Ubrzo nakon što je Buka objavila moj tekst o sindikatu ispisao sam se iz njega. Predao sam člansku karticu i na insistiranje sindikalca sročio zahtjev za istupanje koji sam samoinicijativno obogatio sa par sočnih narodnih izraza. Sindikalca nije mnogo mučilo to što je štrajk propao već se brinuo da bi još neki članovi mogli napustiti organizaciju što bi vjerovatno umanjilo njegov „skromni“ sindikalni dodatak od 175 km mjesečno. Ipak nije propustio da iskritikuje nas mlade (?) jer rušimo Sindikat, a ne nudimo neka konstruktivna rješenja. Na moju primjedbu da on za skoro 200 km mjesečno ne radi ništa odgovorio mi je: Pa, nećeš valjda očekivati da neko radi džaba. Smučilo mi se. Želim da vjerujem da većina ljudi pripada onoj tihoj masi koja je spremna da odvoji malo svog vremena zarad opšteg interesa. A ovi što žele da naplaćuju svoj „rad“ u Sindikatu neka svoju ambiciju ostvaruju negdje drugdje. No, dobro. Da ne bi ispalo kako mi „mladi“ ne radimo ništa konstruktivno sjeo sam za sto i na brzinu sročio jedan nacrt Sindikalnog manifesta koji bi mogao poslužiti kao osnova za izradu novog Statuta sindikata obrazovanja, nauke i kulture RS ili da bar podstakne raspravu o tome.
Radnice i Radnici!!
Razvoj kapitalizma kao dijela istorijskog procesa doveo je do nastanka klase radnika. Radni ljudi su tokom istorije koristili brojna sredstva u borbi za sticanje i očuvanje radničkih prava i poboljšanje socijalnog položaja. Danas je sindikalno organizovanje najčešći oblik pripreme radnika za borbu za očuvanje teškom mukom stečenih prava. Radnik ima pravo na život koji je dostojan ljudskog bića. Cilj sindikata je vođenje legalne borbe za prava radnika. Nažalost, mišljenja sam da se trend demokratizacije, koji je zahvatio cijelo društvo, nije odrazio na sindikat. Danas je Sindikat obrazovanja, nauke i kulture Republike Srpske, skupa, neefikasna i u velikoj mjeri birokratizovana ustanova, nesposobna da ispuni stvarne radničke zahtjeve koji se tiču malih plata, troškova sahrana, pružanja pomoći kod liječenja ili gubitka posla. Nama ne treba sindikat koji svoje postojanje pravda podjelom dječjih paketića ili prodajom zimnice. Stoga mi, radnici, upućujemo poziv svim radnicama, radnicima i sindikalnim organizacijama da podrže našu borbu za demokratizaciju sindikata. Okupimo se zajedno oko istog cilja. Naš cilj je svakom radniku omogućiti život dostojan čovjeka.
Program:
1) Članovi sindikata i sindikalnih organa mogu biti samo radnici. Sve sindikalne funkcije su ograničene mandatom i niko ne može biti profesionalni sindikalni radnik. Svaki sindikalni rukovodilac je dužan da podnosi izvještaje sindikalnoj organizaciji i da odstupi sa funkcije ako to organizacija zahtijeva.
2) Svaka sindikalna organizacija, od osnovne sindikalne organizacije, do upravnog odbora sindikata, dužna je da pripremi finansijske izvještaje i da ih objavi na kraju svake kalendarske godine. Izvještaji su javni i svaki član sindikata može tokom godine da traži uvid u finansije osnovne sindikalne organizacije a preko izabranog sindikalnog rukovodica može tražiti izvještaje ili opoziv regionalnog i republičkog rukovodstva sindikata. Sindikalna organizacija je dužna da pribavi u tekstualnoj formi prijedloge mjera koje sprovodi Vlada (budžet, prijedloge, dopune, tekstove zakona i uredbi i sl.) i da ih dostavi svakoj osnovnoj sindikalnoj organizaciji. Svaka sindikalna organizacija dužna je da dostavi regionalnoj organizaciji eventualne primjedbe članova sindikata na predložene mjere vlade.
3) Osnovna sindikalna organazacija je dužna da u toku 3 mjeseca bar jednom sazove sjednicu sindikalne organizacije, podnese izvještaje o radu organizacije i sačini izvještaj koji će dostaviti regionalnoj sindikalnoj organizaciji. Izvještaj je javan, a svaki član sindikata može tražiti da sadrži prijedloge mjera za poboljšanje rada sindikata.
4) Članstvo sindikata na svakoj sjednici osnovne sindikalne organizacije može smijeniti cjelokupno rukovodstvo prostom većinom od ukupnog broja članova osnovne sindikalne organizacije.
5) Isto lice ne može obavljati funkciju u osnovnoj sindikalnoj organizaciji duže od 3 dvogodišnja mandata.
6) Ukida se opštinska sindikalna organizacija, a rad sindikata na nivou opštine usaglašava se po potrebi sazivanjem opštinske skupštine sindikata ili radom regionalne organizacije sindikata.
7) Opštinska skupština sindikata se može sazvati jednom godišnje.
8) Regionalna sindikalna organizacija vrši koordinaciju rada osnovnih sindikalnih organizacija i dužna je da jednom godišnje sazove regionalnu skupštinu. Delegate za skupštinu biraju osnovne sindikalne organizacije. Skupština može smijeniti pojedine članove ili cijelu regionalnu sindikalnu organizaciju prostom većinom prisutnih delegata.
9) Isto lice može biti na radu u regionalnoj sindikalnoj organizaciji najviše 2 dvogodišnja mandata.
10) Najviši organ sindikata je kongres ili skupština. Kongres se obavezno saziva jednom u 2 godine. Po potrebi može se sazvati vanredni kongres.
11) Svaka osnovna sindikalna organizacija delegira predstavnike na kongres. Broj delegata, koji jedna organizacija upućuje na kongres, utvrđuje se veličinom sindikalne organizacije. Delegate imenuje osnovna sindikalna organizacija.
12) Kongres utvrđuje smjernice rada Sindikata u budućem dvogodišnjem periodu i usvaja finansijske i druge izvještaje, odnosno glasa o povjerenju predsjedniku i upravnom odboru sindikata. Smjena sindikalnih funkcionera vrši se prostom većinom prisutnih delegata ako je na kongresu prisutno bar 80% delegata.
13) Kongres tokom rada formira privremene organe, predsjedništvo i komisije. Isto lice ne može biti izabrano u privremene organe više od 2 puta.
14) Upravni odbor sindikata imenuje kongres. Može imati najviše 13 članova. Odbor zajedno sa predsjednikom predstavlja i vodi sindikat između održavanja 2 kongresa. Isto lice može biti birano u odbor najviše 2 nevezana dvogodišnja mandata.
15) U slučaju blokade rada, smrti, teške bolesti ili odsustva odbornika dužeg od 2 mjeseca Upravni odbor je dužan da sazove vanredni kongres.
16) Predsjednik sindikata predstavlja sindikat i zajedno sa odborom dužan je da sprovede politiku koju određuje kongres. Isto lice može biti na čelu sindikata najviše 1 četvorogodišnji mandat. Predsjednik se bira među kongresnim delegatima.
17) U slučaju generalnog Štrajka jedan član upravnog odbora čini štrajkački odbor, a ostala 4 se biraju iz regionalnih sindikalnih organizacija. Po okončanju Generalnog štrajka najkasnije do 3 mjeseca predsjednik i upravni odbor moraju sazvati kongres na kojem će analizirati rezultate štrajka i glasati o povjerenju predsjedniku i upravnom odboru.
18) Ukida se dosadašnji sindikalni dodatak na platu. Članovi regionalne organizacije mogu dobiti dodatak na platu u iznosu od 2% prosječne mjesečne plate članova sindikata, a Predsjednik i članovi upravnog odbora sindikata najviše 5% prosječne mjesečne plate članova sindikata. Svi članovi sindikata imaju pravo na nadoknadu u vidu dnevnica i putnih troškova za obavljanje sindikalnih aktivnosti. Visina dnevnice ne može biti veća nego što je predviđeno zakonom, a putni troškovi se utvrđuju izračunavanjem cijene benzina i udaljenosti mjerene kilometrima.
19) U slučaju dokazane pronevjere ili otuđenja sindikalnog novca svaki član sindikata ima pravo tražiti isključenje člana sindikata koji je izvršio pronevjeru a sindikat je dužan da sudski goni učinioca pronevjere ili otuđenja.
20) Sakupljena sredstva se čuvaju u štrajkačkom fondu i upotrebljavaju za finansiranje sindikalne borbe.
21) U svakoj sitaciji članovi sindikata dužni su da vode računa o sredstvima sindikata. Izbjegavati luksuzne i reprezentativne izdatke. Sakupljena sredstva služe potrebama svih članova sindikata i u druge svrhe se ne mogu koristiti. Svaki izdatak se mora evidentirati i navesti u finansijskom izvještaju. Tačka 19. ovog programa obavezuje svakog člana sindikata.
Vezani tekst:
Još jedan od razloga zašto je propao štrajk u RS