Do sada su mogli putovati samo uporni srećkovići koji su čekajući danima ispred ambasada uspjevali doći do «dragocjenog putnog papirčića», ili privilegirani debelokožci s diplomatskim pasošima i narodnim parama u džepu.
Ali nije najbitnija samo viza. Sada kad možemo slobodno da se krećemo po predivnim predjelima Evrope ne bi bilo u redu da hodamo svakakvi. Potrebno je da se i fizički i duhovno preobratimo, tj. transformišemo, u evropskoga građanima. Ne bi bilo fino da se provaljujemo pred svim tim kulturnim nasljeđem koji nam stari kontinent nudi. Nećemo valjda u gunju i sa opancima na nogama gaziti lijepim evropskim kaldrmama i pozdravljati prefinjeno aristokratsko građanstvo sa svojim tradicionalnim pozdravom: «Đe ste raja, šta ima?!»
Pitanje je na koji način da se građanin BiH transformiše, a da ga to što manje i ekonomski i emotivno košta. I da li nam je potrebnija duhovno-psihološka transformacija ili ona materijalno-egzistencijalistička?
Po sebi pojam preobraćenosti ili transformacije ne govori mnogo, jer zbog svoje širokosti i šarolikosti običnome čovjeku magli vidike i zbunjuje ga. On ne može da odgonetne da li se tu radi o preobraćanju iz vjere u nevjeru, nevjere u vjeru, ili možda o skidanju sa fatalnog komunizma i prelaženju na teže droge, npr. kapitalizam i demokratiju. Na kraju krajeva kako naš čovjek da odagna balkanskog seljaka iz svoje glave i usvoji prave duhovne vrijednosti koje nam nudi pitoma Evropa i njena harmonična unija.
Preobraćenost naravno ima veze sa tranzicijom koja nas satire već dvije decenije, ali upravo zbog toga naš čovjek nije na mrtvoj tački. On se već dugo nalazi u procesu metamorfoze. Svjesnih preobraćenika koji žude ka iskonskim antičkim i klasičnim vrednotama Evrope ima na svakome koraku ove zemlje. Na putu koji vodi ovu zemlju u pravcu demokratske i liberalne Evrope postoji ogromna masa mladih samosvjesnih građana i građanki koji traže svoje mjesto u obećanoj evropskoj budućnosti. Stoje kraj džade s dignutim palcem, odjeveni u plavo-žute majice, žudeći da ustopiraju vozilo koje će ih odvesti putem evropskih integracija.
A kada se napokon ta masa preobraćenika uspije ukrcati u vremeplov zvan evropska integracija lični opis im se promjeni brzinom svjetlosne iskre. Njihova transformacija najsličnija je kameleonima. Nosati malograđanin za tren oka postane prćasti gospodin, ćelavci se u roku od pet minuta preobraze u kosijanere, brkati u bradate, bradati u ćosave, i da ne nabrajam.
– Đe idemo, baja – pita preobraćenik šofera.
– Đe drugo do u Evropu? – odgovara šofer. – A ti?
– Ma i ja ću sa tobom, pa kud puklo da puklo!
Ni pet ni šest, poslije uvodnog razgovora, već počinje metamorfoza budućeg Evropljanina. Možemo zahvaliti sili nevidljivoj što se Ujedinjena Evropa raspupala kao hobotnica, pa sada posjeduje sve strane svijeta tako da možeš birati na koju ćeš stranu. Oblik lica, dužina brade, modna kreacija, odabir prsta koji će služiti kao pozdravni simbol, te vokabular, sve zavisi od pravca kojim preobraćenik ide. Na zapadu su jedna pravila, na istoku druga, a za sjever opet neka sasvim treća.
Bitno je da preobraćenik odredi jasan cilj kako bi izabrao najlakši i najbolji način da izvrši misiju preobraćanja i tu ne smije da omane. Početak putovanja određuje završnicu metamorfoze. Npr. ako te autoput odvede na sjever a tebi u međuvremenu nije izrastao dovoljan broj dlaka, ne možeš se nadati dobroj ugodi jer slabo da će ti klima pasovati. Isto tako, ako kreneš južnije od juga moraš voditi računa o kakvoći sredstava za depilaciju.
U slučaju da si zbunjen i da ne znaš kamo su ti puti usmjereni ne možeš se nadati uspjehu i metamorfoza će postati čista boza. Ne kaže se uzalud da put ka Uniji nije puki avanturizam već sredstvo da se uđe u duhovno blagostanje čovjeka i egzistencijalni smirnaj njegove duše.
Najbolji način da se odredi pravac puta je instinkt i lični afinitet. Ko voli slatko sigurno neće ići u Slano, mudrac neće htjeti u Ne-Um, a onaj kojem je svega preko one stvari poželjeće otići negdje daleko od Jajca, te mu čak ni u Sisku neće biti najugodnije.
Radi se o načinu i potrebi da se ode što dalje od samoga sebe kako bi tamo negdje pronašao nekoga ko liči na tebe, a opet nije ti, nego neki drugi, ljepši i bolji TI. Jeste da je malo komplikovano za razumjeti ali kada se malo mućne glavom nije teško shvatiti čemu nas vodi taj preobražaj. Bitno je voditi računa da nas proces ne odvede u smjeru Kafkinog junaka iz istoimene priče, sve drugo je prihvatljivo!
Posljedice ovakvoga putovanja su nevjerovatne i oni koji imaju potrebu za ličnim nadograđivanjem, te volju za obuhvatnijim upoznavanjem ovozemaljskih blagodeti krenuće putem metamorfoze. Pa ko voli neka izvoli. Što se mene tiče ja ću na jednu produženu sa šlagom i čašu vode da na miru odlučim koja mi strana svijeta najbolje paše.
Uzdravlje i ugodno vam putovanje!