‘Oprostite, imate crne hlače broj 32?’, pitam visoku štrkljavu crnku koja se zove Arijana, tako piše na bedžu.
‘Pogledat ću. Samo sekundu, pričekajte, molim vas’, veli mi Arijana pomalo anemično.
‘Dragi slušatelji, nadam se da vam je James Blunt uspio barem malo razvedriti ovaj sivi siječanjski ponedjeljak. U Zagrebu su još uvijek tri Celzijusa, prognostičari najavljuju da se popodne očekuju i sunčana razdoblja. Ako sunca i ne bude, ostanite uz frekvenciju 103, 4, a naš će se glazbeni urednik pobrinuti da se dobro zagrijete uz najveće domaće i strane hitove svih vremena. Nakon kratkog reklamnog bloka vraćamo se s grupom Dire straits i njihovom legendarnom uspješnicom ‘Twisting by the Pool…’
Imaju crne hlače, ali nemaju broj 32. Idem dalje. Dva dućana dalje Mark Knopfler i ekipa plešu uz bazen, a ja u garderobi isprobavam crne hlače broj 32. Stojim ispred ogledala utegnut ko kulen, izgledam tužno kao što obično izgledam u tim klaustrofobičnim svlačionicama ispod neona.
‘Dragi slušatelji, nadam se da ste vi s nama malo zaplesali twist uz stare dobre Dire Straitse. A sad jedna zanimljivost iz svijeta. Švicarski znanstvenici s instituta u Bernu dokazali su da tamnokosi muškarci češće flertuju sa svojim kolegicama na poslu od onih svjetlijih. Pa, drage djevojke, ako se i vama…’
Konačno kužim što je Kundera htio reći naslovom ‘Nepodnošljiva lakoća postojanja’. Nepodnošljivo mi je gledati kako svi ti hit-radiji što sam ih se naslušao u inozemstvu lagano preuzimaju eter. Ubija me forsiranje širokog osmijeha. Kao da je biti neraspoložen znak nekog duševnog oboljenja. Nepodnošljiva je ta chit-chat zapadnjačka radio spikica na hrvatskom, lagana i slatka ko šećerna vata, svi ti vječno fantastično raspoloženi voditelji (koji će se za par godina sto posto zvati Hostovi ili Anchori, ili će se nekako drugačije poamerikanizirati). I kojima je jedini zadatak da utješe radni narod kao malu djecu, objasnit im da je vikend blizu premda je tek ponedjeljak, jer sutra je već utorak, što znači da nas dijeli samo još jedan dan od sredine tjedna, kad smo već na pola puta, a dan poslije toga će petak već biti sutra!!! Znači, dragi slušatelji, glavu gore, uživajte u svom usranom poslu jer vikend je već pred vratima.
Znam da to nije teorija zavjere nego nešto mnogo manje atraktivno, radi se o zakonima kapitalizma: što veća slušanost, to više love od sponzora. A do slušanosti se dolazi ugađajući, podilazeći, brza kratka informacija, pjesme na prvu, lagani prilozi o laganim temicama, zašto Šveđani imaju veće frižidere, ‘Selo-Grad’ umjesto Šprajca, Onur umjesto Latina, 24 sata umjesto Ferala i, naravno, hit-radio umjesto nove Stojedinice.
Pričao sam s Domagojem o tome. On kaže da se u takvim situacijama često sjeti ‘Demolition mana’, priglupog SF-akcijskog filma iz 1993. sa Sylvesterom Stalloneom i Sandrom Bullock u glavnim ulogama. U njemu se nitko ne može oduprijeti milozvučnoj diktaturi masovnog ukusa pa svi pjevuše reklamne džinglove jer drugih pjesama na radiju nema.
Radnja se odvija negdje u 21. stoljeću, što je, morate priznati, jako blizu.
t-portal