Korupcija i kako je suzbiti u BiH

Za Bosnu i Hercegovinu slobodno možemo reći da je paralisana korupcijom i da je „teški koruptivni bolesnik“ u Evropi.

11. oktobar 2014, 12:00

Činjenica jeste da je konkretne slučajeve korupcije izuzetno teško detektovati i „mjeriti“ određenim alatom. Sa druge strane, činjenica je i da će korupcija, ukoliko se ne suzbije u korijenu, uništiti svaku zdravu inicijativu i investicije.

Gdje je BiH na skali korupcije?

Fakat je da Bosnu i Hercegovinu „tište“ mnogi problemi. Upravo u okviru Foruma za prosperitet i zapošljavanje, koji je u maju održan u Sarajevu, korupcija je prepoznata kao jedna od najvećih kočnica napretka. Forum je okupio širok spektar predstavnika građanskog društva, kao i akademske, poslovne i političke zajednice. Poruka Foruma je da je reforma moguća, ali proces mora biti ozbiljan. Pogotovo na polju suzbijanja korupcije, koja je u Bosni i Hercegovini višedimenzionalna i koja zahvata sve pore društva.

Na početku, valja sa samo par podataka pokazati gdje je Bosna i Hercegovina na skali korupcije. A, ona je „šampion“ među bivšim jugoslovenskim republikama, navodi se u izvještaju organizacije Transparency International BiH.

Dakle, Bosna i Hercegovina je rangirana kao 72. od ukupno 175 zemalja u svijetu, prema Indeksu percepcije korupcije. Korupcija je, takođe, treća najbitnija prepreka za ulaganja u državi.

Ne treba gajiti iluzije o potpunom ukidanju korupcije, navodi Igor Vukajlović, tehnički sekretar Udruženja građana Tender, koji kaže: „Korupcija se ne može iskorijeniti, ali se može svesti na razumnu mjeru, koja neće ugrožavati funkcionisanje društva. Tako da svakako postoji prostor da se korupcija u značajnoj mjeri smanji u BiH.“

Sa druge strane, predstavnica organizacije Transparency International za BiH, Ivana Korajlić, kaže kako je već  postala otrcana fraza da je borba protiv korupcije u BiH potpuno neefikasna i da za nju nema dovoljno političke volje i dodaje: „Ovo je toliko puta ponovljeno, s obzirom na to da u posljednjih 10 godina nismo vidjeli stvarni napredak, a to je potvrdio Izvještaj o napretku BiH.“

Većina poslovnih ljudi vidi korupciju kao ogromnu prepreku za poslovanje u BiH, a više od 5% njih je odlučilo da ne ulaže u našu zemlju upravo zbog korupcije. Većina velikih preduzeća uopšte i ne razmišlja o nekim velikim ulaganjima, preciznije, samo petina ili njih 20% ulaže, što znači da se udio onih koji ne ulažu zbog pojave mita približava jednoj četvrtini ili 25 %.

Geneza korupcije

Šta je najveće zlo u pojavi koruptivnih radnji? Pa, korupcija dovodi do zloupotrebe sredstava namijenjenih za javnu potrošnju ili pomoć socijalno ugroženima, kao i do značajnih gubitaka prihoda od oporezivanja. Najuopštenije, korupcija dovodi do neefikasnog sprovođenja javnih politika, te neefikasne raspodjele talenata i resursa koji su dostupni ekonomiji. I ponovo se pravi korist na štetu drugih, a istovremeno  se podriva svaki društveni konsenzus o reformama. 

Postoje li konkretni pomaci?

Pa, ipak, i za korupciju ima rješenja. Barem u domenu teorije.

Igor Vukajlović iz „Tendera“ pojašnjava koji su to načini: „Po teoriji nobelovca Gary Beckera, korupcija je racionalno ljudsko ponašanje koje posmatra šta je potrebno uložiti u korupciju, koji je rizik i kolika korist od korupcije. Po toj teoriji, korupciju treba učiniti neisplativom. To znači da je, uz političku volju, potrebno donijeti kvalitetne zakone i osigurati njihovo efikasno provođenje. Takođe, neophodno je i utvrditi adekvatne sankcije za koruptivna ponašanja.“

Ne možemo reći da nije bilo konkretnih pomaka u posljednjih nekoliko godina na polju suzbijanja korupcije. Usvojen je Zakon o javnim nabavkama, zviždačima, došlo je i do hapšenja nekih osoba na visokim pozicijama. Ali ove pomake mora podržati snažnija implementacija, kao i propratne mjere za provođenje zakona, te ukupna podrška vladavini zakona. Inače je sve ovo „mrtvo slovo na papiru“.

Jer, ni po pitanju Zakona stanje nije sjajno. A, evo i zašto. Igor Vukajlović iz „Tendera eksplicitno navodi: „Primjena novousvojenog Zakona o javnim nabavkama još nije počela, a počeće 28. novembra ove godine. UG Tender uopšte nije zadovoljan sa novim ZJN-om jer isti ne sadrži suštinska opredjeljenja iz stavova direktiva EU, posebno po pitanju koje se odnosi na visinu usvojenih prekršajnih kazni u odnosu na intencije iz direktive EU o javnim nabavkam iz 2007. god. u kojoj stoji: 'Potrebno je predvidjeti propise za efikasne, razmjerne i zastrašujuće kazne' za one koji nepoštuju odredbe ZJN-a, dok su u usvojenim ZJN-u kazne u odnosu na aktuelni ZJN smanjenje za odgovorna lica sa 4.000  KM na 3.000 KM.

Takođe, navodi Vukajlović, ovo udruženje nije zadovoljno ni sa efikasnošću mehanizama za uspješno provođenje pravne zaštite, a time i efikasne borbe protiv korupcije. 

Posebna priča su „zviždači“. Vukajlović ističe da je Zakon o zaštiti zviždača usvojen samo na državnom nivou i on treba da štiti samo zaposlene u državnim institucijama: „U entitetima takvi zakoni još nisu doneseni. Kakav će biti efekat takvog zakona, tek ćemo da vidimo“, zaključuje Vukajlović.

Kada je riječ o zaštiti zviždača, zakoni doneseni na nivou BiH i FBiH imaju svojih nedorečenosti i ostaje da se vidi da li će zaista ohrabriti ikoga iz institucija da prijavljuje korupciju i da li će im pružiti adekvatnu zaštitu, jer do sada nismo imali slučajeva na kojima bi se ovi zakoni testirali“, naglašava Ivana Korajlić iz Transparency International.

A, šta je sa hapšenjima visokopozicioniranih ljudi u BiH društvenoj nomenklaturi?

Vukajlović je jasan:

I ranije smo pred izbore viđali ovakva hapšenja, ali to nije pokrenulo "lavinu" novih hapšenja. Sve dok pravosudni organi (tužilaštva i sudovi) ne budu samostalni u svome radu,  a time i profesionalni, ne može se očekivati značajnije smanjenje korupcije.

Tome ide u prilog i razmišljanje Ivane Korajlić, koja je skeptična kada je u pitanju implementacija Zakona: „Ovdje postoji bazični nedostatak pravosnažnih presuda za krivična djela korupcije, a posebno apsolutni izostanak presuda za korupciju na najvišim nivoima vlasti, uprokos hapšenjima i istragama; uništavanje antikorupcionih zakona – zakona o sukobu interesa o kojem će sad odlučivati političari; zakona o javnim nabavkama, čije izmjene su godinama trajale, a da se nisu ugradili antikorupcioni mehanizmi i unaprijedila transparentnost, niti su upostavljeni mehanizmi odgovornosti za zloupotrebe; zakona o finansiranju stranaka koje je samo omogućilo veće iznose finansiranja; zakona o Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, koji je donesen na način da se u startu smanje mogućnosti Agencije i ne dodijele adekvatne nadležnosti, itd.

Uprkos pomacima, korupcija će nastaviti da buja u okruženju komplikovanih i poluskrivenih pravila i propisa i neizvijesnosti oko procedura za izadavanje licenci i dozvola, jer upravo složeni i nejasni zakoni i propisi povećavaju mogućnost korupcije. Nije teško uočiti kako postoji nasušna potreba za većim stepenom jasnoće, jednostavnosti i transparentnosti u administrativnim procedurama i taksama.

Nespretni, ili bolje rečeno planski šuplji zakoni, praktično omogućavaju i legalizuju brojne oblike korupcije, a sa druge strane, institucije za provođenje zakona se ostavljaju bez resursa. Na njih se vrše politički pritisci, ili im se ne daju adekvatne nadležnosti. I zato, po riječima Korajlićeve, unapređenje zakonskog okvira s jedne strane, te jačanje institucija za primjenu zakona u smislu njihove nezavisnosti i depolitizacije, s druge strane, uveliko bi doprinijelo borbi protiv korupcije i samoj prevenciji.

 „Naravno, neophodne su nam i represivne mjere, poznajući naš sistem, pa u kratkoročnom smislu bi moralo doći do zanačajnih presuda za najveće korupcijske afere, kako bi, ako ništa drugo, i javnost povratila vjeru u institucije, ali i s druge strane, otklonio osjećaj nedodirljivosti koji većina zvaničnika na visokom pozicijama dijeli“, sumira Korajlićeva.

Zaključak

Dugoročno, Bosni i Hercegovini je potrebno snažnije poštovanje vladavine prava i značajna reforma javne uprave. Kratkoročno, trebalo bi izraditi sveobuhvatni javni spisak parafiskalnih nameta i drugih troškova, dozvola i licenci, sa ciljem povećanja transparentnosti.