam pitao: „Kakvi sistem?“ Stara Trogrlićka je rekla: „Takvi da mi tuke kuvaju, a ja imam vrimena za đoging!“
T-portal