Već dvije sedmice, Francusku, ali i cijeli svijet, potresa priča Žizel Peliko, žene kojoj je sada već bivši muž organizovao masovno silovanje u njihovom zajedničkom domu. U istom su učestvovali njihovi susjedi, ali i grupa njoj nepoznatih muškaraca. Tokom skoro 10 godina, njen tadašnji suprug, sedamdesetogodišnjak Dominik Peliko, nudio je svoju suprugu nepoznatim osobama koje je regrutovao putem interneta. Ukupno je identifikovano 50 njih, oko 30ak je još uvijek u bjekstvu.
Silovanja su se dešavala u njihovoj vlastitoj kući, u njenom vlastitom krevetu, gotovo cijelu jednu deceniju, a da je ona bila pod jakim dozama sedativa (ona nije toga zapravo bila svijesna). Njen vlastiti dom, tamo gdje bi trebalo da se osjeća najsigurnije, pretvoren je od strane njenog tadašnjeg muža u logor za masovno silovanje. Po riječima Žizel Peliko, on ju je godinama tretirao kao “komad mesa” ili “krpenu lutku.”
Dom kao logor
Logori za masovna silovanja, koji se organizuju tokom rata od strane muškaraca, pripadnika različitih vojnih formacija, a u koje su se žene odvodile da bi bile seksualno zlostavljane, poznati su nam iz mnogobrojnih sudskih presuda Haškog tribunala za zločine na teritoriji bivše Jugoslavije. Slučaj Žizele Peliko nije prvi slučaj u kojem kuće žena, umjesto utočišta sigurnosti, postaju kuće nasilja (vidi Marina Vujčić, Sigurna kuća, Laguna 2024) i razvrata.
Međutim, Žizel Peliko je jedinstven slučaj, jer se ona našla u logoru za silovanje u mirnodopsko vrijeme, u civilnom logoru, koji je preko dana funkcionisao kao uobičajeno domaćinstvo, a noću se pretvarao u stratište masovnog silovanja. Suđenje Žizelinom sad već bivšem mužu je istorijsko suđenje, a počasti širom Francuske iskazane su za hrabrost Žizel Pelikot, koju su francuskinje prozvale “ikonom protiv njene volje.”
Na hiljade žena organizovale su proteste u više od 30 gradova u Francuskoj u podršku Žizeli Peliko, ženi koju je muž, s kojim je bila u braku preko 40 godina, drogirao, kako bi je drugi muškarci silovali dok je bila u kontuzovanom stanju, stanju bez svijesti. Tek kada je policija uhvatila njenog muža kako snima ispod ženskih suknji u supermarketu 2020. godine, saznala je pravi razlog iza svojih zabrinjavajućih gubitaka pamćenja.
Muž kao podvodnik
Policija je pronašla da je Dominik Peliko, tokom deset godina, pomno vodio evidenciju sa imenima i telefonskim brojevima silovatelja, klasifikovao nadimke i telefonske brojeve silovatelja, zajedno sa oko 3.800 fotografija i video snimaka Žizel Peliko, koja je bila silovana između 2011. i 2020. godine. Bez obzira na ove nesumnjive i očigledne dokaze, većina silovatelja se u sudnici izjasnila da “nisu krivi”. Većina njih se brani tako što pokušava prebaciti dio krivice na Dominika Pelikoa, kao što je to učinio jedan od masovnih silovatelja Rodriguez, 44 godine star, otac troje djece. On je takođe pokušao prebaciti dio krivice na Dominika Pelikoa, rekavši sudu da je on samo “uradio ono što mu je suprug rekao da uradi.”
Detektivima u ovom slučaju navedena su ukupno 92 silovanja koja su počinila 83 muškarca. Poput profesionalnog makroa, Dominik Peliko je navodno uspostavio mrežu za seksualne usluge, koja je uključivala oglašavanje na online forumu pod nazivom “Bez njenog znanja.” On je koristio Temestu – snažan anksiolitik, koji je stavljao u večeru svoje supruge da je drogira i podvodi za silovanje. Do sada je konstatovano da su u silovanjima učestovala 83 muškarca, od kojih je uhapšeno 51 – uzrasta od 26 do 73 godine. Među optuženima za silovanje u ovom slučaju su državni službenici, radnici hitne pomoći, vojnici, čuvari u zatvorima, medicinski tehničari, novinari, lokalni savjetnici i vozači kamiona.
Dominik Peliko je priznao krivicu da je silovao svoju ženu u drogiranom stanju, kao i četrnaest drugih optuženih, dok ostali negiraju bilo kakvu krivicu. “Danas tvrdim da sam, zajedno sa ostalim muškarcima ovdje, silovatelj,” rekao je Dominik Peliko sudu. “Oni [optuženi] su sve znali. Ne mogu reći drugačije.”
Istina je da ne mogu, jer kako je Lionel, star 44 godine, jedan od 50 optuženih muškaraca, rekao sudu, te se izvinio svojoj žrtvi: ”Nemam drugog izbora osim da prihvatim činjenice.”
Razlika između slučaja Žizel Peliko i drugih slučajeva silovanja je u tome što je, u ovom specifičnom slučaju, nemoguće negirati očigledno, jer postoje video snimci. Mali boj muškaraca je odbio ‘ponudu’ kada su bili kontaktirani online. Međutim, nijedan od njih nije podigao uzbunu, niti obavijestio vlasti.
Dominik Peliko je priznao zlostavljanje nakon što ga je pedantno dokumentovao fotografijama i video zapisima, konkretnim dokazima o sopstvenom zločnu – silovanjima. Možda, da nije napravio te snimke, nikada ne bismo otkrili nešto što niko, inače, ne bi mogao da povjeruje.
Dobar muž i otac
Psiholozi su opisali Dominika Pelikoa kao lik “Džekila i Hajda”, koji je drogirao svoju ženu kako bi je stranci silovali tokom noći. On je detektivima rekao da sebe smatra “dobrim mužem za gospođu Peliko”, sa kojom se vjenčao 1971. godine i sa kojom ima troje djece. Razvod para je finalizovan prošlog mjeseca, a Žizel Peliko je sada jedan od glavnih svjedoka optužbe. Ona je prisustvovala suđenjima zajedno sa svojom djecom, a kćerka Karolina Darian, 46 godina, opisala je svog oca kao “jednog od najvećih seksualnih predatora” i rekla je da ju je tajno fotografisao golu, kao i njene dvije snahe.
To je bilo u istoj porodičnoj kući u Mazanu, oko 30 kilometara od Avinjona, gdje je Dominik Peliko pozivao muškarce, nakon što ih je kontaktirao putem interneta. Prvi put je uhapšen u septembru 2020. godine zbog tajnog snimanja ispod ženskih suknji u supermarketu u Karpentrasu. Njegovi uređaji su pregledani, a pronađene su stotine fotografija i pornografskih video snimaka žena, uključujući i članice njegove porodice. Dok je bio u pritvoru, Dominik Peliko je prijavio hard disk, skriven ispod štampača, na kojem se nalazio fajl pod nazivom “Zlostavljanja”.
Silovanje je silovanje
Pelikoovi advokati odbrane pokušali su da manipulišu pojmom “namjere”, tvrdeći da postoji “silovanje i silovanje”, što pokazuje da pravni sistem još uvijek ne vjeruje ženi i pokušava da dokaže da je ona zapravo “to htjela”. Naime, advokati odbrane su pokušali da tvrde da je “silovanje koje je Žizel doživjela drugačije od [krivičnog djela] silovanja, te je zapravo ono bilo dio seksualne igre bračnog para Peliko, na koju je ona pristala. Na sreću, ta teza je odbačena u sudnici.
Žizel Peliko je primjer nevjerovatne hrabrosti i požrtvovanosti, a ovo je istorijsko suđenje koje pokazuje da silovatelji nisu nikakva čudovišta: to su obični muškarci. Žoze, 72 godine, bivša radnica Er Fransa, jedna od mnogobrojnih Francuskinja koje su izašle na ulice da podrže Žizel Peliko, izjavila je: “Te stvari su bile tabu, o tome se uopšte nije govorilo…u moje vrijeme, da je ovakav slučaj izbio, rekli bismo ‘ma, ne, to nije moguće’.” “Za mene, Žizel predstavlja hrabrost. Na neki način, ona je postala ikona protiv svoje volje. Sama činjenica da skandiramo njeno ime i da na transparentima lako prepoznajemo njen lik u nekoliko crta, govori mnogo o tome šta ona predstavlja”, rekla je druga učesnica demonstracija.
Za feminističke aktivistkinje, koje su redovne na ovim okupljanjima, ovo suđenje je prilika da njihovi partneri “shvate da su odgajani u patrijarhatu”. Daleko od ovih političkih pouka, ostaje prije svega lice Žizel Peliko, sa njenim okruglim tamnim naočarima i riđom bob frizurom, koje je za nekoliko dana postalo simbol hrabrosti i feministička ikona.
“Žizel za sve, svi za Žizel”
Svaki put kada se žena zauzme za sebe, možda nesvjesno, a da to ne želi, niti zahtijeva, ona se zauzima za sve žene. Žizel Peliko, 71, postala je simbol borbe protiv upotrebe droga za izvršenje seksualnog nasilja. Ona je odlučila da se ne skriva i zahtijevala je da suđenje Dominiku Pelikou i njegovim saučesnicima, koje je počelo 2. septembra, bude otvoreno za javnost, jer, kako je rekla preko jednog od svojih advokata, “treba da se stide zlostavljači, a ne ja”.
“To je način da se kaže… sramota mora da promijeni stranu”, izjavio je njen advokat Stefan Babono na otvaranju suđenja, što je ujedno postalo slogan koji žene promovišu na okupljanjima podrške za Žizel Peliko. Sramota mora da jednom i zauvijek pređe sa žrtve na počinioca. Ono što Žizel Peliko radi je hrabro, jer ona govori, ne samo u svoje ime, nego u ime mnogih, djece i žena, pa i muškaraca koji su bili zlostavljani. Njen advokat Antoan Kamu rekao je da se ona transformisala iz posvećene supruge i penzionerke, koja je voljela šetnje i horsko pjevanje, u ženu spremnu za borbu.
“Moram se boriti do kraja”, rekla je Žizel Peliko novinarima. “Naravno, ovo nije lak zadatak i osjećam pokušaje da me uhvate u zamku s određenim pitanjima. Sada potpuno razumijem zašto žene imaju problem da prijave silovanje i uđu u krivični proces”, dodala je smireno. Kamu, njen advokat, rekao je da njegova klijentkinja “nikada nije željela da bude uzor”. “Ona samo želi da sve ovo ne bude uzalud”, rekao je. Njena želja je da sve žene koje se suoče sa svojom traumom i zauzmu se za sebe dobiju herojski doček kakav zaslužuju.
Žizel Peliko mogla je izabrati zatvoreno suđenje, ali to je ono što bi njeni napadači željeli. Hrabro je odlučila da suđenje optuženim silovateljima bude javno, kako bi i druge žene postale svjesne izgovora i igara koje takvi muškarci koriste i da otkrije kako ti silovatelji izgledaju: kao bilo koji drugi muškarci.
Olivera Simić je vanredna profesorka na Griffith Univerzitetu u Australiji i autorka nagrađene knjige “Lolin rat: Silovanje bez kazne”.